Dr. Čedomir Bogićević- Osvrt na knjigu Miraša Martinovića
Dr. Čedomir Bogićević: Besjeda na promociji - KIC Budo Tomović, Podgorica, 12.04.2016. knjige: Miraš Martinović: Drugoga sunca luče, Zagreb, 2016.
Dr. Čedomir Bogićević:
Riječ na promociji - KIC Budo Tomović, Podgorica, 12.04.2016.
Miraš Martinović: Drugoga sunca luče, Zagreb, 2016.
Čovjek je umno zrno bačeno u prozračnu brazdu vremena, no besmrtnost njegovu sazrijevaju drugoga sunca luče (Njegoš, Bilježnica)
Cjelokupni opus književno-djelatnog agona i poetičkog fenomena stvaralaštva velikog crnogorskog književnika Miraša Martinovića, otkriva i upućuje na široku gnoseologiju u otkrivanju supstancijalno-estetičkih noumena bivstva čovjekove esencije u makrokosmi njegove egzistencije čije su premise zasnovane na aksiloškoj hipotezi: ljudski postulati u strukturi povjesno-humanističkog i poetičkog supstrata, u prostoru i vremenu, physisu i logosu, u eshatologiji i mitologiji, na jednoj, te prosvjetiteljski horizonti o spoznaji univerzalnih atribucija svijesti što ih otkrivaju filozofija, nauka, arheologija, mitologija, umjetnost, estetika i religija, kao i sami krugovi civilizacijskog nasljeđa prirode i istorije, po Herderovom lancu kulture, između naraštaja ljudskog roda, na drugoj strani, determinišu odgovore o raznolikosti pojava, kauzalnih odnosa, tumačenja, hipoteza i sumnji u vječne istine, koje bi po Njegoševskom zavjetu osvijetlile mračne bezdane, jer kad svi kraj zaplamte svijetlošću/tad će opšti tvorac počinuti. Da li ova zadaća prinadleži ograničenom saznanju smrtnika ili pak traži interakciju udruženih umnih i poetskih snaga sličan poduhvatu nekog savremenog Herodotovog Aristeja – čarobnjaka, proroka i pjesnika sa Bosfora, u liku ljudskog lika i božanstva, što je po dva puta živio i umirao, jednom kao smrtnik a potom kao Apolonov pratilac u obličju gavrana, a u međuvremenu spjevao legendarnu poemu Pjesme o Ariposi-ma, mitskom narodu sa sjevera Skitije, što se borio sa grifonima, četvoronožnim pticama, sa nogama lava i glavom orla, što su čuvali zlatno blago Hiperborejaca, koji ne žanju i ne grade kuće, pa kad se zasite života, bačaju se sa kamenih litica u morske dubine. Po Herderovom sistemu redoslijed u filozofiji i istoriji, vremenski su, u hronološkom smislu, ali to nije smotra sistema koji slučajno dolaze i iščezavaju, jer vrijeme nije važno za svjetski duh koji se kao unutrašnji poslovođa nalazi izvan vremena jer je vječan, pa priroda dolazi do svog cilja najkraćim putem, dok svjetsko-istorijsko kretanje duha ima trnovit i mukotrpan put do ideje slobode i bića...
(tekst u cjelosti pročitajte OVĐE)