Vijeće crnogorske

nacionalne manjine

Grada Zagreba

Nacionalna

zajednica Crnogoraca

Hrvatske

Društvo Crnogoraca

i prijatelja Crne Gore

"Montenegro" Zagreb

15-05-2026

Susret s domovinom i Hercegovinom - članovi društva „Bujština“ iz Umaga na četverodnevnom putovanju kroz tri države


Društvo Crnogoraca i prijatelja Crne Gore „Bujština“ iz Umaga uspješno je realiziralo četverodnevno studijsko i kulturno putovanje koje je povezalo Istru s nekim od najznačajnijih povijesnih i prirodnih lokaliteta Crne Gore te Bosne i Hercegovine. Na putovanju od 15. do 19. svibnja 2026. godine, u savršeno izbalansiranom spoju prirodnih ljepota, kulturne baštine i povijesnih znamenitosti kroz tri države, 40 sudionika – članova društva i njihovih gostiju – obišlo je Podgoricu glavni grad Crne Gore, Nacionalni park Durmitor, kanjon Tare, Trebinje i Mostar.

Putovanje je započelo večernjim polaskom iz Umaga i udobnom noćnom vožnjom modernim turističkim autobusom.

Prvog dana, ulaskom u Crnu Goru, ruta je putnike vodila kroz spektakularni Bokokotorski zaljev, prolazeći kroz povijesni Risan odakle se put nastavio prema unutrašnjosti i Podgorici. Dolaskom u glavni grad nakon panoramske vožnje slijedio je razgled grada. Sudionici su obišli povijesnu jezgru Stara Varoš, koja još uvijek čuva duh osmanske arhitekture, te moderni simbol grada – most Milenijum preko rijeke Morače, nakon čega je uslijedio smještaj u hotel i zajednička večera.

Drugi dan bio je u znaku netaknute prirode crnogorskog sjevera. Grupa istarskih putnika posjetila je Nacionalni park Durmitor i prošetala obalama čuvenog Crnog jezera. Boravak na Durmitoru iskorišten je i za izvrstan gastro doživljaj – degustaciju tradicionalnih nacionalnih jela ovog kraja, među kojima je glavna zvijezda bio autentični durmitorski kačamak. Poseban doživljaj bila je vožnja do rijeke Tare i posjet jednom od najdubljih kanjona u Europi, gdje je napravljena foto-pauza na monumentalnom mostu Đurđevića Tara.

Nakon Crne Gore, put je trećeg dana vodio prema sunčanoj Hercegovini. Trebinje, grad pod Hercegovačkom Gračanicom na brdu Crkvina, s kojeg se pruža najljepši pogled na povijesni Arslanagića most iz 16. stoljeća i okolicu, goste iz Istre dočekalo je mediteranskim šarmom. Poseban naglasak ovog dijela programa bio je posjet znamenitom Manastiru Tvrdoš, duhovnom i kulturnom središtu cijele regije smještenom na desnoj obali rijeke Trebišnjice. Sudionici su imali priliku razgledati ovaj povijesni kompleks koji datira još iz 4. stoljeća i doba cara Konstantina, a poznat je i po tome što je u njemu zamonašen sveti Vasilije Ostroški. Posebno oduševljenje izazvao je silazak u legendarne manastirske podrumske prostorije iz 15. stoljeća, gdje monasi stoljećima u hrastovim bačvama njeguju bogatu vinsku tradiciju. Putnici su ondje uživali u stručno vođenoj degustaciji vrhunskih autohtonih vina, ponajprije glasovitog Vranca i Žilavke, učeći o povijesti i tajnama proizvodnje koje se prenose generacijama. Dan je priveden kraju na čuvenom Trgu Platana, poznatom po stoljetnoj hladovini i domaćim proizvodima.

Posljednji dan putovanja bio je rezerviran za posjet Vrelu Bune u Blagaju, jednom od najvećih, najsnažnijih i najljepših krških izvora u Europi. Sudionici su ostali zadivljeni prizorom u kojem kristalno čista i hladna rijeka Buna u golemim količinama izbija iz duboke pećine, ispod monumentalne, strme stijene visoke čak 200 metara. Uz sam izvor smjestila se i povijesna Blagajska tekija – derviški samostan iz 16. stoljeća. Članovi društva razgledali su ovaj jedinstveni spomenik kulture i arhitekture orijentalnog stila koji se, u savršenom skladu s prirodom, ogleda u mirnoj i tirkiznoj vodi izvora, a u prošlosti je služio kao mjesto za meditaciju, molitvu i duhovni mir derviša.

Nakon ovog bajkovitog prirodnog sklada, putovanje je kulminiralo u Mostaru. Središnji dio posjeta bio je obilazak Starog grada i prelazak preko UNESCO-va Starog mosta, simbola spajanja obala i kultura. Boravak u Mostaru članovi društva iskoristili su i za nezaobilazni gastronomski doživljaj u neposrednoj blizini samog mosta. U autentičnom ambijentu s pogledom na Neretvu i kameni luk, putnici su uživali u degustaciji nadaleko poznatih mostarskih ćevapa. Posluženi u toplom, naparenom somunu s kajmakom i lukom, ovi tradicionalni specijaliteti rađeni po staroj recepturi, savršeno su zaokružili doživljaj hercegovačkog gostoprimstva i ostavili izvrstan okus za sam kraj posjeta prije povratka u Istru.

Ovo putovanje još je jednom potvrdilo važnost očuvanja kulturnih veza, tradicije i prijateljstva. Vesela ekipa od 40 članova društva „Bujština“ vratila se u Umag u kasnim večernjim satima s pregrštom novih uspomena, ali i zajedničkom željom i obećanjem da će se uskoro ponovno vratiti u Crnu Goru kako bi istražili i ostale ljepote ove predivne zemlje.

 

Tekst i foto: Ružica Mitrović Maurović



Hrvatsko-crnogorske veze u XIX. i s početka XX. stoljeća

PODSJEĆANJE NA MANJI BROJ POJEDINACA IZ HRVATSKE KOJI SU SVOJ ŽIVOT ILI PROFESIONALNO DJELOVANJE DIJELOM VEZALI UZ CRNU GORU

Likovni umjetnici: Lovro Marinov Dobričević (Kotor, 1420.- Dubrovnik, 1475.); Tripo Kokolja (Perast, 1661.- Korčula, 1713.); Ferdo Quiquerez (Budim, 1845.- Zagreb, 1893.); Ivan Rendić (Imotski, 1849.- Split, 1932.); Vlaho Bukovac (Cavtat, 1855.- Prag, 1922.); Celestin Mato Medović (Pelješac 1857.- Sarajevo, 1920.); Ivan Žmirić (Zadar, 1842.- Zadar, 1929.); Menci Klement Crnčić (Nova Gradiška, 1865.- Zagreb, 1930.); Oton Iveković (Klanjec, 1869.- Klanjec, 1939.); Ivan Meštrović (Vrpolje, 1883.- South Bend, Indiana, SAD, 1962.);

Književnici: Ivan Mažuranić (Novi Vinodolski, 1814.- Zagreb, 1890.); Mato Topalović (1812.- 1862.); Ljudevit Gaj (Krapina 1809.- Zagreb, 1872.); Ivan Kukuljević- Sakcinski (Varaždin, 1816.- Hrvatsko Zagorje, 1889.); Petar Preradović (Grabrovica, 1818.- Beč, 1872.); Medo Pucić (Dubrovnik, 1821.- Dubrovnik, 1882.); Stanko Vraz (Cerovec, 1810.- Zagreb, 1851.); Milan Rešetar (Dubrovnik, 1860.- Firenca, 1942.); Antun Barac (Crikvenica, 1894.- Zagreb, 1955.); August Šenoa (Zagreb, 1838.- Zagreb, 1881.); Tin Ujević (Vrgorac, 1891.- Zagreb, 1955.)

Veze knjaza/kralja Nikole s Hrvatskom: Josip Juraj Strossmayer (Osijek, 1815.- Đakovo. 1905.); Jovan Sundečić (Golijevo, 1825.- Kotor, 1900.); Šimun Milinović (Lovreč, 1835.- Bar, 1910.); Milorad Medaković (Zvonigrad, 1824.- Beograd, 1897.); Josip Slade (Trogir, 1828.- Trogir, 1911.); Simo Matavulj (Šibenik, 1852.- Beograd, 1908.); Valtazar Bogišić (Cavtat 1834.- Rijeka 1908.)