Bila nam je iznimna čast ugostiti 12-godišnju umjetnicu Hanu Konatar, najmlađu slikaricu koja je održala izložbu u našem Crnogorskom domu, 24. travnja 2026. godine, u sklopu programa Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore „Montenegro“ - Zagreb. Osim njezinih slikarskih djela, koja su nas oduševila, željeli smo saznati više o njoj i njezinim promišljanjima, željama i ambicijama, stoga smo ju zamolili za intervju na koji je vrlo rado pristala. Još jednom joj se zahvaljujemo na gostovanju u Crnogorskom domu te na ugodnom razgovoru kroz koji ćete upoznati njezin svijet mašte i stvarnosti.

Draga Hana, kakvi su tvoji utisci s izložbe održane u našem Crnogorskom domu u Zagrebu?

Bila sam vrlo uzbuđena jer to je moje prvo međunarodno predstavljanje, u gradu i zemlji koja ima izuzetnu kulturu i đe živi i stvara veliki broj umjetnika iz moje zemlje. Posebno interesovanje imam za Dimitrija Popovića, čiju sam monografiju vidjela u Vašem domu. Posebno sam radosna i zbog susreta sa ljudima koji su sa puno pažnje posmatrali moje radove i uputili mi čestitke. Zahvaljujem svima koji su prepoznali moj talenat i organizovali izložbu.

Izložba je nosila naziv „Tragom starih majstora“, možeš li nam reći o kojim majstorima je riječ i što te inspirisalo da kreneš njihovim tragom?

Mene su još na početku rada privukle žive boje Van Goga i Gustava Klimta, istinskih majstora, koji slikaju život i koji su bili posvećeni slikarstvu, što sam kasnije saznala čitajući njihove biografije. Sada pokušavam usvojiti njihovu tehniku, kako bih kasnije pokušala da nađem svoj slikarski  izraz. Posebno su moju pažnju privukli portreti koje su radili veliki majstori, i koji na najbolji način govore o njihovoj veličini.

Imaš li možda među njima omiljenog majstora i da li je to tvoj slikarski uzor?

Teško je uvijek donijeti odluku, kada se radi o umjetnicima koji su obilježili jedno vrijeme i ostali slavni. Ipak, meni je bliži, i moj je uzor u ovoj stvaralačkoj fazi Van Gog, slikar koji je obilježio jednu epohu, i koji je kako sam pročitala u životu prodao samo jednu sliku. Znači živio je za slikarstvo.

Ovo je bila tvoja prva izložba izvan Crne Gore, koje si još izložbe održala u svojoj domovini? I planiraš li održati još neku izložbu?

Moja prva samostalna izložba bila je u Galeriji „Most“, inače prvoj privatnoj galeriji u Crnoj Gori, koju duže od tri decenije uspješno vodi Branko Kovačević, vrlo zaslužan za predstavljanje mladih stvaralaca. Pored ostalih u galeriji je prve korake napravio i Miloš Karadaglić, poznati svjetski umjetnik iz Crne Gore. Tada mi je punu podršku dao otvarajući izložbu istaknuti slikar Nikica Raičević, riječima ,,Ima nečega posebnog u ovim radovima, što je dobra najava i značajan prvi korak…Samo nastavi..“ I nastavila sam izložbom u galeriji Centra za kulturu u Golubovcima, uz veliku podršku pjesnikinje i slikarke Slavke Klikovac. Sada su moje slike u Crnogorskom domu u Zagrebu, zahvaljujući gospođi Milanki Bunčić i gospodinu Aliji Šukurici sa saradnicama, kojima još jednom zahvaljujem. Možda moje slike ,,nastave,, do još neke galerije u Hrvatskoj, đe se okupljaju građani porijeklom iz Crne Gore i njihovi prijatelji. Meni je važno da slikam, a slike će naći put do Galerija.

Kako se osjećaš dok slikaš i koja slikarska tehnika i likovni motiv su ti najdraži?

Dok slikam, to je vrijeme osame, neke tišine. Tada je čovjek u svom svijetu. Moj svijet u ovom trenutku su slike, traganje za svojim putem. Jer, ja sam ipak tek na početku. Valja mi raditi, završavati školu, studirati… A tehnika… Još tražim sebe…sepija, grafit, akrilik.
Što se motiva tiče…tu su portreti i pejzaži, koji zahtijevaju veliku preciznost i posvećenost detaljima.

Da li si do sada pohađala neki umjetnički kurs i planiraš li se dalje usavršavati u toj oblasti?

Već neko vrijeme sam u ateljeu slikarke Slavice Mijović, koja mi značajno pomaže u savlađivanju slikarskih pravaca i vještina. Ipak, samostalni rad je za mene najvažniji, u čemu imam veliku podršku roditelja. Ako sve bude kako planiram, slikarstvo će biti moj poziv. Tako bar sada mislim. Znači, studije slikarstva… 

Kada su u tvojoj porodici primijetili tvoj talenat i da li u vašoj porodici ima još umjetnika?

Moj talenat prvo je otkrila majka Milica, koja je u djetinjstvu, znači u mojim godinama, kako mi je pričala baba Milanka, takođe pokazivala izuzetan talenat, o čemu su tada pisali mediji. Njen san nije ostvarila, ali meni pruža punu podršku i to mi mnogo znači. Isto važi za oca Mirka i sestru Aniku, koja mada na početku školovanja već vrlo lijepo slika. Oko umjetnika u porodici…ujaci moje majke su na neki način umjetnici…Božidar Đurović je poznati reditelj, a Dragan je ugledni crnogorski novinar.

Da li si ikada sudjelovala na nekom umjetničkom takmičenju?

Sve što se radi dobro ili najbolje je umjetnost. Moja posvećenost je vezana i za strane jezike. Nedavno sam bila najbolja na školskom takmičenju iz poznavanja ruskog jezika. Slijedi državno takmičenje…

Imaš li još neke hobije i talente?

Pored slikarstva moja velika ljubav je muzika . Ne znam je li to hobi ili talenat, ali gitara mi mnogo znači. Pohađam Muzičku školu ,,Vasa Pavić“ u Podgorici, odsjek gitare, i to mi čini veliku radost. Slika i muzika su za mene jedna cjelina, poseban svijet. 

Primjer si da se uz sve školske obaveze može biti odlična učenica i uspješna umjetnica, kako to postižeš?

Iza svakog uspjeha stoji rad, a iza rada stoji planiranje vremena. Ja u školi ,,Pavle Rovinski“ u Podgorici, inače jednoj od najboljih u Crnoj Gori, dosta uspješno pohađam nastavu, i svakako časove likovnog vaspitanja. Slobodno vrijeme pripada slikarstvu i muzici. To je moj svijet, mašte i stvarnosti.

Autor intervjua: Mirjana Dajović

Foto: Hana Konatar (fotografije 1 - 4/izložba, fotografije 5 - 7/Hanini prvi radovi)