U Zagrebu predstavljena knjiga Dragana Radulovića „Sidrišta u vremenu – Govori i razgovori 2003.-2023.“

NZCH je ovim događajem obilježila punih dvadeset pet godina saradnje s Maticom crnogorskom i dvadeset godina saradnje sa Draganom Radulovićem kojemu je u te dvije decenije putem svoje programske izdavačke djelatnosti, i uz financijsku pomoć Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske, odštampala ukupno pet knjiga („Vitezovi ništavila“, „Aushwitz caffe“, „Splav Meduze“, „Propast kuće Marinkovića“ i „Sidrišta“). Nakon niza neslužbenih dopisivanja i telefonskih razgovora, NZCH je prvi službeni susret sa predstavnicima Matice crnogorske ostvarila 2000. godine na Cetinju, na povijesnom II. kongresu crnogorskih iseljenika. S Radulovićem je saradnja započela 2005. godine kada je NZCH odštampala njegovu knjigu „Vitezovi ništavila ili Đavo u tranzicionom Disneylandu“, toliko moćnu u svojoj poruci, i toliko nasljonjenu od sve što Dragan Radulović radi u književnosti i u javnopolitičkom obraćanju, da je moderator predstavljanja knjige „Sidrišta u vremenu“ profesor Dragutin Lalović dio svojeg izlaganja posvetio i toj knjizi, romanu o vitezovima ništavila, romanu o zlim genijima, romanu o paklenskoj pozadinskoj aparaturi koja je stvorila i odradila tranziciju devedesetih. Dragutin Lalović, urednik „Sidrišta“ i autor pogovora iste, Dragana Radulovića naziva vitezom crnogorske ideje. Opisujući genioznost knjige „Vitezovi ništavila ili Đavo u tranzicionom Disneylandu“ Lalović kaže: Vi imate jednog fascinantnog dijagnostičara u kombinaciji književnika i filozofa. Ideje o kojima on piše filozof bi možda opisao pojmovno čišće, ali on se odlučio za briljantnu ideju da stvar opiše kao književnik, u formi romana, kroz likove, što je prosječnom čitatelju mnogo privlačnije i jasnije. „Vitezovi“ su knjiga koju ne možete ispustiti iz ruku, to se čita u jednom dahu. To može samo književnik. Radulović ne forsira, on dopušta likovima koje prikazuje da sami govore u nekoj svojoj specifičnosti, u nekom svom individualitetu.

Lalović je o Radulovićevu radu u Matici istaknuo da je zaslužan za razvoj Matice crnogorske, pogotovo u programima „Crna Gora pred izazovima budućnosti“ i „Crna Gora na evropskom putu“, te objasnio: Upravo je Dragan Radulović taj Evropljanin, taj koji ima jedan optimistično-skeptični odnos prema Evropi, upravo onakav kakav Evropi treba. Dakle, ne srljaj u Evropu nego se pitaj čime Crna Gora može doprinijeti Evropi, što je to u crnogorskoj tradiciji, u etičkim vrijednostima čojstva i junaštva što može pridonijeti boljoj Evropskoj uniji.

Bivši predsjednik NZCH Danilo Ivezić usredotočio se na neodvojivost Dragana Radulovića, Matice crnogorske i Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske kazavši da je njihova snažna povezanost neosporna: S Maticom crnogorskom smo prolazili zajedno kroz povijest vraćanja Crne Gore sebi i na međunarodnu pozornicu suverenih država. Od 2001. godine kada su nakon deset godina obnovljene pokidane veze na kulturnom planu, dvije države, susretom predstavnika Matice crnogorske i Matice hrvatske na razini predsjednika i tajnika, u organizaciji NZCH, preko 2002. godine kada smo na Lučindanskim susretima predstavili knjige „Vlaho Bukovac i Crna Gora“ i „Diplomatska poslanstva u knjaževini i kraljevini Crnoj Gori“; zatim izložbe „80 godina 13. jula – godine ponosa i prkosa“, izabranih djela Branka Banjevića „Glasovi“ i „Osvrti“; i još na desetine naslova i zajedničkih programskih aktivnosti su rezultat višedecenijske suradnje NZCH i Matice crnogorske.

Dragan Radulović bio je od 2013. do 2023. predsjednik Matice crnogorske te je često javno reagirao na način da je odmjereno, jasno i principijelno iznosio svoje osobne i stavove Matice. Kao oštar i nepotkupljiv kritičar društvenih anomalija često je ponosno istupao u ime institucije u čije poštene i ispravne ciljeve i danas duboko vjeruje. U tom kontekstu generalni sekretar Matice crnogorske Ivan Ivanović istaknuo je: Radulović je ukazivao na opasnosti po crnogorski nacionalni i državni identitet od nesmetanog djelovanja Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori na propagiranju velikosrpskog nacionalizma, hegemonizma i ideologije Svetosavlja kao svojevrsnog etnofiletizma. Insistiranje Matice crnogorske i Dragana Radulovića na crnogorskom crkvenom pitanju, statusu i položaju Crnogorske pravoslavne crkve proizlazi iz razumijevanja da crnogorski nacionalni identitet nije moguće sačuvati bez jačanja ove crnogorske institucije koja je vjekovima opredjeljivala i odlučujuće oblikovala crnogorsku duhovnost i kulturnoistorijski identitet. Nakon ove Radulovićeve knjige nekima će biti jasnije zašto je izostao snažniji obračun s nasljeđem 90-tih, „kao i zbog čega civilizacijski i kulturno superiorna ideja crnogorske nezavisnosti s proevropskom orijentacijom, koja je na referendumu pobijedila retrogradnu i hegemonističku srpsku ideju, nije do 2020. godine porazila takve anahrone i u vrijednosnom pogledu inferiorne političke snage, svodeći ih na prihvatljivu mjeru i postotak koji im ne bi omogućio važniju političku i društvenu ulogu. Uprkos svemu Matica crnogorska je istrajala kao kulturni pokret osnovan sa zadatkom da budi, osvješćuje i snaži crnogorsku nacionalnu samosvijest. Zato kulturu, najšire gledano, doživljavamo kao odlučujuću za izgradnju društva ali i pojedinca kao slobodnog i samosvjesnog. Tom cilju je od devedesetih godina težio i Dragan Radulović. Najprije za vrijeme studija sarađujući u nedjeljniku „Monitor“. Radulović otad javnim istupima i književnošću uporno govori i podsjeća na nerazriješene crnogorske traume iz bliske i one malo dalje prošlosti, odsustvo odlučujućeg nivoa potrebne intelektualne slobode i građanske hrabrosti, ali i nacionalnu neosviješćenost.

Na kraju predstavljanja nazočnima se obratio autor. Zahvalio se učesnicima na razumijevanju i podršci te istaknuo da je samome sebi zadao obavezu da svaki intervju piše s namjerom, ozbiljnošću i oštrinom, da bi ga jednog dana mogao objaviti u knjizi. Ističući veliku važnost ulaganja truda u javne angažmane, rekao je: Nema veze tko će da čita. Neko uvijek čita. Najbolje čitaju oni za koje i ne znamo da su pročitali, oni koje i ne pitamo jesi li pročitao i kako ti se sviđa, koje ne poznajemo, ali na koje imamo nešto do čega je meni također bilo stalo u tom javnom angažmanu a to je podsticaj, impuls da razmišljamo zajedno o nekim bitnim stvarima za političku zajednicu. Ja ne znam toga čovjeka koji razmišlja zajedno sa mnom, ali moj intelektualni zadatak je da mu dam najbolje argumente koje mogu da dam i da ga podstaknem da on samostalno razmišlja o tome, da se usaglašava sa mnom, da se protivi onome što ja kažem, ali da jednostavno neka tema, za koju smatram da je političkoj zajednici značajna, postane značajna i za njega.

Zaključak skupa koji se održao u Crnogorskom domu je da su „Sidrišta u vremenu“ uistinu dostojan nastavak povijesne kronike najboljih nastojanja Matice crnogorske u borbi za političku dušu crnogorskih građana kao i upečatljivo svjedočanstvo stvaralačkog priloga Radulovića na književnom i kulturnopolitičkom planu. 

Po završetku predstavljanja Radulović je sa zainteresiranima porazgovarao, primao čestitke te potpisom posvećivao knjigu.

Tekst i fotografije: Bojan Radulović