U Crnogorskom domu prikazan film "Priča zelene strane"

Muzika koja je rađena za film sastoji se od četiri kompozicije: „Balkanska carica“, „Noć skuplja vijeka“, „Lesendro“ i „Starčeva gorica“. Glazbu, kao i scenarij i režiju, potpisuje Bole Bošković. Tehničku obradu filma potpisuje Dimitrije Vučinić. Osim članova zagrebačke crnogorske zajednice i drugih koje je ovaj program zainteresirao, od gostiju koji su došli na projekciju izdvajaju se otpravnica poslova ambasade Crne Gore u Zagrebu gospođa Jelena Ražnatović i II. sekretarka ambasade gospođa Anđela Darmanović, admiral Bokeljske mornarice i proslavljeni vaterpolista Mirko Vičević, te pjesnikinja Vesna Vičević čiji su stihovi poslužili kao inspiracija za film. Nazočne je prvo pozdravio tajnik Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske Bojan Radulović, a potom je govorio i autor filma Bole Bošković, kojeg je NZCH pozvala u Zagreb da se u Crnogorskom domu na simboličan način predstavi zagrebačkoj publici. Po svršetku filma večer je zaključila pjesnikinja Vesna Vičević koja se zahvalila publici i pročitala nekoliko stihova za oproštaj od svoje publike.

Projekt filma „Priča zelene strane“ utjelovljuje sintezu originalne ambijentalne muzike, stihova, art landinga i landscapea, koju karakterizira zajednička inspiracija: povijest i prirodne ljepote Crne Gore. Ovo je jedna iskreno ispričana priča, realizirana s namjerom da se gleda široko otvorenih očiju i pažljivo sluša. Inspirativni stihovi Vesne Vičević nastali su još davne 2003. godine, u doba kada je svim svojim bićem, ljudskim nadanjem i poetskim doživljajem izgarala od želje za obnovom samostalnosti Crne Gore, i u iščekivanju tog dana kada će ona konačno biti ostvarena. Njezine inspirativne stihove u filmu govori bard crnogorskog pozorišnog i televizijskog stvaralaštva, redatelj Blagota Eraković a postprodukcija filma je urađena u beogradskom studiju „Serdar“.

Ovaj film me čini radosnom i ponosnom, doživljavam ga kao krunu svega što sam osjećala i radila za Crnu Goru od devedesetih godina do danas. Ako će i makar jedan kadar filma, jedan takt muzike ili stih, posjetiocima ove filmsko-poetske večeri u Zagrebu ostati u sjećanju, i obnoviti njihovu ljubav prema Crnoj Gori, naša misija bit će ispunjena jer kao što znamo - mi smo samo u prolazu, a Crna Gora je vječna!, kazala je Vesna Vičević.

O tome kako je došlo do realizacije ovog projekta autorica knjige „Priča zelene strane“ Vesna Vičević ističe:

Moju i Boletovu saradnju od početka su pratile neke srećne okolnosti. Još dok je knjiga bila u štampi, čujem se sa tadašnjim sudijom Vrhovnog suda Crne Gore i velikim čovjekom, g-dinom Čedom Bogićeviećem, koji je napisao recenziju i saopštim mu moju ideju da stihovi dobiju i filmsku verziju. Želja mi je bila da to ponudim čuvenom dokumentaristi i kompozitoru Bolu Boškoviću čija mi se kako muzička i filmska djela izuzetno dopadaju. Rečeno – učinjeno. G-din Bogićević nas je povezao, poslala sam stihove, prvi kontakti, razmjena mišljenja, i ubrzo prijatno iznenađenje: stihovi su inspirativni, Bole prihvata da snima film… Normalno, primat u svemu je Boletov… Ko da čita stihove? Obadvoje istog mišljenja: niko bolje od Blagote Erakovića! Blagota takođe prihvata… Što da kažem?! Ja prezadovoljna. Pred sam završetak filma, dok su se obavljale neke tehničke dorade, kadrovi gotovi, muzika gotova, glas Blagotin „legao“, za vrijeme našeg susreta u Kotoru ja dobijem na poklon od Boleta njegov film „Lacus Labeatis“. Odgledam ga s pažnjom u tišini, i oduševi me. To je tako jedna skladna cjelina slike i muzike da gledajući pojedine sekvence sa pratećom muzikom vi čujete i riječi koje vama dolaze na pamet, a kojih naravno u filmu nema. Sva naša prošlost, rijetke pravde i uglavnom nepravde, sve vam je pred očima u toj ljepoti Skadarskog jezera i u tim tužnim ruševinama crkava i manastira po jezerskim goricama. A muzika… Sve to pojačava. Poseban utisak ostavlja mi muzika za Starčevu goricu – zvuči nježno, ima u njoj tuge, ali i nade, ona i tješi i daje snagu, navodi na razmišljanje, opominje i potvrđuje naše dugo trajanje… Jednom riječju – božanstveno… I pomislim: da sam ovaj film gledala ranije ne bih se usudila da Bolu predložim svoje stihove. Za njegove filmove riječi nijesu potrebne. Imala sam sreću, da sam ga tek sada gledala. Iako znam da je naš film gotov, da je sad nemoguće bilo što mijenjati ili dodavati, pod utiskom „Starčeve gorice“ i cijelog Skadarskog jezera ne mogu a da bar ne saopštim Bolu kako bi bilo divno kad bi kompozicija „Stračeva gorica“ pratila stihove pjesme „Crnogorska molitva vedre noći“! Njegov odgovor: pa muzika „Starčeva gorica“ i prati „Molitvu“…! Šta da kažem? Ona latinska izreka „Habent sua fata libelli“ može se u potpunosti odnositi i na moju knjigu „Priča zelene strane“.

Kompletna realizacija filma sa svim snimanjima, montažom, postprodukcijom i audio obradom trajala je oko šest mjeseci. Bošković ističe:

Prošlo je desetak godina od realizacije ovog filma, a kao što vidite film i dalje živi. Znači još ima interesovanja publike za ovaj Vesnin, Blagotin i moj projekat. Svidjeli su mi se Vesnini stihovi i ideja za realizaciju ovakvog projekta i iskreno, za mene je bio izazov. Nekako sve je išlo onako kako treba i sve je urađeno u jednom dahu. U startu sam prepoznao Vesninu emociju ali naglašavam da je poseban pečat filmu dao Blagota Erakovic. Njegova boja glasa, način čitanja Vesninih stihova, to je dalo posebnu dimenziju ovom projektu. Mislim da sam uspio da „uklopim“ i kadrove i muziku u jednu lijepu audio-vizuelnu priču bez naglašene potrebe za patetikom koja je danas česta kod mnogih sličnih projekata i bez potrebe za veličanjem „crnogorstva“ ili želje da se na taj ili bilo koji drugi način dodvoravam publici. Danas, kada je laž osnovno sredstvo komunikacije a izdaja svakodnevna pojava među nekada najbližima, dobro dođe blaženo prisustvo iskrenosti i emocije - kada ne može u stvarnosti - a ono barem na filmu! I iskrenost i emocije su danas izuzetno skupi pokloni i ne očekuju se od jeftinih ljudi. Upravo mislim da su iskrenost Vesninih stihova i emocija Blagotinog čitanja okarakterisale ovaj film i da preko slike i muzike jednostavno isijavaju sa platna. Ako je jedna od mnogih definicija dokumentarnog filma „kreativni tretman sredine“ mislim da smo u ovom projektu uspjeli u toj kreativnosti. Nego neka zagrebačka publika poslije titogradske, cetinjske, barske i kotorske da svoj sud.

Ovaj program NZCH se realizirao uz finansijsku pomoć Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske.

Tekst: Bole Bošković, Bojan Radulović
Fotografije: Bojan Radulović