Izložba Janice Šterc u Crnogorskom domu u Zagrebu

Izložbu su prigodnim govorima otvorili predsjednik Društva Alija Šukurica i autorica Janica Šterc. Šukurica je pozdravio sve koji su došli na otvaranje te je naglasio da Društvo već dugo godina prati karijeru autorice te da je, uz jednu skupnu izložbu, ovo treća njezina izložba u Crnogorskom domu. Autorica je došla u društvu svojeg supruga i gospođe Ane Tomašković, voditeljice emisije na HTV-u „Normalan život“. Gospođa Tomašković veliki je entuzijast kada je u pitanju slikarstvo i često posjećuje ovakve događaje. U skladu s time dovela je i ekipu sa televizije koja je prigodno snimila prilog za HTV.

Autorica, rođena 24.5.1957. godine u Sisku, vrlo je emotivno govorila o svojim počecima, te koliko ju je, ne samo karakterno, već i u slikarskom smislu, oblikovalo njezino teško djetinjstvo. Prisjetila se svojeg odrastanja u Desnoj Martinskoj Vesi, kada je velike udaljenosti od doma do škole svakog dana prolazila pješke, te kako su u nekim teškim trenucima za njezinu obitelj znali čak i preskakati obroke jer sredstava za hranu ponekad jednostavno nije bilo. Vrlo je vjerojatno – istaknula je Janica Šterc – da su je upravo takvi teški trenuci usmjerili ka svjetlosti, ka svijetlim slikarskim tonovima, ka plavetnilu. Tako obilježena, emotivno osjetljiva na slabe i nemoćne, malene i krhke, mnoge je svoje slike donirala u dobrotvorne svrhe a oslikala je i brojne knjige za djecu.

Nije rijetkost da slikam po narudžbi, i događa mi se da se od mene naruči slika u tamnim tonovima, odnosno od mene se očekuje da naslikam nešto naručitelju intimno, kada je u životu doživio duševnu tamu, kada je dotaknuo mrak. Uistinu, nakon razgovora s naručiteljem ja i krenem u tome smjeru. Međutim, kako vrijeme prolazi i ja se udubim u slikanje, krajnji rezultat bude katarzičan, slika iz tame zakoračuje spontanošću iz moje slikarske podsvijesti u svjetlost, i gotova verzija slike ispada puna svijetlih tonova koji zrače optimizmom ili barem određenom nadom da se iz mraka valjamo prema svjetlosti, otkrila je o sebi Janica Šterc na otvaranju izložbe.

Vječito opčinjena nijansama plave i žute boje, akademska slikarica Janica Šterc gradi svoje slike na način da one doslovno teku pred očima promatrača i kao da titraju. Nerijetko se u teoriji slikarstva za slikare koji rabe upravo takve boje, kaže da su to ljudi toplog i svijetlog temperamenta – okretni i aktivni, ponekad i žestoke ćudi i brzih odluka.

Nakon djetinjstva i osnovnoškolskih dana, obitelj Šterc se 1972. godine preselila u Zagreb gdje je Janica završila Školu primijenjene umjetnosti a zatim i Pravni fakultet. Izlaže od 1982. godine a slika tehnikama: ulje na platnu, akvarel, ugljen, tuš, gvaš i pastel. Danas održava tečajeve slikanja i slikarske radionice u Zagrebu i u drugim mjestima po Hrvatskoj, ovisno gdje ju odvede projekt odnosno dogovor. Članica je HDLU i brojnih drugih slikarskih udruženja.

Osim njezinih „uobičajenih“ slika, ovaj put je Janica izlagala i pedesetak svoji minijaturnih slika koje je svojevremeno slikala u nadi da će pobijediti na natječaju Hrvatske pošte za poštansku marku. Na žalost, slike joj nikada nisu ušle u pobjednički koš, a Hrvatska se pošta u nekim slučajevima čak i osramotila jer je umjetnički žiri odlučio odabrati autore koji su svoje slike plagirali. Svejedno, iza Janice ostaje nekoliko stotina mini-slika koje govore o njezinoj upornosti i samo njoj svojstvenoj ćudi.

Janica je za kraj otvorenja nazočne počastila prigodnim „plavim“ stihovima, u duhu naziva njezine izložbe: Plavo je more, plavo je nebo, plave su sanje u osvit zore. Plave su potočnice i oči slikarice.

Ovaj program sufinancirao je Savjet za nacionalne manjine Republike Hrvatske

Tekst i fotografije: Bojan Radulović