Baštinici i potomci Crnogoraca u Hrvatskoj

Uz autora, knjigu i projekat su predstavili još i Izvanredni profesor dr.sc. Petar Popović te Alija Šukurica, predsjednik Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore „Montenegro“ – Zagreb, a u publici je zamijećena prisutnost uvaženog ambasadora Zorana Jankovića i 1. sekretarke gospođe Ražnatović, iz Veleposlanstva Crne Gore u RH. Predsjednik Šukurica pozdravio je sve prisutne i zahvalio im na dolsaku u Crnogorski dom a profesor Popović prisutnima je objasnio da je bilo predviđeno da profesor Bogdanović knjigu uradi u suautorstvu s dr. sc. Vjekoslavom Afrićem ali je gospodin Afrić iznenada obolio od teške bolesti koja ga je odvela na operacioni stol i prikovala na dulje vrijeme uz krevet.

Unatoč iznenadnoj nesreći koja je zadesila ovaj projekat, profesor Bogdanović preuzeo je na svoja leđa cjelokupni proces – od stvaranja anketnih upitnika i diseminacije istih, do interpretacije statističkih podataka i rezultata dobivenih  putem njih. Riječ je u biti o znanstvenom projektu Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske za 2024. godinu, iz područja njezine izdavačke djelatnosti. Unutar tog programa trebalo je biti održano i predstavljanje knjige u 2024. godini ali je zbog već spomenute bolesti suautora knjiga završena u zadnji čas, u decembru, pa je predstavljanje prebačeno u 2025. godinu, u program Društva Montenegro Zagreb „Književne večeri u Crnogorskom domu“. Sama knjiga nije ni iz čega nastala, ona je nastavak knjige „Crnogorci u Hrvatskoj“ koju su akademik Ivan Cifrić i prof. dr. sc. Sava Bogdanović napisali 2011. godine unutar izdavačkog programa Vijeća crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba, odnosno projekta „Crnogorci u Hrvatskoj – Istraživanje sociokulturnog profila i statusa Crnogoraca u Hrvatskoj“. Ta je knjiga također nastala na osnovu znanstvenog istraživanja putem statističke metodologije anketiranja i govorila je o tadašnjem stanju Crnogoraca. Knjiga izdata 2024. godine otišla je korak dalje i za svoj predmet istraživanja odredila je potomke, odnosno „baštinike“, Crnogoraca u Hrvatskoj - dakle ne Crnogoraca koji su se doselili iz Crne Gore zbog posla ili obrazovanja pa su se oženili/udali i ostali u Hrvatskoj, nego njihovu djecu, unuke i praunuke - koji su rođeni u Hrvatskoj - kazao je Petar Popović.

Istraživanje je provedeno na temelju postulata sociološke znanosti ali bitnije je za prosječnog čitatelja istaći da su zahvaljujući golemoj širini autora i njegovom velikom umijeću (koje je tijekom svoje bogate karijere stekao u obrazovanju) suhoparni brojčani statistički rezultati vehementno i razumljivo interpretirani. Sava Bogdanović je ovo istraživanje obrazložio i opisao na način da će se u tekstu lako orijentirati i čitatelji koji se ne bave tim ili drugim područjima znanosti.

Profesor Bogdanović zahvalio se svome sinu Nenadu Bogdanoviću koji je u vrijeme obnašanja dužnosti predsjednika NZCH u izdavački program za 2024. godinu uvrstio znanstvenoistraživački projekt „Nasljednici-baštinici i potomci Crnogoraca u Hrvatskoj" s obavezom tiskanja konačnog teksta u formi knjige.

Veliku zahvalnost iskazujem i Društvu Crnogoraca i prijatelja Crne Gore „Montenegro“ - Zagreb i tadašnjem predsjedniku Društva Bojanu Raduloviću te Zajednici Crnogoraca iz Splita i predsjednici Milici Radojčić, Zajednici Crnogoraca iz Pule i Mirku Vučiniću, Društvu Crnogoraca i prijatelja Crne Gore Bujštine i Umaga i Milanki Marić, te KUD-u Montegro-Montenegrina Beli Manastir i predsjednici Anđelki Pavić - zato što su svi oni pomogli u „prepoznavanju“ punoljetnih baštinika i potomaka Crnogoraca u Hrvatskoj te njihova popunjavanja upitnika istraživanja. Posebnu zahvalnost iskazujem Gojku Božoviću, Milanki Bulatović i Aleksandru Šeroviću iz Zagreba na nesebičnoj pomoći u „prepoznavanju“ punoljetnih baštinika i potomaka Crnogoraca u Zagrebu i široj okolici te njihova popunjavanja upitnika istraživanja. Zahvalnost pripada i mojim kolegama: Prof. dr. Vjekoslavu Afriću za sudjelovanje u pripremi istraživanja, a koji je zbog teške bolesti bio onemogućen za daljnje sudjelovanje u projektu, kao i prof. dr. Krunoslavu Nikodemu za uspješnu statističku obradu podataka istraživanja. Na koncu zahvalnost pripada  Dragom Savićeviću za uspješno grafičko oblikovanje knjige - rekao je autor knjige Sava Bogdanović.

U svojem obraćanju Bogdanović je uvodno objasnio dva osnovna cilja projekta: prvi, da se po prvi puta uopće izloži preliminarni uvid u vjerojatnu populaciju nasljednika-baštinika i potomaka Crnogoraca u Hrvatskoj u više od protekla četiri stoljeća, i drugi - da se oformi sociodemografski i sociokulturni profil nasljednika-baštinika i potomaka na temelju ispitanika obuhvaćenih istraživanjem, što je veličinom oko 6% u odnosu na aktualnu populaciju Crnogoraca u Hrvatskoj po popisu iz 2021. godine, te da se prikažu dimenzije njihova sociokulturnog identiteta, socijalne distance i uključenosti u hrvatsko društvo.

Ostvarenje prvoga cilja projekta - preliminarni uvid u populaciju nasljednika-baštinika Crnogoraca tijekom protekla najmanje četiri stoljeća u Hrvatskoj bio je složen i doista težak zadatak iz više razloga: nepostajanje bilo kakvih istraživanja te vrste do sada, velikoga broja promjena društvenih i državnih uređenja, oskudnost statističkih dokumenata - popisi stanovništva postoje tek od 1880. godine. Bili smo primorani pristupiti izradi statističko-matematičkoga modela procjene baštinika i potomaka pomoću znanstvenog modela "Razvoja stanovništva Hrvatske- reprodukcijske odrednice" kojega je razvila akademkinja Wertheimer Baletić. Trebalo je utvrditi tzv. totalnu stopu reprodukcije kod Crnogorki koje su rađale živorođenu djecu i koja je, prema popisu stanovništva Hrvatske za 1991. godinu, značila da je Crnogorka tijekom svoga fertilnog perioda rodila samo jedno živorođeno dijete. To je bio lakši dio posla - puno teži se odnosio na utvrđivanje totalne stope reprodukcije po tzv. muškoj liniji kada žene nisu bile Crnogorke po nacionalnoj pripadnosti - istaknuo je profesor Bogdanović.

Nakon primjene toga modela procjene baštinika-potomaka Crnogoraca u Hrvatskoj procjena je autora da je njihov vjerojatni broj u protekla više od četiri stoljeća, po ženskoj i muškoj liniji, oko 50 tisuća, po promatranom stoljeću nešto više od 10 tisuća. Bogdanović je u svom obraćanju ipak naglasio i to da je taj broj uspostavio uz dosta opreza zbog svih poznatih, i nepoznatih faktora koji snažno utječu na procese reprodukcije stanovništva.

Ostvarenje drugog osnovnog cilja projekta Bogdanović je obrazložio kroz pet tematskih cjelina:

Prva je sociodemografski profil ispitanika, prema čemu ispada da je više muških nego žena - 54,2%/ prema 45,8%. Golema većina ispitanika je u radnom kontigentu - 80,2% s punom zaposlenošću - 64,9%; iznadprosječno su visokoobrazovani - 67,8%; skoro dvije trećine su oženjeni/udati - najviše u miješanim brakovima: s Hrvatima/Hrvaticama 37,9%, u crnogorskim brakovima tek 14,1%; imaju 152% djece, svojih potomaka - jedno i pol dijete po ispitaniku; dobrog su (ili više od toga) samoprocijenjenog imovinskog stanja; njihovi preci su doselili, zaposlili i školovali se u Hrvatskoj i ostali - 84,7%; baštinika i potomaka Crnogoraca u Hrvatskoj rođeno je i boravi više od 30 godina u Hrvatskoj čak 92,1%.

Druga cjelina je sociokulturni profil ispitanika i tek svaki deseti ispitanik u obitelji govori crnogorskim jezikom. U isto vrijeme 90,4% ispitanika u obitelji koristi neke riječi, ili naglaske, karakteristične za crnogorski jezik pa zaključujem da je u sociokulturnom profilu ispitanika crnogorski govor u obitelji samo u tragovima nekih riječi ili naglasaka karakterističnih za crnogorski jezik. Ipak dašak toga "govornog optimizma" našli smo u podatku da svaki četvrti ispitanik uči svoju djecu nekim elementima crnogorskog govora, posebice kod ispitanika između 50. i 70. godina starosti. Ono čime se baštinici-potomci Crnogoraca ponose kao „mnogo“ i „vrlo mnogo“ je očekivano Petar II. Petrović Njegoš – čak 90,9%. Na drugom mjestu osjećanja ponosa je nacionalno porijeklo (75,7%), potom slijede uspjesi Crnogoraca u znanosti i umjetnosti (56,6%), zatim očuvanje crnogorske kulturne tradicije (54,8%). Povezanost s Crnom Gorom, domovinom svojih predaka, za baštinike-potomke Crnogoraca u Hrvatskoj najsnažnije je iskazana u obredima posjećivanja svoje uže i šire rodbine u Crnoj Gori, gdje treba istaći da ima ispitanika koji nikada (još) nisu bili u Crnoj Gori (9,6%). Trajno podsjećanje na Crnu Goru u svom stanu ili kući za najveći broj baštinika i potomaka Crnogoraca u Hrvatskoj je Njegošev „Gorski vijenac“, potom fotografije rodne kuće predaka (roditelja i rođaka) kao i nekog od umjetničkih djela crnogorskih autora, a svaki peti ispitanik u svom stanu/kući ima gusle.

Treća cjelina je identitet ispitanika koji ponajviše ističu „čojstvo“, hrabrost i junaštvo (od 80,2% do 85,9% odgovora). Nakon provedene faktorske analize utvrđena je višedimenzionalnost identitetskih obilježja baštinika i potomaka Crnogoraca u Hrvatskoj kroz osjećaj pripadnosti skupinama u tri faktora: prvi, „pripadnost crnogorskoj naciji“, drugi, „društvena pripadnost“, a treći „pripadnost kraju rođenja“ koji pokazuju višeslojnost sociokulturnog identiteta baštinika i potomaka Crnogoraca u Hrvatskoj u kojoj su aspekti prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, kao i tri strukturna aspekta: nacionalna i rodna tradicija, aktualni socijalni život i otvorenost prema drugim kulturama. U percepcijama ispitanika o utjecaju drugih u Hrvatskoj na sliku o njima dominira obilježje "crnogorska junačka tradicija", potom obilježje "crnogorska kulturna tradicija" te na kraju obilježje "mentalitet Crnogoraca" na temelju čega se može zaključiti kako je u percepcijama ispitanika o utjecaju drugih u Hrvatskoj na sliku o njim dominiralo "crnogorstvo" kao svojevrsni imenitelj identiteta baštinika i potomaka Crnogoraca u Hrvatskoj. Rezultati o vjeroispovijesti upozorili su na tri značajne identitetske dimenzije: prva, i dalje je visoko učešćće onih ispitanika koji se ne smatraju religioznim niti pripadnikom i jedne vjeroispovijesti, druga, polovica ispitanih se "smjestila" u tri vjeroispovijesti: najviše, skoro jedna trećina, Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, potom Srpskoj pravoslavnoj crkvi, te Katoličkoj crkvi, i, treća, više od polovice vjernika pripadaju Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi. Značajan broj onih koji su se izjasnili da po vjeroispovijesti pripadaju Srpskoj pravoslavnoj crkvi potvrđuje hipotezu o paradoksalnosti crnogorskog identiteta, ovaj put vjerskog identiteta baštinika i potomaka Crnogoraca u Hrvatskoj jer se radi, kako je ranije u tekstu navedeno, o identitetskom paradoksu - "crnogorskom srpstvu". Prema odgovorima ispitanika dobivena je statistički značajna razlika s obzirom na dob jer ispitanici starije životne dobi, oni od 46. do 70. godina starosti u tročetvrtinskoj većini znaju kada je krsna slava njihove obitelji, oni iznad 70 godina starosti čak više od 91,4% dok oni mlađe životne dobi (do 30 godina), sklonija je navesti da ne zna za krsnu slavu gotovo za jednu trećinu.

Četvrta cjelina je socijalna distanca. Temeljni zaključak je da se, prema mišljenju baštinika-potomaka Crnogoraca u Hrvatskoj, njihova socijalna/etnička distanca u proteklih desetljeće i pol značajno povećala prema Židovima, Romima i Albancima a blago smanjila prema Srbima. U radu, na poslu, baštinici-potomci Crnogoraca u Hrvatskoj kao najnepoželjnije su ocijenili Rome a kao najpoželjnije Židove. Emotivni odnosi među ljudima različite nacionalnosti i vjeroispovijesti najplastičnije se prepoznaju kroz kategoriju „druženje i prijateljavanje“, oslikavajući tako veličinu i razmjeru socijalne/etničke distance ispitanika prema drugim pripadnicima naroda i vjera u Hrvatskoj. U istraživanju je potvrđena visoka poželjnost druženja i prijateljevanja s Hrvatima (57,1%).

Peta cjelina, integracija/uključenost u hrvatsko društvo, pokazuje sudjelovanje ispitanika  samo u dvije navedene udruge: a) u zajednicu ili društva Crnogoraca, u kojoj sudjeluje više od jedne trećine ispitanika, 35,6%, te, b) uključenost u kulturno-umjetnička društva, u čemu sudjeluje više od jedne četvrtine ispitanika, 27,7%. Nadalje, iznimno je mali interes ispitanika za rad u preostalim ponuđenim udrugama/udruženjima civilnog društva u Hrvatskoj što rječito govori o doista velikoj nezainteresiranosti baštinika i potomaka Crnogoraca u Hrvatskoj prema udrugama civilnog društva. Prema percepcijama ispitanika o njihovim političkim orijentacijama i članstvom u političkim strankama dobiveni rezultati pokazuju kako se na „ljevici" našlo čak 66,1% ispitanika, u „centru" 28,2% ispitanika a na „desnici" tek 5,1% ispitanika. No, kada su u pitanju članstva  u nekoj od političkih stranaka čak 96,6% ispitanika nije učlanjeno niti u jednu političku stranku u Hrvatskoj, temeljem čega slijedi opći zaključak kako su baštinici-potomci Crnogoraca u Hrvatskoj politički pretežito lijevo orijentirani i bez aktivnog uključivanja u politički život Hrvatske. Glede odnosa javnosti u RH prema Crnogorcima i njihovim baštinicima i potomcima u Hrvatskoj u rezultatima istraživanja više od polovice ispitanika, njih 50,9%, procijenilo je da su zadovoljni odnosom javnosti u Hrvatskoj prema njima. Na drugoj strani je važno naglasiti kako je tek 7,4% ispitanika nezadovoljno odnosom javnosti u Hrvatskoj prema njima.

Nakon završetka predstavljanja knjige autor je potpisivao i posvećivao te besplatno dijelio knjige koje je uz financijsku pomoć Savjeta za nacionalne manjine u 2024. godini tiskala NZCH.

Tekst i fotografije: Bojan Radulović