Prikazan dokumentarac o Slobodanu Vuličeviću, nesvakidašnjem hrvatskom umjetniku crnogorskog podrijetla

Unatoč velikom nevremenu u Zagrebu te večeri, projekcija je uspjela okupiti članove Društva „Montenegro“ Zagreb, članove Udruge hrvatskih aforista i humorista, a došli su i snimatelji s OTV televizije. Programu su prisustvovale i gošće iz Veleposlanstva Crne Gore u Republici Hrvatskoj: nova otpravnica poslova Jelena Ražnatović i II. sekretarka Anđela Darmanović.

Dokumentarni film posvećen životu i radu akademskog slikara Slobodana Vuličevića pod nazivom „Čovjek sjevernih listopadnih šuma“ (40 min.) prisutnima je pokazao presjek fakata vezanih uz umjetnikov život kao što su rođenje, roditelji, seljenje po bivšoj Jugoslaviji, obrazovanje, Drugi svjetski rat, život i rad u Rovinju, te konačno smrt. Sve je to isprepleteno Vuličevićevim pričama, često humornim, ali u pravilu mističnim i religioznim čak, ali ne na način kako se inače u narodu poima religija.

„Uz religiju ide i sumnja. Ja ne poznajem sumnju. Za mene postoji samo budalasta jednostavnost i neupitno vjerovanje u mističnost, u ljubav, u ljepotu i prirodu. Aboriđini kažu da ti je drvo majka. To je divno, ja vjerujem u takve stvari…“, samo su neke od mudrosti i neobičnosti koje u filmu o sebi i svijetu oko sebe govori Vuličević.

Inače, Slobodan Vuličević je akademski slikar rođen na Cetinju u Crnoj Gori 14.2.1927. (umro u Puli, 2.5.2009.). U Zagrebu je završio gimnaziju i Akademiju likovnih umjetnosti te specijalku u klasi prof. Marina Tartaglie. Njegov bogat umjetnički opus nastajao je uglavnom u umjetničkom ateljeu u Rovinju, gradu koji je odmah po završetku studija odabrao kao svoje trajno mjesto boravka. U tome je gradu bio jedan od osnivača i protagonista tzv. Rovinjske grupe slikara, koja je u pedesetim i šezdesetim godinama 20. stoljeća bila živahna pokretačka snaga važnih likovnih i kulturnih aktivnosti i događanja. Umjetnički kritičari jedinstveni su u ocjeni da se njegovo umjetničko stvaralaštvo izdvaja iz cjelokupne proizvodnje suvremene hrvatske umjetnosti te se kao takvo ne može niti uniformno klasificirati, niti svrstati pod određeni nazivnik.

Autor prve njegove monografije izdane 1988. je Ive Šimat Banov, a drugu monografiju skupine autora pod nazivom „Crno bijela monografija“ uredio je Gordan Vunak 2006. godine.

Osim što je slikao, Vuličević je svoje misli često zapisivao na komadićima papira. Prvu knjigu misli i intimnih zapisa, iz 2000., nazvao je Ovu knjigu posvećujem kapima kiše, a druga, Zapisi iz ulice Casale, koja nastavlja kronološki nizati autorove misli, objavljena je 2006.

Posmrtne retrospektivne izložbe priređene su mu 2009. u Zavičajnom muzeju grada Rovinja i 2010. u rovinjskoj galeriji Adris.

Program dokumentarnog filma u Crnogorskom domu ostvaruje se uz financijsku pomoć Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske

Tekst i foto: Bojan Radulović