povratak na sve vijesti

Otvorena izložba „Putositnice“ Lidije Vukčević Vučurović

četvrtak, veljače 15. 2024.

Crnogorski dom je 15.2.2024. ugostio u svojim zagrebačkim prostorijama izložbu digitalnih fotografija Lidije Vukčević Vučurović pod nazivom „Putositnice“. Riječ je ciklusu nastalom u posljednje dvije godine kojime se preusmjerila u jedan oblik lirskog dokumentarizma, iako i dalje čvrsto usredotočena na istraživanje svjetlosti koje inače karakterizira njezin fotografski stil.

Svojom devetom samostalnom izložbom fotografija Lidije Vukčević Vučurović je u galeriji Crnogorskog doma privukla brojne pripadnike crnogorske nacionalne manjine iz Hrvatske kao i prijatelje Crne Gore i crnogorske kulture i umjetnosti, prijatelje fotografske umjetnosti te svoje osobne prijatelje i dobre poznanike.

Nakon što je prisutne pozdravio predsjednik Društva „Montenegro“ Bojan Radulović, o izloženim fotografijama govorili su umjetnik Dimitrije Popović i autorica.

„Lidija se u zadnje dvije godine posvetila fotografiranju našeg regiona po kojem je putovala i bilo da je riječ o urbanim pejsažima, bilo da je riječ o arkadijskim miljeima, fotografski prostori zarobljeni u djeliću sekunde pojavljuju se na papiru otisnuti bez imalo tenzije, kao smirujući izvori. duše“, kazao je uvodno Radulović.

Dimitrije Popović osvrnuo se na ono što njega kao svestranog umjetnika najviše zaokuplja kada promišlja Lidijin fotografski izričaj: „u umjetnosti, bilo da je u pitanju slika, film ili fotografija - da biste posložili kompoziciju morate imati kadar. Uhvatiti taj kadar kojim ćete izraziti scenu i kompoziciju na najbolji mogući način, nije nimalo lako, i tu Lidija ima ono nešto, proizašlo iz njezina iskustva, iskustva osobe koja živi pjesništvo, umjetnost i liriku, osobe koja iskustveno, ali i instinktivno živi umjetnost. Prepoznajem taj likovni element u Lidiji koji posjeduju slikari i fotografi.“

Popović se u svom izlaganju fizički približavao fotografijama, pokazivao na njih, komentirajući svoje dojmove i zaključke.

„Lidija ima još jednu sposobnost kada je u pitanju njezin rad na fotografiji. Naime, njezine fotografije nas privlače, kao da su naše, jer ona stvara takve kompozicije koje izgledaju kao da su naše, kao da smo ih mi sami doživjeli. Ove će fotografije svakoga od nas podsjetiti na neke slične umne slike, uspomene koje smo već negdje vidjeli u prošlosti i pospremili unutar sebe“, objasnio je Popović.

Nakon Popovićeva izlaganja autorica je objasnila zašto joj je ovaj ciklus fotografija posebno drag: „Dugo već nisam putovala ovom našom regijom, recimo tako, da se ne posluži terminom „prostor Jugoslavije“, čija poraba kao da je godinama već zabranjena. Primjerice, već trideset godina nisam bila u Beogradu, i ove fotografije nastale tamo su posebne jer je meni Beograd danas kao neki drugi grad, promijenio se mnogo. To je jedno sasma novo iskustvo.“

Osvrnuvši se na svoju konstantnu fasciniranost istraživanjem svjetlosti Vukčević Vučurović rekla je da u situaciji kada se radi s digitalnom fotografijom razni programi i aplikacije nudi mnoštvo tzv. filtera.

„Nevjerojatno je ono što tu sve ima, čovjek se može u nedogled igrati. Postoji filter „prosijavanje“, pa filter nevjerojatnog i kontradiktornog naziva „hladna vatra“, ali ništa mi nije moglo nadomjestiti onu izvornu svjetlost, one izvorne boje. Naime, nakon uloženih sati i sati poigravanja našla sam se na mjesto s kojeg sam i krenula. Shvatila sam da se u biti postepeno ali uporno vraćam u onu svjetlost kakvu sam izvorno snimila“, objasnila je Vukčević Vučurović.

Ovaj Lidijin najnoviji u nizu ciklusa fotografija karakterizira i mali odmak od apstrakcije u smjeru lirskog dokumentarizma, iako je iu ovom ciklusu svoj put pronašla i jedna apstraktna fotografija. Nakon govora sudionika izložba je otvorena, a Lidija je posjetiteljima bliže ponaosob objašnjavala svaku fotografiju koja ju je zanimala. Znatiželja i interes svih prisutnih za ovu izložbu koju je organiziralo Društvo Crnogoraca i prijatelja Crne Gore „Montenegro“ Zagreb a financirao Savjet za nacionalne manjine Republike Hrvatske bio je uistinu velik, pa je posljednji posjetitelj Crnogorski dom napustio tek uvečer.

 

Tekst i foto: Bojan Radulović