Dokumentarni film u Crnogorskom domu

U sklopu četvrtog i posljednjeg ciklusa projekcija dokumentaraca prije ljetne stanke, Društvo „Montenegro“ je prikazalo ove Bastaćeve filmove: „Filmski pregled Narodne republike Crne Gore br. 12“ (11 min.), „Kamerom kroz Crnu Goru br. 1“ (8 min.), „Škola Vladimir“ (12 min.), „Za volanom“ (15 min.).

Osim financijske pomoći Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske, za ostvarivanje ovog programa bitna je i dugogodišnja dobra suradnja između Društva „Montenegro“ i Crnogorske kinoteke koja je Društvu putem interneta transferirala filmove. Iako se upravljanje Kinotekom u međuvremenu promijenilo razrješenjem starog ravnatelja Gorana Bjelanovića i postavljanjem novoga – Pavla Simonovića – po pitanju višedesetljetne suradnje ništa se nije promijenilo i novi / stari filmovi Branislava Bastaća našli su svoj internetski  put do Zagreba i prikazani su publici u Crnogorskom domu.

Branislav Bastać bio je prvi profesionalni filmski i televizijski redatelj u Crnoj Gori, koji je dao nemjerljiv doprinos crnogorskoj kinematografiji. Rođen je prije gotovo stotinu godina na Cetinju a umro u Beogradu 2007. godine. Imao je turbulentnu mladost, naime osim što je bio učesnik Narodnooslobodilačke borbe, 1944. godine je nekoliko mjeseci prvo bio zatočen u talijanskom logoru, a po povratku u Crnu Goru 1949. godine, gdje se zaposlio u „Lovćen filmu“ kao samostalni redatelj za reportaže, uhapšen je po drugi put i prebačen u zatvor na Goli otok. Nakon tri godine golootočkog zatočeništva ponovo počinje da snima i piše dokumentarne filmove a svoj prvi igrani film „Sramno ljeto“ snimio je 1969. godine. Dvije godine poslije završio Filološki fakultet u Beogradu. Njegov film „Dječak je išao za suncem“ je učestvovao na festivalu u Berlinu 1982. godine, igrani TV film „Bijela ruža“ na festivalu u Monte Carlu 1975., dok je kratki igrani film „Dva kapetana“ uvršten u Antologiju svjetskog kratkog filma, izdanje Američke filmske akademije u Los Angelesu. Osvajao je brojne domaće i internacionalne nagrade:

• Nagradu „Jean Vigo“ (zajedno sa Louise Grosspierre-om) osvojio je 1959. godine za „Crne marame“
• godine dobio je Trinaestojulsku nagradu za film „Selo Tijanje“
• godine osvojio je specijalnu nagradu Vankuver za „Mali voz“
• godine osvojio je nagradu za režiju u Oberhauzenu, za „Žedne česme“
• godine u Pragu je osvojio nagradu za režiju za „Putevima Jugoslavije“

Njegovi filmovi u Crnogorskom domu nisu novost, prikazivani su i ranije, no nikada nije urađen cjelogodišnji ciklus njegovih filmova. S obzirom na specifičnost programa koja se očituje već u samome nazivu istog, fokus ciklusa je na njegovim dokumentarnim filmovima, a ne na njegovim poznatim TV serijama „Šalajko“ i „Pješak u automobilu“, ili pak na igranim filmovima od kojih su najpoznatiji „Sramno ljeto“ i „Dječak je išao za suncem“.

Tekst i foto: Bojan Radulović