Predstavljena knjiga „Diplomacija za neovisnost“ Ane Radović Kapor

Uz autoricu, knjigu su predstavili dugogodišnji diplomat prof.dr.sc. Nenad Prelog i prof.dr.sc. Božo Skoko, a skup je moderirao izv.prof.dr.sc. Petar Popović, predsjednik NZCH. Ana Radović Kapor preddiplomski studij politologije završila je 2006. godine na Florida Atlantic University a dvogodišnji interdisciplinarni diplomski studij Interdisciplinary Master’s in East European Studies and Research (MIREES) na Università degli studi di Bologna završila je u Italiji 2009. godine. Doktorsku disertaciju pod nazivom „The role of Montenegrin diplomats in the independence of Montenegro 2003–2006“ obranila je 2021. godine na Sveučilištu u Zadru i Međunarodnom sveučilištu Libertas. Radila je u crnogorskom Ministarstvu vanjskih poslova i Ambasadi Crne Gore u Zagrebu. Od 2016. je vanjska suradnica na Međunarodnom sveučilištu Libertas, a od 2020. i na Veleučilištu Edward Bernays. Gostovala je kao predavač na Sveučilištu Connecticut i na OTH Regensburg. Istraživački interesi su joj diplomacija, diplomacija malih država i diplomatsko-konzularne prakse.

Knjigu je posvetila pokojnom Inoslavu Beškeru, našem dugovječnom i vrsnom novinaru iz Rima, koji je kao recenzent ove knjige rekao kako „dosad nije napisano djelo o crnogorskoj diplomaciji nakon odvajanja od srpske, te o procesu stvaranja crnogorske države.“

„Ova knjiga istražuje ulogu crnogorske diplomacije u obnovi crnogorske državne neovisnosti, s posebnim osvrtom na razdoblje 2003.-2006. Kao autorici, objektivnost mi ne dozvoljava da vam kažem da je ova knjiga dobra, ali kao znanstvenica vam mogu reći da je ona ono najbolje što sam mogla istražiti i dati, i nadam se da je značajna jer se dosad gotovo nitko ovom temom nije bavio detaljno i na ovakav način. Ako se gdjegod netko i dotakao ove teme, pristupao bi joj uglavnom usputno, kao dijelu neke veće cjeline, recimo o diplomaciji Balkana nakon ratova i raspada SFRJ i slično“, kazala je Ana Radović Kapor.

Moderator i predsjednik NZCH Petar Popović istaknuo je: „Anina knjiga na sveobuhvatan način sažimlje čitavu povijest i cijelu problematiku diplomacije Crne Gore što je za nas iznimno bitno i stoga mislim da je ovo vrlo vrijedno djelo. Ono govori o jednoj malenoj zemlji i o njezinoj borbi za nezavisnost, te u prvom redu o tome što je diplomacija Crnoj Gori značila na putu prema nezavisnosti.“

Prof.dr.sc. Nenad Prelog istaknuo je da se knjiga iznimno lako čita, unatoč činjenici da se bavi težim temama iz sfere politologije i diplomacije. Napisana je na način da „čitatelja drži u napetosti kao kakav zanimljivi krimi-roman“. Ono što prof. Prelog posebno ističe jest dio knjige koji pokriva tzv. „para-diplomaciju“. To je također sastavni dio diplomatske vještine, koji se ne odvija službenim kanalima, nego kroz razna organizirana gostovanja crnogorskih glazbenika, književnika, umjetnika i slično u inozemstvu, bez aktivnog učešća službenih aktera iz sfere politike, ali koji dolaze, prisutni su, komuniciraju težnje Crne Gore u neslužbenim razgovorima, i na taj način šire priču o svojoj zemlji bez da nekome stanu na žulj. Crne Gora je vrlo uspješno koristila para-diplomaciju u vrijeme kada joj u državnoj zajednici sa jačom i većom Srbijom službeni kanali ili nisu bili dostupni, ili su joj od strane Srbije bili ograničeni.

Prof.dr.sc. Božo Skoko smatra da je Anina knjiga „neiscrpno vrelo činjenica za sve one koji će izučavati to važno razdoblje crnogorske povijesti te početke crnogorske diplomacije. Kao što je ranije profesor Prelog rekao, u potpunosti se slažem da se ova knjiga pitko čita, poput napetog romana, a istovremeno ima apsolutno sve utemeljenosti u vrhunskom znanstvenom štivu“, kazao je Skoko.

„Čini mi se vrlo važnim ovaj politički trenutak izlaska knjige, kada se javljaju kojekakvi interesi da zaustave Crnu Goru u njezinoj međunarodnoj afirmaciji, razvoju demokratskog puta i jačanju crnogorskog nacionalnog identiteta“, ističe Skoko.

U publici se moglo vidjeti mnogo poznatih lica, od Vande Babić iz hrvatskog Ministarstva vanjskih poslova, preko djelatnika crnogorske ambasade u Zagrebu do samih učesnika i/ili svjedoka u postizanju nezavisnosti Crne Gore kao što su Ranko Krivokapić, Luka Bebić, Danilo Ivezić, Dragutin Lalović i brojni drugi koji su svojevremeno kroz razne službene i neslužbene kanale, te kroz institucije koje su predstavljali, radili na ostvarenju sna o nezavisnosti Crne Gore. Bivši predsjednik crnogorskog parlamenta Ranko Krivokapić je na promociji izvadio iz džepa posjetnicu iz vremena kada Crna Gora još nije stekla neovisnost. Na njoj je pisalo Ranko Krivokapić, predsjednik parlamenta Crne Gore“ ali mu je na njoj tada iznimno utjecajni američki diplomat Richard Hoolbrooke dopisao „uskoro nezavisne Crne Gore“, što je bio iznimno ohrabrujuć moment podrške SAD-a crnogorskom snu o neovisnosti.

„Državnu zajednicu Srbije i Crne Gore neki su zvali ”Frankensteinom” od države i put za neovisnost Crne Gore se vodio na tri fronte: konsenzus s grupama u Crnoj Gori koje nisu bile za neovisnost, rješavanje pitanja s moćnijom i bogatijom Srbijom, te pregovori s međunarodnom zajednicom“, istaknula je Ana Radović Kapor.

Danilo Ivezić, aktivni učesnik, svjedok i predsjednik NZCH u tim sudbonosnim godinama od kraja devedesetih do postizanja neovisnosti, iz publike se javio za riječ te kazao:

„Kraj devedesetih godina prošlog stoljeća odredio je poziciju NZCH na koju smo mi i danas posebno ponosni i zadovoljstvo mi je da se ta pozicija predstavlja u Crnogorskom domu. Mi smo bili ono što zovete para-diplomacija, ono što se zovete nezavisna diplomacija. Moram reći da u to vrijeme, u ambasadi (prvo SRJ, a onda Državne zajednice Srbije i Crne Gore) nitko od kadrova nije osjetio važnost onoga što smo mi u NZCH radili, a radili smo internacionalizaciju crnogorskog pitanja i vraćanje Crne Gore sebi. Činili smo to kroz dvije međunarodne konferencije, kroz Pokret za nezavisnu i europsku Crnu Goru (u koordinaciji Pokreta tri su člana bili iz NZCH: Veselin Aga Simović, Mirko Kovač i Dimitrije Popović), te kroz cirkularno pismo svim ambasadorima akreditiranima u Republici Hrvatskoj. Završit ću ovu priču sa posebno važnom manifestacijom „Lučindanski susreti u Zagrebu 2002. godine“, koja je bila posvećena kralju Nikoli i na kojoj su bili prisutni doajen hrvatske diplomacije Vladimir Velebit, Luka Bebić (potpredsjednik Hrvatskog Sabora), tadašnji ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske i pokrovitelj manifestacije Tonino Picula, cijela elita profesora s Politološkog fakulteta u Zagrebu i na kojoj je govorio i Branko Lukovac (diplomata i kasniji  ministar spoljnih poslova Crne Gore). Na tim je „Susretima“ donesen jednodušni zaključak da je jedini put Crne Gore nezavisnost i evropski put.“

Moderator i predsjednik NZCH Petar Popović je zahvalio prisutnim govornicima i učesnicima te u privođenju kraju ove iznimno posjećene promocije pozvao na preuzimanje potpisanih primjeraka knjige, i na neobavezno druženje/razgovor s autoricom u prostorijama Crnogorskog doma.

Tekst i foto: Bojan Radulović