Nakon deset godina Zorica Vukadinović ponovno u Crnogorskom domu
Izložba pod nazivom „Na putu prema jugu“ otvorena je u srijedu 13.12. u Crnogorskom domu u Zagrebu, gdje su se okupili svi koji vole umjetnost, te svi koji poznaju i cijene Zoricu Vukadinović i njezin dugogodišnji trud i staž kao članice Društva Montenegro, te kao nekadašnje članice Pjevačkog zbora „Montenegro“ Zagreb.
Na otvorenju je uvodno govorio Bojan Radulović, predsjednik Društva, te autorica kojoj je Radulović postavio nekoliko pitanja vezanih za njezine slike i naslov izložbe. Autorica, koja je posljednji put crnogorskom domu imala izložbu 2013. godine, dakle prije punih deset godina, u svom slikarskom radu teži svjedočiti ljudskoj težini za davanjem i vječitoj potrazi umjetnika za inspiracijom. Na njezinim dojmljivim slikama sve je s namjerom naslikala jer je, kako autorica reče – „kroz namjeru sve moguće, i dojmljivo. Bilo da se kroz sliku probijam snoviđenjem, bilo da ju naprtim na leđa i krenem na put. Na dalek put na jug“.
Na upit o tom „jugu“ koji se spominje u nazivu izložbe na otvorenju je kazala sljedeće: „Ima to mnogo veze s mojim podrijetlom, i mojem vraćanju na temelje, na izvor, u moju Crnu Goru, na jug“.
Radulović je slike, u dogovoru s autoricom, u prostoru galerije Crnogorskog doma podijelio u dva tematska dijela. Kada se uđe lijevo u prostor zatiče Zoričin ekspresionizam, nadrealne i maštovite slike koje kao da su izniknule iz onostranog, iz bezbrojnog mnoštva iskustava koja su nastajala od malih nogu risanjem neprepoznatljivih dječjih oblika komadom uglja po podu kuhinje, pa do današnjih vizura i bujica asocijacija , dojmova, čarolija i topline. Desno u prostoru nalaze se slike koje pripadaju realizmu, to su zamrznute memorije Vukadinović, mentalne slike koje je kasnije prenijela na platno. More, oblaci i obale, galebovi, uvale, gradske vizure… sve su to mentalne i neizbrisive slike koje Zorica nosi sa sobom u duši i podaruje ih onima koji gledaju njezine slike.
Zorica Vukadinović svoju inspiraciju crpi iz trenutka kada osjeća slobodu, a osjeća je – kada slika. Sebe, kao i dobar dio svojih slika, posvetila je budućnosti uzbudivši se u sebi sentimente i smisao za ljepotu. Takva je njezina ženska duša, to je sprega između sadašnjih raspoloženja i duhovnosti, to su projekcije njezinih unutarnjih stanja, čežnji i vatre, snage i darovitosti. Ona upija svijet, transformira ga, izljeva na platno – i sebe odaje kao slikaricu istančanog ženskog senzibiliteta. I baš kao što samo žena može, izdvaja nas iz stvarnosti i smarajuće svakidašnjice, opčinjava nas i zadivljuje koloritom i nadahnućem. Tehnika slikanja Zorice Vukadinović izražava se u toplim prirodnim tonovima i nijansama, koje ona uspješno varira, a namazima uljanom bojom stvara harmonične cjeline. Na svojim slikama detalji fascinantno transpondiraju u kompozicije kojima istovremeno uspijeva biti i originalan i prepoznatljiv. Sve slike naslikane su tehnikom ulja na platnu.
Opis izloženih radova:
1. Crna Gora
2. Crnogorka
3. Maslina I.
4. Maslina II.
5. Maslina poviše Budve
6. Mimoza
7. Školj
8. Školjka
9. Galebovi
10. Morski svijet
11. Moj Dubrovnik
12. Kornati
13. Suncokreti
14. Ruža.
15. Ruže
16. Pauk
17. Rajska vrata
18. Ptičja gripa
19. Daleka obala
20. Zima
21. Akt
22. Pogled
23. Pustinjski cvijet
24. Jesen
Izložbu je realiziralo Društvo Crnogoraca i prijatelja Crne Gore „Montenegro“ Zagreb, uz financijsku pomoć Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske.
Tekst: Bojan Radulović
Foto: Bojan Radulović
