SLOBODAN MITROVIĆ "arhitekt JOSIP SLADE ŠILOVIĆ
Monografija „arhitekt Josip Slade Šilović- Graditeljska djela u Knjaževini Crnoj Gori 1877-1911“ autora Slobodana Mitrovića objavljena 2019. godine predstavljena je u rodnom gradu Josipa Slade Šilovića Trogiru, 28. 4. 2023., i dan kasnije 29. 4. 2023. u Šibeniku. Velika zasluga za organizaciju predstavljanja pripada Josipovom potomku Radovanu Slade Šiloviću, i njegovom zalaganju za ponovno „vraćanje“ Josipa Slade Šilovića u ova dva za njega značajna grada.
Činjenica da se radi o arhitekturi čije se vizionarsko stvaralaštvo identificira sa počecima osmišljavanja, urbane, strateške izgradnje Knjaževine Crne Gore, čiji je opus od fundamentalnog značaja za Crnu Goru, prvi je razlog izrade i izdavanja ove monografije. Dvadeset pet serpentina, kraljevi dvorci, kazalište, poslanstvo, most, urbanistički plan, putovi, crkve i brojni drugi objekti su ono čime je Slade obilježio i prostor i vrijeme, a sve to i zaslužuje da bude predstavljeno javnosti Crne Gore, ali i Republike. Hrvatske.
Predstavljanje u Trogiru organizirano je u prostoru Muzeja Grada Trogira uz sudjelovanje: Slobodana Mitrovića- autora monografije, Fani Celio Cege, Danila Ivezića, Radovana Slade Šilovića i moderiranje Danijele Kontić. U HNK Šibenik monografiju su predstavili: Slobodana Mitrovića- autora monografije, Grozdana Cvitan, Danilo Ivezić, Radovan Slade Šilović, a moderator je bio Jakov Bilić.
Brojni uzvanici i gosti s osobitim zanimanjem pratili su izlaganja predstavnika posebnih autora monografija koje je prisutne upoznao s jednim većim brojem „detalja“ iz opusa i života Josipa Slade Šilovića, vezanih uz njegov boravak u Crnoj Gori, ali i njegovu mladost i školovanje u tadašnjoj Dalmaciji. i Bosni.
Na početku predstavljanja prisutne su pozdravili predstavnici hrvatske nacionalne zajednice iz Crne Gore (Hrvatsko nacionalno vijeće CG) Zvonimir Deković i crnogorske nacionalne zajednice u Hrvatskoj (Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske) Danilo Ivezić. Brojne inicijative i programska povezanost na očuvanju kulturnog i nacionalnog identiteta i očuvanju od zaborava brojnih pojedinaca s jedne i druge strane, koji su svojim djelovanjem gradili i povezivali prostor Crne Gore i Republike Hrvatske, obilježje je suradnje ove dvije zajednice i primjer uzajamnog povezivanja i djelovanja.
Obraćajući se na predstavljanju monografija u Trogiru i Šibeniku, Radovan Slade Šilović je rekao:
„Ova tematika predstavljanja, vrlo temeljito priređene monografije, pretežno djela koja se odnose na vrijeme Kneževine Crne Gore, pripadaju svima koji su na bilo koji način spoznali djelo arhitekta Josipa Slade-Šilovića. Ovo je i vrijeme koje posvećujemo osobama koje su zadužile baštinu.
Upravo radi širine opusa vrlo je teško u kratkom vremenu obuhvatiti sve suštinske vrijednosti našeg graditelja. Onaj temeljit put koji je jedino moguć je upravo ova monografija gospodina Mitrovića koja je pred nama. Ipak, ovdje su obuhvaćena samo crnogorska djela, a kako i sam autor kaže čeka se da Sladina djela o hrvatskim gradnjama i gradnjama za otomanske vlasti u Bosni, realizira netko od hrvatskih povjesničara ili arhitekata. I potpuno je u pravu. Tada bi, uz graditeljski i Sladin politički sadržaj, realizacija bila cjelovita.
Podloga za to, hvala Bogu, postoji u splitskom arhivu, pošto je obitelj Slade-Šilović, svu svoju arhivsku građu pa tako spise i nacrte Josipa Slade-Šilovića, još davnih godina prenijela spomenutom arhivu koji je tu građu evidentirao, kao zaštićeno kulturno dobro. Radi se o fundusu od oko stotinu kutija u mapama i sačuvanih stranica. Tamo se nalaze nedvosmisleni fakti o genijalnosti njegove gradnje, ali i pregnuću ljudskih osobina. Ovdje ne smijemo zaboraviti vrijednu knjigu autora akademika Cvita Fiskovića iz 1987. godine i svakako vrijednu inicijativu dr. Ive Babića za snimanje dokumentarnog filma o trogirskom graditelju koji je HRT i realizirao… Kontinuitet Josipovog djelovanja bio je graditeljski. Začuđuje njegovo poznavanje različitih uporišta znanja koja je bilo potrebno da se mogu prihvatiti i različitih poslova, od probijanja i gradnji cesta, serpentina, kuća, palača do mostova. Samo ću napomenuti nabrajanjem najvažnijih djela i mjesta djelovanja u Dalmaciji i Bosni za otomanske vlasti: -upravlja gradnjom ceste Dubrovnik-Cavtat 1854. godine, građevinski ured na Pagu 1857. ga šalje upravljati gradnjom ceste do Košljuna, radi plana za cestu na ušću Neretve, radio je hotele na Visu, Splitu, dom u Makarskoj, objekte u Omišu, Kuni na Pelješcu. Od 1864.g radi planova pripreme izgradnje šibenskog kazališta, njegovog najvažnijeg djela u Dalmaciji. Poznato je iz spisa kako je imao ograničena sredstva za što je dobio priznanje talijanskih investitora. Konzole na kazalištu utvrđuju njegov dodir s neogotikom, uz manji utjecaj jednostavnog romaničkog i renesansnog luka. Slijedio je čisti neoklasicizam, bez da poklekne kićenoj arhitekturi iz više razloga. Uz neke dileme pripisuje mu se projekt za gradnju gradske bolnice u Splitu, isusovačkog samostana, kao splitskim načelnikom Gajom Bulatom dogovara nadzor nad gradnjom splitskog kazališta. Naime, Bulat je imao veliko povjerenje u stručnost Slade-Šilovića, te mu daje sve vlasti za kolaudaciju kod izgradnje posebno radi problematike poroznog terena na kojem je izgrađeno kazalište. Slade je taj posao izvršio stručno. Dalje, povjerene su mu gradnje i popravak cesta drniškog područja do Trogira, Vrlike i Imotskog, intervencije i dogradnja crkve u Drnišu i Kaštel Novom… S pretenzijom bih rekao da je ovaj uradak crta koja razgraničava dosadašnja pisanja o djelima Slade u Crnoj Gori i šire, od ove monografije u kvantitativnom i kvalitativnom smislu. Pri tome ne mislim kako je napisano prije bilo loše, ali sigurno je bilo nepotpuno, za razliku od ove monografije za koju možemo zaključiti kao konačno zaustavljena djela. To je vrijednost na ovih 250 stranica, a sada možemo biti strpljivi u očekivanju autora koji će objelodaniti monografiju po Sladinim hrvatskim graditeljskim djelima.
Slobodan Mitrović dao je Josipu naslov – arhitekt neogotike i akademske eklektike. Njegovi zapisi ušli su u srž graditeljskih djela u kneževini Crne Gore s nizom specifičnih primjera graditeljskih ideja.
Dao mu je još jednu titulu, za Sladu-Šilovića je rekao da je simbol epohe stanovanja jednog cijelog grada u Crnoj Gori. Onda to nije samo priznanje struke nego i građana koji žive u tom gradu.
Poručio mu je u toj živoj korespondenciji na stranicama, kako su djela trogirskog arhitekta duboko utkana u povijest Crne Gore i još puno toga… o mostovima, o carskim palačama, začudnim serpentinama na Lovćenskim liticama… o cijelom jednom arhitektonskom prostranstvu koje se odjednom otvorilo ovoj monografiji. .
(tekst u cijelosti možete pročitati ..)
Autor monografije arhitekt Slobodan Bobo Mitrović kaže:
„Dodatni motiv za pisanje ove monografije je što usprkos značajnoj ulozi koju je Slade imao u historiografiji graditeljstva druge polovine XIX. i početka XX. vijeka u Hrvatskoj i Crnoj Gori, on nije bio predmetom znanstvenog istraživanja, a prošlo je više od 110 godina od njegove smrti. Dragocjenu i jedinu knjigu „Arhitekta Josipa Slade Šilovića“ ostavio nam je povjesničar umjetnosti i arheolog Cvito Fisković (1908.-1996.) u izdanju Muzeja u Trogiru 1987. godine… Istraživanje je pokazalo da Državni arhiv u Splitu posjeduje „Obiteljski fond Slade Šilović“ HR-DAST - 379“ koji je dobio status kulturnog dobra još davne 1949. godine, i čija je arhivska dokumentacija dužine 10,5 metara…
Iako monografija u klasičnom konceptu obrađuje graditeljska djela Josipa Slade Šilovića, smatrao sam da je neophodno postaviti historijski kontekst stanja društva i prostora ruralne Knjaževine Crne Gore, kako je ona izgledala iu kakvu sredinu je došao jedan osvjedočeni urbanist, arhitekt i doktor filozofije…
Monografija je pisana za širi krug istraživača, povjesničara graditeljstva i arhitekture, kao i čitatelja ljubitelja prostorne i ambijentalne estetike…
Kroz nju se došlo do saznanja što je to Slade gradio i radio u Crnoj Gori i Dalmaciji…
O njegovom interesu, širini obrazovanja i brizi za životnu sredinu najbolje govori tekst napisan 1848. godine (na talijanskom jeziku) pod nazivom Mizerije Trogira (De miserie Trau), nalazi se u DAST-u, u kojem opisuje bijedu Trogira do kojega je dovela austrijska vlast i poziva građane na slogu u traženju prava koja su im oduzeta. Podsjeća koliko je oduzimanje biskupije negativno uticalo na građanstvo. Ukazuje na sve segmente društva u kojima je Trogir degradiran i doveden bobijede i siromaštva. Tekst je pisao kao dvadesetogodišnjak. Pismo je prevedeno i objavljeno u monografiji, posebno je zanimljivo da nikada nije prevedeno u Hrvatskoj i objavljeno na hrvatskom jeziku…
Studirajući u Padovi postaje jedan od osnivača Narodne stranke, razvijajući ideju ujedinjenja Dalmacije i Hrvatske i prenoseći je na neobrazovano pučanstvo…
Kao poseban kuriozitet i dokaz visoke i široke obrazovanosti i znanja posebno naglašavam njegov projekt iz 1860. godine izgradnja čeličnog pokretnog mosta u Trogiru devet godina nakon londonske izložbe i promocije čelika…
Ono što nedostaje u ovoj priči o Josipu Slade Šiloviću je knjiga o njegovom djelovanju, radu, projektima i objektima u Dalmaciji i Bosni, kako bi se i mogla dobiti puna slika o ovom odista genijalnom i izuzetno plodnom arhitektu i graditelju...
Monografija je objavljena 2019. izdavači: Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske; Ministarstvo održivog razvoja i turizma CG; Skaner studio uz financijsku potporu Savjeta za nacionalne manjine
