„Veče s Njegošem“ u Crnogorskom domu
U sklopu programa „Dokumentarni film u Crnogorskom domu“ Društvo Crnogoraca i prijatelja Crne Gore "Montenegro" Zagreb organiziralo je u 21. decembra u Crnogorskom domu u Zagrebu projekciju kratkometražnog filma u režiji i prema scenariju umjetnika Dimitrija Popovića “Oreol mikrokozma“.
Kako bi uveličali 210. obljetnicu Njegoševa rođenja Društvo „Montenegro“ i NZCH odlučili su program projekcije filma proširiti i pozvati u goste autora filma Dimitrija Popovića, prof. dr. sc. Savu Bogdanovića i glumca Momčila Otaševića. Tako se ovaj program dokumentarnog filma proširio u večer koja je bila posvećena Petru II. Petroviću Njegošu. Sama tematika - te učešće troje poznatih Crnogoraca - privuklo je velik broj posjetitelja u Crnogorski dom tako da se u dvorani/galeriji tražilo i mjesto više. U publici su čak bili i legendarni redatelj Veljko Bulajić te poznati producent Zoran Škugor.
Ovaj zanimljivi susret, koji zasigurno ne bi bio moguć bez financijske pomoći Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske, odvijao se u dihotomiji pogleda i stavova o istoj temi, o temi Petra II. Petrovića Njegoša. Prof. dr. sc. Sava Bogdanović govorio je o Njegoševoj viziji svijeta kroz analizu „Gorskog vijenca“ – a umjetnik Dimitrije Popović pričao o Njegošu van „Gorskog vijenca“, o Njegošu kao čovjeku, kao ljudskom biću koje ima „obične“ misli, strasti i strahove.
Profesor Bogdanović dotakao se mnogih tema koje je analizirao u Njegoševom djelu. Čak i temu boga. Prema Bogdanoviću bog jest prisutan u tom kapitalnom djelu, ali je promatrač, nije aktivan akter zbivanja. Sava Bogdanović smatra da se u „Gorskom vijencu“ Njegoš obračunava ne samo s vanjskim neprijateljem, nego i sa „unutarnjim“ – s tradicionalnom, zadrtom i primitivnom Crnom Gorom koja je puna praznovjerja i učmale i nepotrebne mitologije koja njegovu zemlju koči u razvoju.
Nakon profesora Bogdanovića govorio je Dimitrije Popović, čija se vizija pak širi van „Gorskog vijenca“. Popović doslovce „spušta Njegoša na zemlju“. Dugo je govorio o njemu ne samo kao o vladaru Crne Gore i vladiki, nego kao običnom smrtniku, jednome od nas, čovjeku koji u jednome trenutku kada boluje kaže da mu je žao što slijedom liječničkih preporuka mora mirovati unutar svojih prostora, i više ne može vidjeti žene iz vanjskog svijeta.
Momčilo Otašević je pred samu projekciju Popovićeva filma razveselio sve nazočne tako što je recitirao Njegoševu ljubavnu pjesmu „Noć skuplja vijeka“.
Tekst i fotografije: Bojan Radulović
