GRAFIČKE MAPE DIMITRIJA POPOVIĆA
U Galeriji Kristofora Stankovića u Starogradskoj vijećnici u Zagrebu otvorena je 25. 4. 2023. izložba grafičkih mapa Dimitrija Popovića "ČUDOTVORAC CETINJSKI" i "KRALJ" u organizaciji Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske i Vijeća crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba
Brojni uzvanici i gosti, unatoč vremenskim neprilikama, prisustvovali su otvaranju izložbe grafika Dimitrija Popovića u lijepom zdanju Starogradske vijećnice u galeriji Kristofora Stankovića u ulici Ćirila i Metoda 5 u Zagrebu.
Želio sam u ovim kompozicijama na likovno simboličan način izraziti ono što je Petra I. Petrovića Njegoša i Nikolu I. Petrovića Njegoša odredilo kao mudre, hrabre i na svoj način tragične ličnosti- Dimitrije Popović.
U suradnji s Nacionalnom zajednicom Crnogoraca Hrvatske i Skaner studiom ovim grafičkim mapama obilježene su godišnjice smrti velikih ličnosti crnogorske države i njene povijesti: 190-ta godišnjica smrti duhovnog svjetovnog vladara, Petra I. Petrovića Njegoša i 100-ta godišnjica smrti posljednjeg crnogorskog suverena, Nikole I. Petrovića Njegoša.
Svaka mapa sadrži deset grafičkih listova u tehnici litografije i sitotiska u izdanju od 100 limitiranih i numeriranih primjeraka. Izdavači su Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske i Skaner studio iz Zagreba.
Otvorenje izložbe moderirala je Tamara Džebić Šaljan, a na cetinjskoj štihu na početku večeri dao je Momčilo Otašević s pjesmom IMA JEDNO MJESTO:
Ima jedno mjesto đe i sad mirišu lipe,
znam da znate,
korake mi prate.
Kad sam bog zaveslao,
u velikim cipelama,
poznatim putem…
ćutao sam ja,
a ćutale su i lipe.
Taman pomislim slovo da izustim
a one svojim granama pssst, da ćutim.
Evo, sad ne čuju ni glas od mene,
nijesam tu, daleko sam i od sebe…
Momčilo Zeković Zeko
U ime organizatora predsjednik NZCH Danilo Ivezić obraćajući se prisutnima između ostalog rekao je:
„Između getoizacije i asimilacije NZCH u okviru integrativnih procesa legitimira kulturu kao osnovno sredstvo za ostvarivanje svoga cilja. Postavili smo zadatak da te kulturne manifestacije budu kvalitetne, reprezentativne i vrijedne. I tu je točka suradnje s Dimitrijem Popovićem. Brojni projekti, brojna kulturna događanja realizirani su zajedno. Nastojali smo da ona ne bude samo događanje crnogorske zajednice već kulturno događanje Grada Zagreba i Republike Hrvatske. Ova večerašnja izložba pokazatelj je toga. Suradnja s Dimitrijem datira odavno. Rezultirala je brojnim knjigama, monografijama, slikama, plakatima, skulpturama, grafičkim mapama.Što smo mi to s Dimitrijem ostavili u nasljeđe onim budućim generacijama, kulturi Grada Zagreba i Republike Hrvatske, knjige: Smrt Danila Kiša, Proces Kafkina preobražaja, Luča Njegoševe noći, Likovni zapisi u doba korone ; monografije reprezentativna monografija ART, Judita, Saloma, Kazališni plakati, Mistrijum luče mikrokozma i ne završava ovim…“
Uz zahvalu prisutnima na dolasku, NZCH u organizaciji izložbe, autor Dimitrije Popović je rekao:
„Ovakvi zajednički projekti obogaćuju kulturni život Crne Gore i Hrvatske. Ove dvije karte su dokaz toga. U ambijentu Galerije Kristofora Stankovića grafičke su mape dva različita vremena jednog kontinuiteta Sv. Petra i kralja Nikole. O mapama smo kao autori tekstova, napisali Pavle Goranović i ja, pa neću govoriti o tome. Dopustite mi da unesem malo ležeran tom u ozbiljnu temu. Postoji jedna predrasuda da su Crnogorci lijen narod. Moguće da je ta lijenost, svojstvena Mediteranu, potakla talijanskog pjesnika Cesarea Pavezu da napiše knjigu koja nosi naslov „Rad umara“.Za kraj bih citirao jednog velikog pjesnika TS Eliota koji je na jednoj konferenciji u Londonu o kulturama i tradiciji europskih zemalja rekao: 'Tradicija nije nešto što se događa samo po sebi, ako vam je potrebna onda je gospodo morate steći radom'.
Stihovi Petra II. Petrovića Njegoša /Luča mikrokozma/ u interpretaciji Momčila Otaševića, bili su završni dio otvorenja izložbe:
Naše žiznji proljeće je kratko,
Znojno ljeto za njime sljeduje,
Smutna jesen i ledena zima;
Dan za danom vjenčaje se tokom,
Svaki naš ponaosob mukom.
Nema dana koji mi želimo,
Nit blaženstva za kojim čeznemo;
Ko će vjetar ludi zauzdati
Ko l' pučini zabranit kipjeti
Ko l' granicu želju naznačiti?
S točke svake pogledaj čovjeka,
Kako hoćeš sudi o čovjeku —
Tajna čojku čovjek je najviša!
Pavle Goranović u osvrtu u Grafičkoj mapi "Čudotvorac cetinjski" piše:
JEDINSTVENA UMJETNIČKA POSLANICA
Dimitrije Popović: Čudotvorac Cetinjski
"Ako je tačna ona misao Karla Krausa da se „na jednom pravom portretu mora prepoznati koji ga je slikar slikao‟, onda su Dimitrijevi portreti očigledno prepoznatljivi. Ne samo stoga što odražavaju srž čuvene poetike, već i što odaju suštinu njegove umjetničke strasti.
Likovne misli Dimitrijeve imaju posebnu izdašnost crnogorskih povijesno-književnih i drugih tema, pri čemu je u središtu zbivanja – privlačenje (meta)fizičkog. Umjetnik obično bira složene, višeslojne ličnosti, čija svojstva najčešće bivaju i oprečna. To su graničnici autorove znatiželjne linije koja, u godini velikog jubileja dopire do Petra I Petrovića, kome Crna Gora, ondašnja i današnja, duguje u duhovnom, povijesnom i stvaralačkom smislu.
I, kako nam to Dimitrije približava Petra I? Već samim nazivom grafičke mape, sugeriše prvjenstvo sakralnog, a opet duboko utemeljenog u crnogorskom prostoru. Čudotvorac Cetinjski istovremeno prodorna je i smirena ličnost, obavijena mističnim oreolom. U zaposjednutoj tišini on stoluje, tišini zemlje kamenite koja se, ako je sudeći po izvorima iz tog vremena, može preći „u dužinu za 10 časova, au širinu za 6 časova.“... Ali uistinu je to sav jedan svijet.
Između kletve i blagoslova, sjedinjen s pejzažima kamenog mora i strašnim simbolima praiskona – vladari lik Petra I. Gospodari i umjetnošću. Sa ovih radova tako čitamo moguće obraćanje Svetog Petra Cetinjskog nama koji ga pokušavamo odgonetnuti i posredstvom Dimitrijevih kompozicija. Njegove poruke, simboli onoga čiji je čudesni život svjedočanstvo za nezaborav, svevremeni su kodovi odživljenog bića patnje i mudrosti. I nikada, dok promatramo Dimitrijeve upečatljive radove, ne čujemo iste riječi, baš kao što nam se pogled Čudotvorca nikada neće ukazati jednokrako.
Pojavom ove grafičke mape, opet je Cetinje rodno mjesto vrhunske umjetnosti. Kao da nam se s najviše tačke obraća Čudotvorcu Cetinjskom , a da se to u isti mah obraća Crnogorcu svemogućem Bogu . Tu se već sljubljuju umjetnikove pasije: opet Dimitrije izučava susret crnogorskih opreka. Njegova kreacija sjedinjuje lik s pejzažom. Svetitelja i vladara, pisca povijesti i pisca stihova, potpuno različito viđenog očima putopisaca i suvremenika, naših i izvanjih..." (tekst u cijelosti možete pročitati OVĐE )
Dimitrije Popović u uvodnom tekstu u Grafičkoj mapi "Kralj" piše:
KRALJ
Neka Bog štiti i blagoslovi moju zemlju
Nikola I Petrović Njegoš
"Svako je umiranje teško. Posebno onda kada se čovjek razočaran životom oprašta od tog i takvog, jedinog života, od svojih bližnjih. Smrt kralja bez kraljevine bila je za crnogorskog suverena Nikolu i Petrovića Njegoša sigurno mučna i teška. Daleko od svoje zemlje, u egzilu, crnogorski kralj umire u Francuskoj, u Antibesu 1. III 1921. godine Sahranjen je u ruskoj crkvi Krista Spasitelja u San Remu.
Kakva je bila osobnost posljednjeg državnika slavnih predaka dinastije Petrović Njegoš čiji se životni put odvijao prije dva stoljeća, XIX. u XX.? Općenit i pojednostavljen odgovor bi glasio da je osoba crnogorskog monarha kompleksna.
Kralj Nikola je bio mudar vladar i vješt vojni strateg, moderni reformator društva, državnik koji je osigurao međunarodno priznanje Crne Gore na Berlinskom kongresu 1878. godine. Bio je također vladar opsjednut ambicijama, nerealnim državničkim aspiracijama, naivnim nadanjima i vjerovanjima u demokratske principe i pravičnost velikih i moćnih država te je kao žrtva interesa drugih postao kralj bez kraljevine, tragična ličnost, žrtva nesretnog usuda.
Treba naglasiti da je kralj Nikola bio talentirani pisac. Čovjek istančanog senzibiliteta provodio je autoritativnost u vladanju Crnom Gorom, što je s obzirom na mentalitet plemenskih zajednica više bila nužnost nego despotska osobina vladareve samosvijesti. Nikola I. je, bio istinski humanist. Kralj i pjesnik, vješt sablji i peru, vjerovao je kao svaki pjesnik, humanist, u dobro kao temeljni princip ljudskog postojanja..." (tekst u cijelosti možete pročitati OVĐE )
OTVARANJE IZLOŽBE POGLEDAJTE NA: