ŚEĆANJE- PIJETET

ŚEĆANJE- PIJETET

Matica crnogorska u suradnji sa Zajednicom Crnogoraca Albanije na obilježavanju 107 godišnjice MEDOVSKE TRAGEDIJE.

Riječ Dragana Radulovića, predśednika Matice crnogorske Medova, 6. januara 2023. godine:

"Zahvaljujem vam u ime Matice crnogorske, i svoje, što ste danas sa nama, da zajedno odamo poštu stradalnicima, crnogorskim dobrovoljcima iz Amerike i Kanade. Blizu 500 Crnogoraca je odgovorilo pozivu domovine, i zaputilo se preko Atlantika, da bi ovdje, u albanskom zalivu San Đovani di Medova, na pragu rodne grude, njih nekoliko stotina tragično izgubili svoje živote. Konačan broj nije utvrđen. Ali nije ovo jedina crnogorska pogibija i nesreća, u kojoj se tačnog broja ne zna. Ono što se pouzdano zna, i što nam niko uzeti ne može – jeste sjećanje! Na vitezove i junake! Koji su bez računa i ustezanja ostavili svoje prethodne živote za sobom, svoje porodice i nade u budućnost, i svojim životom potvrdili da je patriotizam vrlina koja nema cijenu. Učinili su to crnogorski rodoljubi, sebi za vječno blaženstvo, a nama za ljudsku opomenu! Svoje živote položili su u jutro 6. januara 1916. godine, istog dana kada je crnogorska vojska počela vojevanje Mojkovačke bitke. I jedina ostala na frontu žrtvujući sebe, da bi ubrzo bila odbačena, i od onih koje je štitila, i od saveznika sa kojima se borila. U ovo naše vrijeme, kada se čini da je ljudska izvrsnost izgubila svaku vrijednost, a patriotizam kao jedna od ključnih građanskih vrlina služi tek za podsmijeh nadmenih dokonjaka, njihov nas herojski čin opominje iz prošlosti i poziva da postojano odgovorimo na izazove sadašnjosti, kao što su i oni odgovorili na poziv svoje domovine.

Matica crnogorska, u saradnji sa Zajednicom Crnogoraca Albanije, zahvaljuje vlastima Albanije i grada Lješa na njihovoj blagonaklonosti da organizujemo ovaj svečani pomen. U nadi, da ćemo u budućnosti, na odgovarajućem mjestu podići spomen-obilježje crnogorskim stradalnicima iz 1916. godine. Kao još jedan znak međusobnog poštovanja crnogorskog i albanskog naroda. Jer istorije su nam veoma bliske, a nesreće uvijek zajedničke. Stradalima, neka je vječna slava i hvala!"

Na šesto metara od obale, u zoru Badnjeg dana parobrod je naišao na minu, a parobrodske sirene za pomoć nijesu pomogle i pomoć je stigla prekasno za više od 320 ljudi. Od 509 dobrovoljaca u morskim dubinama udavilo se preko 320 dobrovoljaca, među kojima i američka ljekarka.

U znak zahvalnosti otadžbina im je 1939. godine, podigla spomenik na Cetinju – Lovćensku vilu, rad kipara Rista Stijovića. Lovćenska vila, okrenuta prema Lovćenu i pjesniku "čija je sudbina pretvorena u brdo", u desnoj ruci drži mač a u lijevoj srebrni lovorov vijenac odlučna da ga, mitski svemoćna, raskošno lijepa i stasita, a proročki zagledana u dolazeća vremena, nečujno spusti u Medovski zaliv na mjesto đe je potonuo Brindisi, iznad crnogorske "plave grobnice". (Marijan Mašo Miljić) KRENULI SU BILI KA MOJKOVCU!

Godišnjicu Mojkovačke bitke, nažalost, obilježavali su "drugi" u "svom interesu" i na njima "uobičajeni" način. Zaboravljajući da je: 

"To bila posljednja bitka samostalne crnogorske države, labudova pjesma crnogorske slave i zanosa, iskreno i fanatično pregnuće spašavanja onesposobljene savezničke srpske vojske i očajnički pokušaj samospašavanja, bitka iz očaja i inata, bitka za vojničku čast i ljudsko dostojanstvo. To je bio najviši domet crnogorskog viteštva i najveći izraz crnogorskog donkihotizma. Samoubilački pokušaj odbrane sopstvenog opstanka, naroda i države" - kaže Marijan Mašo Miljić u tekstu – MOJKOVAČKA BITKA- CRNOGORSKA TROJA.

Po svom značenju i posljedicama Mojkovačka bitka ima posebno mjesto u prebogatoj crnogorskoj istoriji, nažalost dugo vremena prešutna, zaboravljena i interpretirana u okviru nečijih drugih interesa i ciljeva, kao i ove 2023. godine.

Uz „višak“ svoje historije, slaveći i oplakujući tuđe bitke i poraze, Crnogorci zaboravljaju svoje.