RAT U UKRAJINI I ZAPADNE SANKCIJE

     U organizaciji Vijeća crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba i Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske u Crnogorskom domu u Zagrebu, Trnjanska cesta 35 organizirana je 23. 3. 2022. godine TRIBINA s temom "RAT U UKRAJINI I ZAPADNE SANKCIJE". O tome je govorio izv. prof. dr. sc. PETAR POPOVIĆ s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu. Moderator je bio DANILO IVEZIĆ. Aktualnost i interesantnost teme bila je razlogom velike posjete i kasnijeg razgovora nakon uvodnog izlaganja gospodina POPOVIĆA.

    U svom izlaganju Petar Popović je između ostalog naglasio:

"Zbog vojne agresije na Ukrajinu, Rusija se našla na udaru do sada nezapamćenih sankcija. Ipak, kritičari tvrde da sankcije kao takve nisu učinkovite, te neće utjecati na sami tijek rata. Amerika i Europa ih nameću Rusiji u nedostatku bilo kojeg drugog sredstva prinude, a sve u cilju izbjegavanja otvorenog uplitanja u sukob i potencijalnog izazivanja trećeg svjetskog rata. Temeljna svrha sankcija je odvratiti odmetnički režim od pokretanja vojne agresije, što se u ovom slučaju pokazalo promašajem. Rusija se oglušila na američka upozorenja i pokrenula invaziju. Jednom nametnute, sankcije mogu imati dvostruki cilj: a) ekonomsko iscrpljivanje odmetničke države kako bi se režim prinudio na promjenu politike, odnosno odustao od daljnjih ratnih napora; te b) promjena režima, odnosno da teški ekonomski uvjeti u blokiranoj zemlji izazovu općenarodno nezadovoljstvo i eventualnu smjenu odmetničke vlasti. Ekonomisti i politolozi se slažu da će se učinci sankcija na rusku privredu početi osjećati tek kasnije, te neće imati nikakvog utjecaja na sadašnje Putinove ratne planove ili promjenu njegove politike. Nadalje, povijesno iskustvo pokazuje da će primjena sankcija dodatno homogenizirati i ojačati Putinov režim, dok će najsiromašniji slojevi ruskog stanovništva podnijeti najveći teret bijede. Takvoj pretpostavci doista u prilog govore slučajevi poput Venezuele ili Irana, čiji režimi godinama pod sankcijama ostaju čvrsto konsolidirani nad sve siromašnijim društvom. Također treba istaknuti, kako kaže profesor Damir Grubiša u Novom listu (23.3.2022), očigledno licemjerstvo Europe, koja zbog svoje ovisnosti o ruskom plinu odbija sankcijama obuhvatiti njihov energetski sektor – kičmu ruske ekonomije. Ukratko, sankcije ne samo da nisu efikasne nego sudeći po vrtoglavom rastu cijena energenata i hrane, one su štetne za cijeli svijet. Navedene procjene i stavovi o učinkovitosti sankcija su utemeljene, ali kritičari promašuju bit... Aktualne se sankcije uobičajeno brkaju s tradicionalnim i prevladanim tipom „sveobuhvatnih“ sankcija ekonomske i političke blokade odmetničke države. Iskustvo s Irakom upravo je tragični simbol kriminalne neučinkovitosti takve politike. Nakon uvođenja općeg trgovinskog embarga toj zemlji 1990, sankcije su do američke invazije 2003. odnijele živote pola milijuna iračke djece bez ikakvog bitnog učinka na režim Sadama Husseina... U okolnostima galopirajuće globalizacije, ciljane sankcije postaju pogodno i učinkovito sredstvo ne samo sprječavanja lokalnih sukoba, nego i strateških interesa svjetskih sila. Za razumijevanje njihove funkcije u međuovisnom svijetu, ključna je knjiga Weaponized Interdependence autora Henry Farrella i Abrahama Newmana (2019). Studija pokazuje da se u 21. stoljeću glavna borba vodi za nadzor transnacionalne sfere isprepletanih mreža financija, komunikacija i trgovine. Iako je sfera globalne međuovisnosti deteritorijalizirana, ključ strateškog pozicioniranje velikih sila su teritorijalna „čvorišta“ akumulacije moći i donošenja odluka... Nakon Al-Kaidinog terorističkog napada na New York 11. rujna 2001, pritisci i nadzor nad čvorištima se pojačavaju sukladno strategijama globalnog rata protiv terorizma. Tako će se SWIFT naći pod izravnim pritiskom američkog obavještajnog ureda za terorizam i financije (Terrorism and Financial Intelligence, TFI), kojega je osnovalo američko ministarstvo financija neposredno nakon 11. rujna. Iako kompanija SWIFT nije pod jurisdikcijom američkih sudova te je dužna čuvati tajnost podataka, suočila se s ozbiljnom prijetnjom sankcijama ukoliko ne razotkrije transakcije svojih osumnjičenih klijenata.

SWIFT je dopustio uvide TFI-u u svoja poslovanja što je dovelo do razotkrivanja financijske mreže Al-Kaide. Primjenom ciljanih sankcija na entitete koji su izravno ili neizravno surađivali s tom terorističkom organizacijom, njezina logistika pretrpjeti će nepopravljivu financijsku štetu. Posljedično tomu Al-Kaida zauvijek gubi monopol na globalni Džihad, kojeg preuzimaju najprije al-Nusra te potom Islamska država. Ako se rat protiv terorizma pokazao skupim promašajem iz aspekta tradicionalnog pristupa primjene vojne sile u Afganistanu i Iraku, itekako se pokazao učinkovitim u demontaži terorističkih financijskih mreža primjenom ciljanih sankcija... Trenutne sankcije Rusiji, koje su zahvatile Putina i njegove najbliže suradnike poput ministra vanjskih poslova Lavrova, doista predstavljaju presedan. Oko 330 kompanija je napustilo Rusiju, pa se o razmjerima dugoročnih negativnih učinaka na rusku ekonomiju može samo nagađati. Izbacivanje ruskih banaka iz SWIFT-a, zamrzavanje imovine Putinovih oligarha, te blokiranje ruske središnje banke (što ekonomisti nazivaju „nuklearnom opcijom“), samo je vrh ledenog brijega. Političkim analizama zarobljenim u bihevioralnoj perspektivi, odnosno usredotočenim na ishod promjene politike ili promjene režima, izmiču neki znakoviti pokazatelji duboke preobrazbe odnosa moći u međunarodnom poretku. Jedan takav politički fenomen par exellence je odluka Švicarske da se pridruži Transatlantskom savezništvu u nametanju sankcija. Kako je moguće da se jedna tradicionalno neutralna država odluči za takav potez? Odluka je prinuđena pritiscima europskih vlada oboružanih dokazima iz „Panama papira“ o tajnim računima ruskih oligarha u švicarskim bankama. Financial Times (28.3.2022) je otkrio kako je neposredno nakon početka invazije najveća švicarska banka Credit Suisse naložila uništenje svih dokumenata i povjerljivih podataka o sekuritizaciji imovine ruskih oligarha. Riječ je o starim ugovorima s oligarsima koji su pod sankcijama još od 2017, a zbog kojih bi ta banka u novonastaloj situaciji mogla snositi posljedice zbog kršenja sankcija. Iako je švicarski predsjednik Ignazio Cassis izjavio da je u okolnostima brutalne ruske agresije prekid s tradicijom neutralnosti „moralni imperativ“, čini se da je strah od sekundarnih sankcija ipak presudni motivacijski čimbenik. Upravo je slučaj Švicarskog odricanja od neutralnosti i čitav niz drugih još neistraženih primjera očigledni pokazatelj da je „majka svih sankcija“ pokrenula procese koji će i po okončanju rata u Ukrajini imati stanovite implikacije za međunarodnopravni poredak. Te implikacije postaju jasnije ako se razmotri sama geneza koncepta sankcije, koja seže u vrijeme Pariške mirovne konferencije 1919... Primjerice, neposredna implikacija pokretanja „majke svih sankcija“ je zamrznuta imovina ruskih oligarha. Zamrzavanje imovine znači da oligarsi ne smiju prodati ili premjestiti imovinu. Primjerice, mogu prebivati u svojim jahtama ali ne mogu napustiti pristanište. Dakle, tek treba uslijediti pravni postupak kojim bi se utvrdilo podrijetlo stečene imovine. Ukoliko se dokažu nelegalnosti, država konfiscira imovinu koja završava na aukciji, a zarada u državnoj riznici. Iako su oligarsi vjerojatno većinu svoje imovine stekli na nelegalni način, za državu koja im je zamrznula imovinu predstoji dugotrajni i skupi sudski postupak dokazivanja. A kako navodi Fortune (10.3.2022), oligarsi su poznati po opreznosti i prikrivanju tragova svog poslovanja. Međutim, čak i ako se na sudu dokaže da je imovina stečena nezakonito, tek tada slijedi ozbiljni pravno politički problem. Naime, presuda bi se odnosila na nezakonito stjecanje imovine, ali povod cijelom postupku od zamrzavanja do konfiskacije nije kriminal nego ruska agresija na Ukrajinu. To upućuje da bi protu-korupcijska strategija Globalnog Magnitsky zakona i nakon rata u Ukrajini mogla postati politizirano sredstvo budućih geopolitičkih borbi, s ciljanim sankcijama kao oružjem za stjecanje ratnog plijena bez vođenja pravog rata...

CJELOKUPNO IZLAGANJE MOŽETE PROČITATI OVĐE