SKULPTURA PRINCEZE KSENIJE USKORO NA CETINJU

Pored članova odbora i predstavnika prijestonice akcije odazivao se i jedan broj predstavnika cetinjske privrede i kompanije iz Crne Gore kao i par patriota iz iseljeništva koji imaju razvijenu društvenu odgovornost prema zajednici u kojoj posluju i domovini a koji su nebrojeno puta podržali aktivnosti kojima se promoviše solidarnost i bili na usluzi svima onima kojima je potrebna pomoć. 

Sada je izvjesno da će sredinom ove godine, na lokaciji ispod kuće Đukanovića u Njegoševoj ulici na Cetinju biti postavljena bronzana skulptura princeze Ksenije, rad našeg proslavljenog umjetnika Dimitrija Popovića, koja će biti svojevrstan poklon Cetinju.

INICIJATOR IZRADE SKULPTURE VESKO PEJOVIĆ O PRINCEZI KSENIJI:

Gospodo privrednici, članovi Inicijativnog odbora, dragi Cetinjani,

Ove hladne februarske noći, ali s toplinom i ljubavlju u srcu, okupili smo se lijepim povodom, da kao poštovaoci ličnosti naše cijene i drage princeze Ksenije Petrović Njegoš, osigurali smo završetak izrade njene skulpture koja će biti poklon njenom i našem voljenom Cetinju. Osma ćerka kralja Nikole – Ksenija rođena je 10.04.1881. Krštena je u Dvorskoj crkvi na Ćipuru. Obrazovanje je stekla na cetinjskom Dvoru, od renomiranih stranih učitelja. Bila je ozbiljna, ambiciozna, željna znanja i radoznalog duha, izuzetno hrabra i mudra. Govorila je ruski, njemački i francuski jezik i jednako se zanimala za društvene i za prirodne nauke. Po mnogima, bila je i najljepša kćer kralja Nikole. Imala je ljupke, mile i sjajne oči, pune plame, plemenitosti i ljepote. 

Nije se udavala, iako su za brak sa njom bili zainteresirani srpski kralj Aleksandar Obrenović i bugarski car Ferdinand.

Ksenija je prva žena na Balkanu koja je vozila automobil. Pisala je memoare i uspješno se bavila fotografijom. Na svojim fotografijama zabilježila je ljepote crnogorskih predjela, narodne običaje, svetkovine, državne proslave. Dramatični događaji koji su s kraja 1915. i početka 1916. godine zadesili Crnu Goru, njenog vladara i porodicu mu, vladu, vojsku, narod, nijesu mimoišli ni crnogorsku princezu Kseniju. Napuštila je Cetinje januara 1916. i ostala u Francuskoj do kraja života, da se više nikad "ne vrne” kako je ona govorila, u svom rodnom Cetinju. A ironija sudbine udesila je i to, da to baš bude zemlja koja je imala veliki udio u tragičnom kraju Crne Gore 1918. godine. U ratnom egzilu osnovala je Ustanovu za pomoć ratnim zarobljenicima, njome rukovodila, u njoj i fizički radila, obavljala je sekretarske poslove svome ocu kralju Nikoli. Život je posvetila Otadžbini a otac joj je posvetio pjesmu “VELIKA” iz koje se vidi koliko je bila nadahnuta rodoljubljem i težnjom za pravo i ravnopravnost Crne Gore u zajedničkoj državi.

Da je aktivno sudjelovao u grčkim ali uzaludnim pokušajima spašavanja položaja i ugleda, kako samog kralja, tako i Crne Gore kao savezničke države u Prvom svjetskom ratu, od lažnih podataka agresivne, prvenstveno srpske propagande svjedoči i njeno sponzorstvo najstarijeg jugoslovenskog i crnogorskog dugometražnog filma “Voskrsenja ne biva bez smrti” snimljenog po scenariju Cetinjanina Vladimira Đ. Popovića, ministra u crnogorskoj vladi u egzilu, prikazanog prvog puta u Rimu 1922. godine, čija je glavna svrha bila da skrene pažnju međunarodne javnosti na Crnu Goru i na veliku žrtvu koju je podnijela tijekom Prvog svjetskog rata, kao i tijekom vjekovne borbe za slobodu i nezavisnost i na veliku nepravdu koju je doživjela 1918. godine.

Umrla je 9. marta 1960. godine u Parizu u krajnjoj nemaštini i osami sa nezadovoljstvom izgnaničkim statusom iz svoje Otadžbine i tugom što je bila u prilici da vidi najtragičnije crnogorske dane, nesreću i patnju kroz koje je prošla njena nekad brojna i srećna porodica.

Svojim životnim stavom i radom, Ksenija je dala primjere koji zaslužuju da budu isticani u prikazima znamenitih žena kao iu istorijskim analima jednog razdoblja. Bila je i izuzetno skromna i nikada nije isticala svoje zasluge želeći da se oduži svom rodu, svojoj zemlji i svom narodu. Svoj patriotizam ovako je definisala: Ja mislim da je patriotizam urođeno osjećanje, koje ne traži nagradu ni nadoknadu. Od 1916. godine, kada je jedna hladne januarske noći napustila topli roditeljski dom, živjela je u nadi da će još jednom vidjeti svoj rodni grad. Duboko u sebi nosila je sliku Cetinja i dvora, Lovćena, Crne Gore. Princeza Ksenija je sahranjena 1989. godine, zajedno sa zemnim ostacima njenih roditelja i sestre Vjere, na Cetinju. Najveći dio njene zaostavštine (fotografije, memoari itd.) pohranjen je na Cetinju.

U srca svojih Crnogoraca, vratila se 1994., drama Radmile Vojvodić “Princeza Ksenija od Crne Gore” koja je obogatila ne samo duše savremenika već i svim Crnogorcima “poručila” da je neophodno njegovanje kulture sjećanja.

MARKO ŠPADIJER- PREDSJEDNIK INICIJATIVNOG ODBORA MARKO ŠPADIJER:

Prvo da vam zahvalim što ste odazvali da prisustvujete ovoj donatorskoj večeri na poziv Inicijativnog odbora za izradu skulpture princeze Ksenije. Svjesni smo težine okolnosti u kojima obavite svoj biznis i zato visoko cijenimo vašu spremnost da financijski pomognete ovu našu akciju. Od ovog časa smo na zajedničkom poslu koji je mjera naše društvene odgovornosti i ljubavi prema Cetinju.

O princezi Kseniji je već bilo dosta rečeno. Ukazao bih na njen budući simbolički život, koji joj želimo udahnuti kao dio gradskog ambijenta Cetinja.

Naš grad ima više spomenika na kojima je predstavljena žena. Na pročelju kuće Đukanovića četiri žene u betonskoj formi personifikuju godišnja doba. Na ulazu u Ministarstvo kulture “stražari” folklorna karijetida Crnogorke. Najčuvenija žena je Lovćenska vila Riste Stijovića, vjerojatno najljepši spomenik u Crnoj Gori i uzvišena i elegantna bronzana apoteoza žrtvovanju i slobodi crnogorskog naroda. Spomenik princezi Kseniji bio bi prvi umjetnički prikaz konkretne ženske ličnosti. Dama sa Dvora, emancipovana Crnogorka, ulazi samouvjereno u automobilske i vizualne svijetove koji će obilježiti dvadeseti vijek. Život i ćudi povijesti su tu ponosnu ženu pretvorili u građanku koja rasola o izgnanom ocu i tuguje za ukinutom domovinom. U najvećoj nevolji princeza Ksenija je lični moral i crnogorski patriotizam uzvisila do primjera za ugled.

Danas na Ćipuru počiva uz oca i majku, doskora nepoznata i zaboravljena. Kad se vratimo na cetinjsko korzo, ona postaje sugrađanka, svinga, simbol, mjesto za odmor, za intimu, uspomenu… Izradom ovog spomenika nećemo samo obogatiti kulturu sjećanja i stvoriti kult odanosti, nego i ojačati vlastiti osjećaj odgovornosti prema domovini. Neće to biti spomenik udaljen od ljudi. Princeza Ksenija družiće se nenametljivo i svakodnevno sa građanima na ulici, a mermerna klupa će počivati ​​i mjesto za fotografisanje Cetinjana i njihovih gostiju.

Samo par riječi o umjetniku koji ovog časa u svom ateljeu u Zagrebu dotjeruje model skulpture. Dimitrije Popović umjetnik izuzetnog renomea u slikarstvu, književnosti i vajarstvu jedan je od Cetinjana koji duboko proživljava sve dimenzije duha crnogorske prijestonice i njenih istorijskih i duhovnih vertikala, emotivno se vezao za lik princeze Ksenije. Siguran sam da će oblikovati na radost našeg učesnika u ovom poduhvatu, već i na ponos pokoljenja.

Dozvolite da vam predstavim “tim” koji je na sebe uzeo obvezu da priredi radost građanima Cetinje. Pismo poziva za ovo večer potpisali smo Aleksandar Kašćelan i ja, a ostali članovi Inicijativnog odbora su:

Dušanka Belada, Jovan Bošković, Vesna Vičević, Radmila Vojvodić, Ivo Đukanović, Nebojša Đukanović, Maja Đurić, Saša Zvicer, Luka Lagator, Milica Marković, Anastazija Miranović, Ana Mrvaljević- Zogović, Ivana Mrvaljević, Jovana Mrvaljević, Vesko Pejović, Borislav Rašović, Zoran Rašović, Slađana Sjekloća, i Mladen Ulićević.

Ideja za spomenik princeze Ksenije kao poklon građana Cetinju potekla je od Veska Pejovića , izvršnog direktora NVO “ Cetinje moj grad ” i sekretara Ogranka Matice crnogorske na Cetinju a realizuje je Inicijativni odbor koji je, kao što vidite, sastavljen od ličnosti raznih profesija i generacija koje povezuje entuzijazam i želju da omogući nešto lijepo i trajno za Cetinje, molim vas da nam svojim prilozima pomognete da postignemo.