U CRNOGORSKOM DOMU PREDSTAVLJENA KNJIGA -CRNOGORSKI IZAZOVI-

Ponovo kao i prije epidemije i mjera ograničenja, nakon dvije godine, prostor Crnogorskog doma ispunili su brojni ljubitelji knjige. Tradicija je nastavljanja, PRAZNIK KNJIGE nastavlja svoj život u Crnogorskom domu u Zagrebu. Brojni uzvanici i gosti, aktualna crnogorska tema i priča o njoj garancija su za još jednu uspješnu večer.

Knjigu CRNOGORSKI IZAZOVI predstavili su:

MARKO ŠPADIJER - publicist iz Podgorice 

i autori
DRAGUTIN LALOVIĆ i DANILO IVEZIĆ

Pozdravljajući predstavljače i sve prisutne u Crnogorskom domu, u ime organizatora NZCH i Vijeća crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba, jedan od autora knjige Danilo Ivezić je, između ostalog rekao:

      Izbori u Crnoj Gori održani 30. 8. 2020. godine predstavljali su svojevrsnu prekretnicu, bolje reći veliki demokratski iskorak. Prvi put u njenoj povijesti vlast je promijenjena bez prevrata i rata. Crna Gora je zakoračila u DEMOKRACIJU... Ono što se događalo na političkoj i društvenoj sceni Crne Gore nakon ovih izbora tražio je odgovor na pitanja: Kakva je politička scena Crne Gore? Tko su njeni sudionici? Kakav je politički profil tih učesnika? Tko drži poluge izvršne vlasti? Što je ono što ih povezuje? Zašto crnogorska vlada nije politička i demokratska nego crkvena i ekspertska? Kakva je uloga u svemu tome SPC, pozicija Amfilohija i njegov odnos s Milom Đukanovićem?

Sve ovo i još ponešto ukoričili smo u ovoj knjizi „Crnogorski izazovi“ u dva ogleda: „Crnogorska država i njen crkveni pravoslavni čvor“ i „Crnogorska država pred izazovima demokracije (nakon 11. parlamentarnih izbora 30. avgusta 2020.)“. Početni motiv ovih promišljanja o ključnim izazovima s kojima se crnogorski građani suočavaju na političkoj pozornici je bio da ih podupremo u toj njihovoj demokratskoj ambiciji, kao i naš prilog jačanju kritičke moći crnogorskih građana i našem autorskom kritičkom bilansu prvog polugodišta novog režima u Crnoj Gori.

U ogledu „Crnogorska država pred izazovima demokracije (nakon 11. parlamentarnih izbora 30. avgusta 2020.)“ pažnja je usredotočena na izazov političkog pluralizma s kojim se suočava crnogorska stranačka scena, s problemom u karakteru nove vlasti, i izvršne i zakonodavne. Ogled je podijeljen u ŠEST cjelina:

IZBORNI REZULTAT- Na izborima je sudjelovalo šest političkih stranaka i pet koalicija. U Crnoj Gori prema podacima ASK-a (Agencije za sprječavanje korupcije) postoji 65 evidentiranih političkih subjekata. Na ovim izborima je sudjelovao oko trideset .

STRANAČKI POLITIČKI PROFIL I SASTAV SKUPŠTINE CRNE GORE- koje političke stranke i koji poslanici čine Skupštinu CG. Sastav Skupštine CG s obzirom na političku pripadnost i vrijednosne orijentacije poslanika u najmanju ruku je izuzetno zanimljiv- u Skupštini CG iz koalicije Za budućnost Crne Gore sjede osobe koje u svom stručnom i političkom djelovanju nemaju ništa vezano uz CG osim nastojanja da je ne bude. Napominjem da su podaci vezani za prvo polugodište nove vlasti i da određena imena nijesu u trenutnom sazivu Skupštine.

OSOBNI PROFIL „EKSPERTSKE- NEPOLITIČKE“ VLADE CG- Lakši dio posla pri preuzimanju vlasti je ubrzo nakon izbora obavljen tako što je formirana nova zakonodavna vlast, dok je za formiranje Vlade bilo potrebno preko tri mjeseca (to je prekoračen ustavni rok od 90 dana) da se usuglasi sastav Vlade. Sve je prelomljeno čuvenim sastankom čelnika pobjedničke koalicije u manastiru Ostrog u organizaciji Amfilohija Radovića. S pravom prozvana „manastirskom“ je s obzirom na mandatara s obzirom na osobni sastav s obzirom na njene političke ciljeve. Da bi se koliko toliko zabašurio njen klerikalni karakter i obrazložio zašto u sastavu nema lidera pobjedničkih stranaka nova Vlada je najavljena kao „ekspertska i nestranačka“. Tko su ti ministri eksperti odgovara ovom poglavlju.

KARAKTER NOVE VLASTI- Nova vlast je u cjelini sebi postavila četiri jasna cilja:

Prvi, smjesta izmijeniti Zakon o vjerskim zajednicama

Drugi, što prije sklopiti temeljni ugovor između države Crne Gore i SPC.

Treći, demontirati cijeli aparat državne vlasti poraženog režima

Četvrti, razviti strategiju simboličkog rastakanja crnogorskog nacionalnog (jezičnog, kulturnog, tradicijskog) identiteta.

MI ILI/I ON: KRAJ ERE MILA ĐUKANOVIĆA?- Uloga predsjednika države i lidera DPS -a Mila Đukanovića , nasuprot uvriježenoj krajnje polariziranoj shemi između divinizacije i demonizacije, nasuprot mitu o svemoćnom Gospodaru, bespredrasudno promišljanje njegove političke pokazuje i njegovu veličinu kao državnika, ali i njegovo ozbiljno sustajanje kao političara.

CRNA GORA PRED DEMOKRATSKIM PLURALISTIČKIM IZAZOVOM- Sve ovo prethodno upućuje nas na završno sučeljavanje s ključnim političkim problemom: Da li parlamentarnom smjenom vlasti toliko zakašnjeli , najzad započeti proces uspostavljanja demokratskog pluralističkog sistema jača ili nagriza suverenu crnogorsku državu? Sve ovo što se događa u najnovije vrijeme nakon oglašavanja nepovjerenja Vladi još više apostrofira ovo postavljeno pitanje. U Crnoj Gori imate Vladu koja se to ne ponaša kao monarh; Skupštinu koja to nije i ne trudi se to biti; Sudove koji to nijesu jer nijesu doneseni neki temeljni zakonski akti. Apsurd cijele priče je iu činjenici da uskoro može ostati i bez Ustavnog suda...

U osvrtu na knjigu i ukupnoj situaciji u Crnoj Gori, kaže Mako Špadijer :

       Poslije duže pauze, ponovo sam među vama. Ovaj put povodom knjige Dragutina Lalovića i Danila Ivezića „Crnogorski izazovi“ u izdanju Nacionalne zajednice i „Disputa“ iz Zagreba. Ova knjižica, nazvana zagonetno “Crnogorski izazovi”, sadrži dva priloga u kojima se analizira sadašnje stanje i neposredna prošlost Crne Gore. Ona korištenjem relevantne literature i drugih izvora dokumentovali su kontroverze i ukazivali na bolna pitanja sa kojima se Crna Gora suočava. Ova knjiga, pisana i izdata u Hrvatskoj, nema vremensku i prostornu distancu i do bola je crnogorska.
Autori su moji i vaši prijatelji. Iako su događaji i procesi o kojima su pišu preživljavali sa vrelim emocijama, nastojali su da budu objektivni. Crna Gora i njena tranzicija, sudbina države i politička previranja izazivale su kod svakog od nas nadanje i strepnje. Spontane i emotivne reakcije na pojave i ponašanje aktera na društvenoj sceni trebalo bi se ohladiti do objektivnosti. Zato knjiga predstavlja ogledalo i otrežnjenje. Naši autori su opservacije političke zbilje obavili sa stručnim i profesionalnim utemeljenjem. Produbljenim uvidom u pojave i procese su nastojali da proniknu u suštinu i otkriju društvene zakonitosti. U prvom prilogu detaljno je analizirana povijesna i aktuelna uloga Srpske pravoslavne crkve, koja je postala jedan od glavnih igrača u oblikovanju političkih karata Crne Gore. Lalović dokumentuje crnogorski „pravoslavni čvor“ iz više uglova: domaćeg (istorijski, politika DPS , stavovi Matice crnogorske, odnos SPC i CPC, zakon o vjerskim zajednicama..), hrvatske stručne i publicističke perspektive i iz političke vizure „srpskog stanovišta“. Posebni i originalni akcenat stavlja na „zagonetni duumvirat“ Amfilohije-Đukanović.
U drugom dijelu knjige autorski duumvirat Lalović - Ivezić analizira crnogorsku političku scenu poslije parlamentarnih izbora 30. avgusta 2020. godine i donosi precizne političke profile svih relevantnih aktera u Skupštini, Vladi i partijama. Autori pokušavaju da odgonetnu kako će Crna Gora izaći na kraj sa, kako kažu „demokratskim pluralističkim izazovom“.     

Prije toga, par riječi o autorima ove knjige.
Dragutin Lalović,kao iskusni lav hoda kroz lavirint povijesti, političkih ideja, doktrina, teorija, praksa identificira političke procese i određuje mjesto države, građanina, čovjeka u društvu. Lalović je autor brojnih knjiga i sudionik u mnogim studijskim projektima koji su osvetljavali teorijske, filozofske i druge aspekte političkog života. Njegov naučni opus je za poštovanje. Zahvaljujući tome što je ovladao alatima teorijskog razmatranja i što aktivno sudjeluje u crnogorskom naučnom i društvenom životu, dobili smo vivisekciju aktuelnog političkog stanja zavičaja . Koristeći erudiciju i znanstveno iskustvo, on pronicljivo analizira aktuelnu političku praksu, tako da njegov politikološki tekst ima karakter temeljnih studija. Zajednica Crnogoraca imala je sreću da se čovjek takvog naučnog i moralnog kapaciteta već decenijama angažuje u evropeizaciji naše male zajednice u Hrvatskoj, kao što se stručno bavi opservacijom crnogorskih društvenih zbilja. Sreću smo imali i mi u Crnoj Gori, a posebno u Matici crnogorskoj, što Dragutin Lalović, (podsjećam da je povjerenik Matice u Hrvtaskoj i član Savjeta časopisa Matice), sa zdravim uvjerenjem i strašću radi na uspostavljanju trajnih veza i uzajamnog intelektualnog i ljudskog povjerenja . Ova knjiga (u koautorstvu sa Danilom Ivezićem) tome doprinosi. sa zdravim uvjerenjem i strašću radi na uspostavljanju trajnih veza i uzajamnog intelektualnog i ljudskog povjerenja. Ova knjiga (u koautorstvu sa Danilom Ivezićem) tome doprinosi. sa zdravim uvjerenjem i strašću radi na uspostavljanju trajnih veza i uzajamnog intelektualnog i ljudskog povjerenja. Ova knjiga (u koautorstvu sa Danilom Ivezićem) tome doprinosi.
Danilo Ivezićje dao svoj doprinos ovom projektu analize savremene crnogorske političke prakse. On se oprobao kao profesor sociologije, u biznisu i politici i konačno se “skrasio” kao tajnik Nacionalne zajednice. Danilo je u vrijeme turbulencije sticao iskustvo sarađujući sa palim hrastovima vaše Zajednice Radom Pavićevićem, Ljubom Kuljačom i nezaboravnim Agom Simovićem, i zajedno sa Dragutiom Lalovićem i Dušanom Miškovićem utemeljio solidnost i status vaše zajednice u hrvatskom i crnogorskom društvu. Iznevjerio bih svoj lokalpatriotizam da ovdje ne pomenem svoje Cetinjane Pavla Spasića, Straje Marovića i Dimitrija Popovića koji su uz druge, doprinijeli ugledu vaše Zajednice. Radom na brojim izdavačkim projektima, akcijama, kulturnim događajima, tradicionalnim susretima, kulturnim vezama sa postojbinom i sadašnjom domovinom, Ivezić, nenametljivo, ali solidno i strpljivo gradi mostove i ostavlja trajne tragove. Evo, našao je vremena i strasti da zajedno sa Lalovićem opservira crnogorsku društvenu stvarnost.
Vjerovatno od mene kao gosta koji dolazi iz Crne Gore očekuje da produžim đe su oni stal i, da govorim o trenutnom stanju na političkoj sceni i svoje viđenje kako će se kretati izazovi ili raspetljavati čvorove. Kako vi pratite događaje u Crnoj Gori kao i ja, bojim se da vam neću saopštiti nešto novo. Od obveze ne bježim, ali sam htio da vas prvo podsjetim na jedan broj faktora čiji su korijeni u prošlosti, zavisno od uvjeta i okolnosti dobivaju različite forme i način ispoljavanja, ali suštinski ostaju isti.

Nacionalni i državni velikosrpski program atakuje na Crnu Goru i nastoji poništiti svaku njezinu osobenost i najčešće u savezu sa ruskim džavnim programom. SPC je od 1920. godine stožer te politike .Anticrnogorsku svijest formirana na toj ideji u Crnoj Gori u velikoj mjeri služi tom programu. Crna Gora je izložena permanentnom medijskom i propagandnom pritisku iz Beograda sa istim motivima. Centrifugalne sile nastale kao rezultat raznih kulturno-povijesnih procesa koji otežavaju državnu integraciju Crne Gore. Pluralizam je ogolio sve interese i pobijeđene ideologije imaju svoje legitimne političke reprezentacije i svoje vanjske saveznike To bi, uglavnom bili faktori, koji dijele crnogorsko društvo radikalno na srpsku i crnogorsku Crnu Goru. Nedovršeno nacionalno osvešćenje Crnogoraca i nedovoljno snažne i jedinstvene nacionalne kulturne i naučne institucije da obezbijede crnogorske standarde u istorijografiji, kulturi, jeziku, vjerskom pitanju i identitetu. Deformacija demokratije u tranziciji i paraliza Skupštine, sudstva. Vlade, drugih institucija. Dugogodišnja vladavina DPS, bahatost, rastjerivanje prijatelja i savez neprijatelja, dobra složna i slaba unutrašnja politika. EU administracija bez suštinskog shvaćanja specifičnosti CG, miješanje u unutrašnju politiku. Vjerujem da će poslije Ukrajine shvatiti kobnost srpskog i ruskog uticaja. Članstvo u NATO-u, važna bezbedonosna garancija. Crna Gora ima sreću sa iseljeništvom koje je pretežno patriotska. Novi Pokret 21. maj kao moderni građanski savez suverenista nema “putera na glavi” i vodi nezavisnu politiku. Dijelom se profilira kao politička partija što može imati dobre ali i loše posljedice.

Pobrojeni su nasumice i bez objašnjenja, neki faktori, a ima i drugih činilaca koji stalno, manje ili više snažno, utječu na oblikovanje političkog lika Crne Gore. Na neki način Crna Gora prkosi dijalektici i mnogo puta staje u istu vodu . U duštvenim formacijama stalno imamo “izazove” , “ćeranja”, “iskušenja” i “raskršća”, vječno ratovanje... Politika je izuzetno fluidna oblast ljudskog djelovanja raznim, a u društvu je toliko dinamike, provirječnosti i različitih inetresa, stalne neizvjesnosti. Ta rijeka je puna virova i podvodnih stijena pa ni jedna teorija, niti partijska praksa, ne može se sasvim ovladati.
Nema potrebe da tumačim i objašnjavam priloge u knjizi jer su autorske analize društvenih procesa u Crnoj Gori sveobuhvatne i sasvim jasne. Koristeći iskustvo svoje političke i publicističke prakse “sa terena”, rekao bih kako je realnost kompleksnija od bilo kojeg teorijskog uopštavanja. Sve bi moglo da bude u granicama političke klackalice kao u drugim građanskim demokratijama, kad ne bi nad Crnom Gorom visila prijetnja gubitka države. Mislim da smo mi svi u Crnoj Gori u istom čamcu i pitanje je hoćemo li nastaviti veslati prema Europi, makar stalno izbacivali vodu da ne potonemo, ili ćemo naš brod predati gusarima.
 Vraćajući se knjizi treba reći da je nastala kao plod ljubavi i zabrinutosti autora kako će Crna Gora prevladati izazove demokratije. Nacionalna zajednica je izdavanjem ove knjige u tom pravcu napravila dragocjen doprinos, a čitaoci treba da imaju pri ruci radi provjere vlastitog promišljanja političkih pojava u Crnoj Gori.
Na raspolaganju sam vam da razmijenimo mišljenje o nekim novijim događajima u Crnoj Gori, kao napr: inauguracija mitropolita Joanikija na Cetinju, protesti i intervencija milicije, izbori u Nikšiću, Beranama, Ulcinju, Cetinju, pad Vlade, manjinska Vlada u pripremi, međupartijski odnosi, opstrukcija Skupštine, ponašanje SPC, posebno obnova narativa o Njegoševoj kapeli, posljedice ruske agresije na Ukrajinu, izbori u Srbiji…ili već što vas zanima, a ja mogu biti od neke koristi.

       Problematika odnosa crnogorske države i SPC, odnosno Mila Đukanovića i Amfilohija Radovića, simbolično u knjizi naziva "Crnogorska država i njen pravoslavni čvor, mnogostrukost tih odnosa i veza, svojevrsnog duumvirata bila su tema osvrta Dragutina Lalovića, čije su konstatacije izazvale veliku pozornost prisutnih. Lalović u sažetku svojih konstatacija kaže:

       U knjizi se sistematski problematizira crkveni pravoslavni izazov s kojim se suočava crnogorska država. Izazov se sagledava u svjetlu činjenice da je Srpska pravoslavna crkva na parlamentarnim izborima 2020. preuzela političku vlast i pokazala ko je gazda u državi Crnoj Gori. I prije tih izbora SPC je u cijelom prethodnom razdoblju funkcionirala kao parapolitička ecclesia militans, štoviše kao "država nad državom" (R. Radonjić). Utoliko je na unutrašnjem planu suverenost crnogorske države bila bitno ugrožena dominantnom pozicijom Amfilohijeve "Pravoslavne crkve u Crnoj Gori". No direktnim stupanjem na političku scenu, formiranjem crkveno-ekspertske vlade, paradoksalno se bitno smanjila njezina društvena moć jer se morala prilagoditi ustavnim i zakonskim okvirima djelovanja, kao međunarodnim državnim obavezama Crne Gore kao NATO-a. Preuzevši političku vlast, SPC je bitno okrnjila ne samo svoju društvenu moć nego i duhovni autoritet jer je ogolila svoju vlastohlepnu prirodu i zagovorom nacionalističke politike iznevjerila svoju univerzalističku duhovnu misiju. Ukidanje svake autonomije Amfilohijeve crkve i politički i moralno samoubilački način prisilnog ustoličenja Amfilohijevog nedostojnog nasljednika na Cetinju (5. septembra 2021.), s konačnim padom crkveno-ekspertske vlade, dosadašnji je bilans novog režima u Crnoj Gori (2020.-2022.). To iskustvo upućuje na zaključak da se crnogorska sekularna i demokratska država othrvala hegemonijskim političkim pretenzijama Srpske pravoslavne crkve, koja se u Crnoj Gori srozala na provincijalnu filijalu svoje svetosavske centrale.