povratak na sve vijesti

PREDSTAVLJANJE KNJIGE U CRNOGORSKOM DOMU

petak, travnja 29. 2022.

Drugo ovogodišnje predstavljanje u Crnogorskom domu u Zagrebu ponovo je okupilo veliki broj uzvanika i gostiju. Nastavljena je tradicija koju smo nazvali PRAZNIK KNJIGE - POLITOLOŠKO VEČE. Ovaj put se radilo o knjizi Nebojše Todorovića "politika Rusije na Zapadnom Balkanu" 15. knjiga biblioteke LUĆA, uz učešće Petra Popovića, Stipe Buzara i autora Nebojše todorovića

"Proces pisanja ove knjige je zapravo započeo tokom 2019. godine i pisanja završnog rada na postdiplomskim studijama na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.

Tekli su razgovori između profesora Cvrtile i mene ne samo oko odabira teme već i oko njenog obuhvata, ali sada kada sa ove distance pogledam tema je bila potpuni pogodak jer tema dira prošlost koju je sadašnjost pretvorila u budućnost.

Moj prvi nacrt bio je neobičan za Profesora Cvrtilu iz razloga što je pored ovih 5 stupova na kojima počiva Ruska vanjska politika prema ovom regionu (kroz studiju slučaja Crne Gore)  taj nacrt sadžavao i još jedan.

Taj stup sam nazvao „utjecaj trenutnog međunarodnog poretka na determinisanje odnosa Rusije sa zemljama Zapadnog Balkana. Kao posljedica inercije mojeg prethodnog završenog studija Elektrotehničkog fakulteta u Podgorici ja napisao taj dio koristeći se zakonima fizike, ubacujući termine poput „mjere neuređenosti zatvorenog sistema“ i „zakon o održanju energije“, „ društvenu entropiju“ i čak u tom radu napisao krajnju matematičku formulu „apsolutnog mira u svijetu“.

Dobio sam odgovor od profesora Crvtile da je to zanimljiv pogled na međunarodne odnose, ali takav rad prevazilazi okvire završnog rada na postdiplomskim studijama i ako bih mogao da taj dio preskočim i da ga iskoristim za neku drugu priliku- rekao je na početku autor knjige Nebojša Todorović, i nastavio:

Dakle, motiv za pisanje ove knjige je bio prikazati realnu sliku tih odnosa i pokazati  da je rezultat tih odnosa bio zajednički interes a ne nikako benefit samo jedne strane. Pokušao da pokažem da Rusija kao velika sila kroz čitav ovaj period od uspostavljanja odnosa pokušavala svoj koncept nacionalnog interesa sprovesti na način da ga sublteralne nacije Balkana i Crna Gora kao inicijant za uspostavljanje tih odnosa prepoznavali ujedno kao sopstveni interes.

U pisanju dijela knjige koji se odnosi na poshladno ratovske relacije umnogome su mi je pomogao crnogorski veleposlanik u Rusiji Slobodan Backović koji je ujedno i prvi veleposlanik Crne Gore u Rusiji u cjelokupnoj povijesti odnosa ove dvije zemlje.

Dakle tema knjige, a prethodno tema završnog rada, je takva da sam se zapitao jeli u njoj prepoznat izolovan slučaj ili je tema dio fundamentalnog procesa Huningtonovog rata civilizacija u kojem se pravoslavlje samoizoluje, suprostavlja ostatku svijeta i nameće kao posebnost.

Shvatajući pravoslavlje kao mnogo širi front od ruskog svijeta, Rusija naročito od dolaska Putina na vlast u jačanju svog utjecaja se počinje oslanjati sve više na religiju i crkvu, dok panslavizam i druge determinante padaju u drugi plan postajući samo pomoćno sredstvo u realizaciji tog zadatka.

Plasiraju se teorije o ontološkoj supremaciji pravoslavlja po kojoj je pravoslavlje predstavljeno mnogo bliže Bogu i ako je rimo-katolička crkva zemaljska čitaj materijalna, onda je pravoslavna nebeska.

Ovakva pseudoteorija korištena je da opravda nesnalažljivost pravoslavnih zemalja u tranziciji pa je samim tim inkompatibilnost sa demokratskim i liberalnim Zapadom je prirodna jer Zapad i Amerika predstavljaju Antikrista od kojih je pravoslavlje zaštićeno nevidljivom ruskom rukom.

Istovremeno se plasira teza da pravoslavna crkva teži „simfoniji“, ali povijesna praksa je pokazala da se crkva gotovo uvijek podređivala vladaru. Ovo se manifestovalo u Vizantiji, Carkoj Rusiji (Moskva-Treći Rim) Nemanjićkoj Srbiji, a to se odigrava i koristi i danas u Vučićevoj Srbiji.

U svim ovim periodima vladar nije običan vladar već je kosmokrator, a današnja percepcija Putina, u ortodoksnom svijetu je ne samo da je kosmokrator već da praktički prolazi kroz proces apoteoze.

Što znači da su sva dešavanja na ratištu u Ukrajini ustvari već unaprijed viđena u njegovoj glavi i sve je proračunato te da se ostatak svijeta slučajno ne zavarava jer on je božansku preciznu kalkulaciju napravio unaprijed i sve nepoznate unaprijed definisao. U njegove odluke se ne sumnja, te je svaka greška isključena.

Pokazaće se da je ovaj njegov rat u Ukrajini još jedna u nizu egoizmom uslovljenih  grešaka ruskih vladara zbog koji će patiti ruski narod a bilo ih je dosta u povijesti čak i ne tako dalekoj kao što je ruski rat u Avganistanu koji se kao što znamo završio neslavno.

Dakle „istorija ponavlja ali da svaki put sve više košta“ kako je to ser Winston Chuchil rekao."

Dokument