povratak na sve vijesti

BLAGI DANI I BUDZAŠTAR ILI POJMOVNIK TRIVIJALNOSTI

ponedjeljak, studenog 28. 2022.

U Gradskoj knjižnici Samobor, u četvrtak 24.11.2022. predstavljene su dvije nove knjige Lidije Vukčević Vučurović objavljene u izdanju NZCH i Skaner studija: knjiga poezije i lirske proze Blagi dani, Zagreb 2020., i Budzaštar ili Pojmovnik trivijalnosti 2022.

U okviru predstavljanja knjiga obilježena je i trideseta godišnjica Lidijinog stvaralačkog rada.

 

O knjigama su govorili pjesnik Zoran Perović, predstavnik Matice hrvatske i politolog Danilo Ivezić, kao suizdavač i predsjednik NZCH.

Autorica je pročitala nekoliko naslova iz obiju knjiga. Također su pročitani zapisi Dimitrija Popovića i Ane Brnardić o književnom stilu Lidije Vukčević.

Donosimo fragmente Dimitrijeva zapisa:

U rasponu Lidijinih tema  postoji  jedna ako tako mogu reći binarna prisnost: prožimanje autoričinog senzibiliteta s onim što čini predmet njenog zanimanja. Dakle spisateljica u odnosu na druge  i na samu sebe u vlastitoj drugosti.

Ne samo kao Agneza nego kako sebe vidi u svom unutarnjem ogledalu. …U velikoj je mjeri  prisutan Lidijin  suptilan odnos prema  takozvanim običnim stvarima  koje u njoj izazivaju toliku pažnju da ih  gotovo poosobljuje i u  tom intimiziranju simbolički  iščitava  dio svoga sepstva. Divi se boji  i obliku stvari njihovoj   površini, teksturi,  patini ili sjaju.

O ovome najbolje govori, namjerno ne kažem pokazuje,  naslovnica knjige ,, Blagi dani,,.o kojoj sam vam bio spreman večeras  govoriti na promociji . O njenoj estetskoj i simboličkoj važnosti. Spomenuta prisna binarnost se ogleda u Lidijinom djelu i u   geografsko povijesnim toposima bitnim  za njen izraz. To su dva stalna i sudbinska odredišta. Jedan je Samobor , kako ga spisateljica  naziva ,, sjeverni dom,, i drugi onaj južni,  Sutomore kao ,, toplina očišćene  školjke,,.između šumovitog sjevera i  modre jadranske pučine , između  hladnih izmaglica i toplog  i bistrog mediteranskog  svjetla  nastaje i razvija se bogati svijet literature,  prožet  istančanim smislom za opis, za suptilnu metaforu, za  stvarnost  doživljenu i proživljenu, mišljenu ili sanjanu

U opservacijama stvarnosti Lidija koristi  prozorska okna kao kakav životni intimni ekran u kojem se projicirala obiteljska  sreća i sklad ali i melankolija i teških dana  sudbine  koja je obitelj tokom godina  zadesila. Ta koncentracija na prozorsko okno kao živa slika projicirane stvarnosti   odredit će i Lidijinu potrebu za kadriranjem stvarnosti  koje će bilježiti njen fotoobjektiv…

 Na kraju ove obljetničke večeri izdavači i autorica poklonili su prisutnim uzvanicima primjerke ovih knjiga, objavljenima uz potporu Savjeta za nacionalne manjine Hrvatske.