BLAGI DANI I BUDZAŠTAR ILI POJMOVNIK TRIVIJALNOSTI
U Gradskoj knjižnici Samobor, u četvrtak 24.11.2022. predstavljene su dvije nove knjige Lidije Vukčević Vučurović objavljene u izdanju NZCH i Skaner studija: knjiga poezije i lirske proze Blagi dani, Zagreb 2020., i Budzaštar ili Pojmovnik trivijalnosti 2022.
U okviru predstavljanja knjiga obilježena je i trideseta godišnjica Lidijinog stvaralačkog rada.
O knjigama su govorili pjesnik Zoran Perović, predstavnik Matice hrvatske i politolog Danilo Ivezić, kao suizdavač i predsjednik NZCH.
Autorica je pročitala nekoliko naslova iz obiju knjiga. Također su pročitani zapisi Dimitrija Popovića i Ane Brnardić o književnom stilu Lidije Vukčević.
Donosimo fragmente Dimitrijeva zapisa:
U rasponu Lidijinih tema postoji jedna ako tako mogu reći binarna prisnost: prožimanje autoričinog senzibiliteta s onim što čini predmet njenog zanimanja. Dakle spisateljica u odnosu na druge i na samu sebe u vlastitoj drugosti.
Ne samo kao Agneza nego kako sebe vidi u svom unutarnjem ogledalu. …U velikoj je mjeri prisutan Lidijin suptilan odnos prema takozvanim običnim stvarima koje u njoj izazivaju toliku pažnju da ih gotovo poosobljuje i u tom intimiziranju simbolički iščitava dio svoga sepstva. Divi se boji i obliku stvari njihovoj površini, teksturi, patini ili sjaju.
O ovome najbolje govori, namjerno ne kažem pokazuje, naslovnica knjige ,, Blagi dani,,.o kojoj sam vam bio spreman večeras govoriti na promociji . O njenoj estetskoj i simboličkoj važnosti. Spomenuta prisna binarnost se ogleda u Lidijinom djelu i u geografsko povijesnim toposima bitnim za njen izraz. To su dva stalna i sudbinska odredišta. Jedan je Samobor , kako ga spisateljica naziva ,, sjeverni dom,, i drugi onaj južni, Sutomore kao ,, toplina očišćene školjke,,.između šumovitog sjevera i modre jadranske pučine , između hladnih izmaglica i toplog i bistrog mediteranskog svjetla nastaje i razvija se bogati svijet literature, prožet istančanim smislom za opis, za suptilnu metaforu, za stvarnost doživljenu i proživljenu, mišljenu ili sanjanu…
U opservacijama stvarnosti Lidija koristi prozorska okna kao kakav životni intimni ekran u kojem se projicirala obiteljska sreća i sklad ali i melankolija i teških dana sudbine koja je obitelj tokom godina zadesila. Ta koncentracija na prozorsko okno kao živa slika projicirane stvarnosti odredit će i Lidijinu potrebu za kadriranjem stvarnosti koje će bilježiti njen fotoobjektiv…
Na kraju ove obljetničke večeri izdavači i autorica poklonili su prisutnim uzvanicima primjerke ovih knjiga, objavljenima uz potporu Savjeta za nacionalne manjine Hrvatske.