VODA IMA DUŠU
Privlačnost Zetićevih fotografija krije se u značenju koje tek treba otkriti. Ciklus fotografija Voda ima dušu poziva na dijalog, smislom prožetu interakciju umjetnika i publike. Na fotografijama nema čovjeka; one su depersonalizirane, a opet sadrže neizbježni pečat ljudskosti - dr.sc. Alena Tomić
VODA IMA DUŠU
Izložba Dražena Zetića „VODA IMA DUŠU“ otvorena je 6.12.2022. godine u Crnogorskom domu u Zagrebu.
Izložbu je otvorila Milanka Bulatović i uvodno istaknula:
Dražen Zetić prijatelj je Crnogorskog doma, a i same Crne Gore, u kojoj boravi više nego većina nas. Neumorni putnik, obilazi cijelu regiju, prijateljuje sa ljudima i svojim umijećem, znanjem i umjetničkim porivom stvara i „hvata“ neiscrpne ljepote prirode. Ovo je, inače, druga izložba i sa ekološkom porukom: prethodna, „Ljepote podmorja Istre i Kvarnera“prikazala je izuzetnu ljepotu biljnog i životinjskog svijeta ispod morske površine, prizore koje do sada nismo vidjeli, aktivnost ronilačkih klubova na očuvanju svog tog bogatstva. Ove izložbe su naš mali doprinos da ljudi, pored estetskog užitka u izloženim radovima, pridonesu i osvješćivanju u potrebi očuvanja prirode, kao neophodnog resursa opstanka uopće.
Dražen Zetić, svojim osobenim stilom i erudicijom, govorio je o svojim putovanjima, susretima sa ljudima, neobjašnjivim umjetničkim porivima kada i zašto nastaju njegovi radovi.
Donosimo dio iz Osvrta dr.sc. Alena Tomića, profesora sa Filozofskog fakulteta u Zadru:
DRAŽEN ZETIĆ: FRAGMENTARNOST DETALJA
KAO LJEPOTA I ISTINA CJELINE
“Privlačnost Zetićevih fotografija krije se u značenju koje tek treba otkriti. Ciklus fotografija Voda ima dušu poziva na dijalog, smislom prožetu interakciju umjetnika i publike. Na fotografijama nema čovjeka; one su depersonalizirane, a opet sadrže neizbježni pečat ljudskosti. Voda ima dušu nije ciklus pejzažnih fotografija, niti geografijom opterećeni eklekticizam. Zetić naprosto kroz detalj revitalizira izvorni smisao za ljepotom cjeline.
Fragmentarnost fotografskih prikaza nam također posreduje novi pogled na ulogu i značenje vode. Voda kao neizostavni tradicijski motiv i filozofska, umjetnička te prirodoznanstvena stoljetna preokupacija ovdje zadobiva novo naličje. Voda se nastoji predstaviti u svojoj neotkrivenoj ljepoti, u detalju, simbiozi, nedokučivosti i nadasve metafizičkoj vitalnosti. Stoga ona ne poznaje granice, niti ograničenja.
Zetićeva voda nastoji spajati i povezivati, a ne dijeliti ili razgraničavati. Njezina temporalnost izvire iz estetske distance uvriježenih načina prikazivanja fotografskog motiva; iako zarobljena, njezin tok je svejedno smion i odvažan doprinos sveopćoj ljudskoj potrebi za ljepotom i istinom.
Promatrajući Zetićeve fotografije iz ciklusa Voda ima dušu, istančano oko promatrača kao da iznova i po prvi put ulazi u nedovršeni dijalog s estetskim iskustvom lijepoga i istinitoga. Njegov fotografski platonizam ne ostavlja gledatelja ravnodušnim.”
