80 godina 13. jula 1941. - 2021. – Godine prkosa i ponosa-
U Nacionalnoj biblioteci Crne Gore "Đurđe Crnojević" na Cetinju, otvorena je 25. 11. 2021. izložba 80 godina 13. jula 1941–2021 – GODINE PRKOSA I PONOSA koju su priredili Matica crnogorska i Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske, povodom obilježavanja jubileja jednog od najsvjetlijih datuma crnogorske historije. Ovo je, ujedno bila, i završna izložba obilježavanja jubileja 13. jula, koja je započela 9. 7. 2021. i bila organizirana u većem broju crnogorskih gradova (Podgorica; Pljevlja; Kolašin; Berane; Mojkovac; Bijelo Polje; Bar).
Izložbu čine dvadeset dva ilustrovana panoa sa fotografijama i dokumentima iz perioda pripreme ustanka i događanja nakon toga. Autori izložbe su istoričar dr. sc. Adnan Prekić; istoričarka mr. sc. Jadranka Selhanović; Ivan Ivanović, generalni sekretar Matice crnogorske i Danilo Ivezić, predsjednik Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske. Za katalog izložbe tekst je napisao dr. sc. Adnan Prekić. Total dizajn potpisuje Suzana Pajović a na otvaranju su govorili Luka Lagator, predsjednik Ogranka MC na Cetinju, Dragan Radulović, predsjednik Matice crnogorske, i Danilo Ivezić, predsjednik Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske, koji je i otvorio izložbu. Suorganizator izložbe je Nacionalna biblioteka Crne Gore „Đurđe Crnojević“.
Nakon pozdravne riječi Luka Lagator ukratko je predstavio sadržaj izložbe, pročitao kratak izvod teksta iz bogatog kataloga i najavio govornike.
Dragan Radulović,
Poštovani,
Matica crnogorska i Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske organizirali su ovu izložbu povodom jubileja 80 godina Trinaestog jula, antifašističkog ustanka crnogorskog naroda 1941. Godine.
Zahvalnost upućujemo Foto-arhivu Vlade Crne Gore, Narodnom muzeju Crne Gore i SUBNOR-u na pomoći prilikom prikupljanja materijala.
poštovani,
Trinaestojulski ustanak crnogorskog naroda protiv fašističkog okupatora, 1941. Godine, po svom značenju i porukama – predstavlja epohalni trenutak u samorazumijevanju našeg naroda.
Bio je to čin u kojemu je crnogorski narod ponovo pronašao svoju republikansku slobodarsku tradiciju, s moralnim gnušanjem i masovno oružano odbacivši privid slobode i državnosti, danski dar italijanskog fašističkog imperija u obliku tzv. Nezavisne države Crne Gore. Crnogorski građani nisu dopustili da ih prevari kvislinška ideja obnove crnogorske države, koja u uvjetima fašističke okupacije ne bi bila ni nezavisna, ni država, ni crnogorska. Čin prkosnog otpora protiv fašističke iluzije o državnosti, koja je ukidala slobodu i dostojanstvo crnogorskih ljudi, vodeći ih na puke podanike obnovljenog rimskog imperija, istorijski je konstitutivni momenat savremenog crnogorskog političkog subjektiviteta i nacionalne samosvijesti. To je čvrsti zalog za budućnost,
Tim ustankom, i četverogodišnjim borbom crnogorskih rodoljuba u jedinicama Narodnooslobodilačke vojske – pod rukovodstvom Komunističke partije Jugoslavije i Josipa Broza – Crna Gora crnogorski narod jasno su iskazali svoje nepristajanje na život u ropstvu i poniženju, znajući da je cijena ogromna, i da će se, kao i bezbroj puta ranije – plaćati u krvi. Ali, isto tako, dobro znajući da je alternativa neprihvatljiva, jer nije svakakav život vrijedan življenja. Kada se čovjeku oduzme sloboda, moralna autonomija i pravo da samostalno uređuje svoj život – šta onda preostaje? Za naše časne pretke prije osamdeset godina nije bilo dileme, oni su svoj herojski izbor odavno učinili. Nama za ponos, a sebi za vječnu slavu!
Obilježavanje ovog jubileja odvija se u vremenu opšte revitalizacije i ideološkog revizionizma. Već više od trideset godina, među narodima Jugoslavije, čuju se, i godinama postaju sve glasniji, politički zahtjevi da se domaći baštinici ideologije fašizma i šovinističkog kleronacionalizma iz Drugog svjetskog rata prikažu kao borci protiv sila Osovine, a ne kao njihovi najgorljiviji saradnici na terenu.
Podižu se spomenici, održavaju mitinzi i masovne mise zadušnice – koje nijesu izraz porodičnog pijeteta prema mrtvima, koliko su politička poruka živima – donose se zakoni i sudske rehabilitacije, s ciljem da se nekako dokaže kako su saradnici fašista i okupatora bili antifašisti i borci za slobodu. Međutim, bez obzira na količinu žuči i falsifikata, u tome je nemoguće uspjeti. Saradnici okupatora su o svojoj kolaboraciji ostavili sasvim dovoljno tragova, i lako ih je kao takve prepoznati. Kod nas u Crnoj Gori možda i najlakše: od rane jeseni 1941. godine pa do kraja rata, svi koji su bili na strani okupacionih vlasti i zajedno izvodili oružane akcije protiv boraca Narodnooslobodilačke vojske, masovna strijeljanja, deportacije u logore i brutalne represije nad civilnim stanovništvom, jesu, i to jedino mogu biti – saradnici okupatora, kolovođe krvavog bratoubilačkog rata. A bio ih je među pripadnicima svih naroda koji žive u Crnoj Gori, kao što je pripadnika svih naroda bilo u partizanskim jedinicama. Nijedan narod tu nije izuzetak.
Na ovom mjestu valja ukazati i na višedecenijski fenomen odricanja od trinaestojulske tradicije i herojske borbe crnogorskih partizana tijekom Drugog svjetskog rata – čak i od onih kojima to nema po kome doći, kako se nekad zborilo u Crnoj Gori. Ništa u životu nije crno-bijelo, pogotovu to nije rat, jer kada vjetar sve nosi zavjetrina ne postoji. Crnogorska istoriografija detaljno je istražila postupke zaraćenih strana, i pouzdano ih je dokumentovala, tako da tu ništa nije ostalo nepoznato. Ali ono što je nepoznato, i o čemu istorijska nauka ne može se odlučiti: jeste naš savremeni odnos prema Trinaestojulskom ustanku i borbi crnogorskih patriota u Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije. To pripada svakom od nas pojedinačno, svaka generacija iznova bira da li je za Trinaesti jul ili protiv njega – tog odgovora niko nas ne može osloboditi.
Obilježavajući ovaj jubilej, moramo se zapitati: šta nam danas govore te blistave stranice crnogorske prošlosti, čemu nas mogu podučiti?
Trinaesti jul, i docnija borba crnogorskih rodoljuba tijekom Drugog rata, omogućila je civilizacijski iskorak Crnoj Gori da se uspostavi kao demokratska republika, da u novoj Jugoslaviji dobije svoje ravnopravno mjesto sa drugim republikama, a crnogorski narod jednaku priliku za političku i socijalnu emancipaciju i napredovanje. I što je posebno dragocjeno: u takvoj Crnoj Gori, izrasloj na trinaestojulskoj republikanskoj tradiciji, postavljeni su prvi temelji za potpunu obnovu državnosti 2006. godine. Dakle, savremena Crna Gora ukoliko namjerava da postoji kao politička zajednica vrijedna ljudskog života u njoj, mora postojati na vrijednostima antifašizma, narodnooslobodilačke borbe jugoslovenskih partizana, i biti uvijek otvoreni prostor razumijevanja za sve narode i kulture, jer svi smo mi upućeni jedni na druge, dobrobit nam je zajednička, kao i odgovornost da unapređujemo ono što smo sada postigli. Najzad, ukoliko tako ne bude, i neuspjesi će nam biti zajednički i vodi nas u zajedničku propast.
To su snažne poruke Trinaestog jula. I danas jednako vrijedne i politički upozoravajuće, kao što su bile i prije osamdeset godina.
Danilo Ivezić je nakon osvrta na dugogodišnju uspješnu suradnju sa Maticom crnogorskom dodao:
-Trinaestojulski ustanak, crnogorski je odgovor na jedan od najvećih zala ovoga svijeta – fašizam i nacizam, nije jedini, ali je jedinstven po sljedećem:
Prvo, svojom masovnošću, što je i odredio naziv Opštenarodni oružani ustanak, bio je jedinstveni primjer u tadašnjoj porobljenoj Europi. Odgovor nije bio ideološki nego civilizacijski.
Drugo, on je svojevrstan odgovor crnogorskog naroda na ponuđenu „fašističku slobodu“ – na Nezavisnu kraljevinu Crnu Goru, koja nije bila ni nezavisna, ni kraljevina ni Crna Gora. Crnogorci su sa gnušanjem odbili ovakvu državu i ovakvu slobodu. Krunu nije prihvatio ni Nikolin unuk Mihailo. Crnogorski narod je, ponovo, pronašao svoju dušu.
I danas kada obilježavamo izuzetnu obljetnicu: 80 godina 13-to julskog ustanka, ističemo ove povijesne činjenice, i gordo gledamo na te GODINE PRKOSA I PONOSA.
Izložba će biti otvorena do 15. decembra 2021.
VESKO PEJOVIĆ
Fotosi: Lidija Popović i Vesko Pejović
RTV Cetinje link:
