povratak na sve vijesti

ĐE GOD SA TREBJESE-MOMČILO ZEKOVIĆ ZEKO

utorak, ožujka 02. 2021.

Hvala Vitu Nikoliću, Dugu Krivokapiću, Draganu Raduloviću, Miladinu Šobiću i Tinu Ujeviću na svim slovima, rimama, muzici i onom što je moj život postao zahvaljujući vama - napisao je Zeko. “Vaša slova istražit’ se ne mogu, o ljudima pričate Bogu”. “Hvala Slobu Marunoviću na profesionalnosti, predivnim emocijama, razumijevanju i divnim razgovorima”.

ĐE GOD SA TREBJESE - SLOBO MARUNOVIĆ (veličina: VITU, DUGU, DRAGANU, MILADINU i TINU) ..Vaša slova istražuje se ne mogu O ljudima pričaju Bogu ... Tekst: MOMČILO ZEKOVIĆ ZEKO (knjiga "Sve iz jednog mjesta") Muzika: MOMČILO ZEKOVIĆ ZEKO (kompozicije: “Kome dolaziš u san” i “Začarao si me”) Aranžman: SAŠA GAJIĆ Vokal snimio: SENAD DREŠEVIĆ Video: ZOOM produkcija Nikšić Snimatelj, montaža, režija: PREDRAG PEĐA KECOJEVIĆ Asistenti na snimanju: VIDO MIHO , DARKO MUSIĆ Produkcija: DŽEP SA TAJNAMA I SVILA PRODUKCIJA Hvala Sekretarijatu za kulturu i općinu NIkšić na povjerenju i podršci u realizaciji ovog projekta. Hvala Vitu Nikoliću, Dugu Krivokapiću, Draganu Raduloviću, Miladinu Šobiću i Tinu Ujeviću na svim slovima, rimama, muzici i onom što je moj život postao zahvaljujući vama. Hvala Slobu Marunoviću na profesionalnosti, predivnim emocijama, razumijevanjem i divnim razgovorima. Hvala ZOOM ekipi na svemu prije, tijekom i nakon snimanja. Naravno, i na vrhunskoj jabuci. Hvala g. Šoru Vulanoviću što nam je omogućio da u svom dvorišnom muzeju snimimo dio njegovih kamenih junaka. Hvala Zahumlju - Voju Krivokapiću i Dejanu Petkoviću. Hvala Dušanu Petroviću na izvrsnom pilotiranju i sačuvanim koordinatama veselih ekipa sa snimanjem. Hvala “doktorovoj ćerki”: Milica Mijanović Hvala svim ljudima koji su sarađivali i pomogli da snimanje proteka u prelijepoj atmosferi. Hvala piceriji Bordo- Goranu Kecojeviću i njegovoj ekipi za doček i toliko ukusnih zalogaja. Hvala mojoj familiji što me trpe na padinama kojima slovarim. Šoru Vulanoviću što nam je omogućio da u svom dvorišnom muzeju snimimo dio njegovih kamenih junaka. Hvala Zahumlju - Voju Krivokapiću i Dejanu Petkoviću. Hvala Dušanu Petroviću na izvrsnom pilotiranju i sačuvanim koordinatama veselih ekipa sa snimanjem. Hvala “doktorovoj ćerki”: Milica Mijanović Hvala svim ljudima koji su sarađivali i pomogli da snimanje proteka u prelijepoj atmosferi. Hvala piceriji Bordo- Goranu Kecojeviću i njegovoj ekipi za doček i toliko ukusnih zalogaja. Hvala mojoj familiji što me trpe na padinama kojima slovarim. Šoru Vulanoviću što nam je omogućio da u svom dvorišnom muzeju snimimo dio njegovih kamenih junaka. Hvala Zahumlju - Voju Krivokapiću i Dejanu Petkoviću. Hvala Dušanu Petroviću na izvrsnom pilotiranju i sačuvanim koordinatama veselih ekipa sa snimanjem. Hvala “doktorovoj ćerki”: Milica Mijanović Hvala svim ljudima koji su sarađivali i pomogli da snimanje proteka u prelijepoj atmosferi. Hvala piceriji Bordo- Goranu Kecojeviću i njegovoj ekipi za doček i toliko ukusnih zalogaja. Hvala mojoj familiji što me trpe na padinama kojima slovarim. Milica Mijanović Hvala svim ljudima koji su sarađivali i pomogli da snimanje proteka u prelijepoj atmosferi. Hvala piceriji Bordo- Goranu Kecojeviću i njegovoj ekipi za doček i toliko ukusnih zalogaja. Hvala mojoj familiji što me trpe na padinama kojima slovarim. Milica Mijanović Hvala svim ljudima koji su sarađivali i pomogli da snimanje proteka u prelijepoj atmosferi. Hvala piceriji Bordo- Goranu Kecojeviću i njegovoj ekipi za doček i toliko ukusnih zalogaja. Hvala mojoj familiji što me trpe na padinama kojima slovarim.

ĐE GOD SA TREBJESE

Oduvijek sam htio da se ljudi smiju, pogotovo oni koji to ne umiju,

E njih mi je najdraže dovesti do toga da razvuku nepoznato nešto i zaborave muku.

Odakle ti to mogu sad, sve baš tačno prepričat, a znam, nije lijepo ni mučat,

teško mi je i ispuštit glas koliko je toga pregazilo preko svih nas.

Još od male tamo sa Mrkošnice trčao sam do parka preko ulice, od tetke Milene,  Spala i baba Kate

dugo sam plakao za jaretom što se zvalo Nate.

Pa onda lagano, kad od umora, nijesam mogao brže,

znao sam da śedim ispod krošnje, da dišem što se duže može.

Čekao burek, kiflu, slanu perecu, sve isto za našu djecu,

dosta poznatih lica, a to nije sitnica, podijeljeno s drugim kakav je Dragan, to je poslastica ...

Đe god sa Trebjese, znao sam sve adrese, sa bilo koje strane, do svake kafane.

Virio sam Vitu iza leđa i znojio se kao Tinu vjeđa, na ista mjesta đe je i on znao i ja sam malo vremena za sebe krao.

Ćamećam se šetnji, preko tri ure po korzu, kad stanemo,

Miladin sok od narandže, a ja lozu, i ne možemo prestati pričvrstiti,

pa kad se slova svežu u ko zna kakve čvorove ćutimo “meduzama” kroz borove.

Gledanje putokaza kuda ide prava staza i oće li biti ljepša nova fraza?

Kako jutro ćuti i što topole kraj Krupca ljuti?

Seećam se svakoga koraka, sa ekipom Javorka mi sa maramom oko vrata,

pod šatore… znam da to više nije za nas matore,

ali fale mi sva ona lica učiteljica Vasiljka da podvikne od srca…

Kojom ulicom? Ma, svakom volim da prođem isto kao oni ...

ulicom lipa u vrijeme kad željezari prime platu, a kako Dugo nije volio salatu,

bježali bismo neđe drugo, da na miru zamotamo po jedan kotroban, u inat čiru.

Ako nije bilo kakvo čudo, mi se zaigrasmo, čašu on, čašu ja, pa ukrug dok ne popadasmo.

Od Anderbe preko Onogošta sve je moralo koštati.

Nije samo s Vidrovanom česmom, napila je mnoge i nikšićka pjesma.

Glasnici slobode raspjevali suglasnike,

od vokala napravili ustanike za sve plašne i vremenske pjesnike progutaše misli grešne.

Za hrabre, časne i poštanske, krštene i nekrštene za pasmine i za psine u Nikšiću se isto zine.

Pjevaj grade, pjevaj Munjo, grome sijevaj o ljudskim kojima je slova slao bolje od pjesnika koji je znao zato živi dok pjesme ima još jedna zima…

Zvoni mi u ušima i sad ponovo sa Manastirom ono staro zvono… posljednji pozdrav dragim ljudima. ...

Ko veliš da pođe juče? Za kim se tuga vuče?

Uh, znam, znam, ogriješio bih se da ne pođem, čim krenem doma, tuda ću da prođem,

učili smo kratko zajedno, bila je rijetka…

Ona - doktorova ćerka, Saznao sam mnogo kasnije:

čekala je, da joj priđem bez ijednog drugog stidija sam se žuljeva po rukama od pluga,

mislio sam da bi joj to smetalo i da ne zaslužujem da njenu meku ruku požurujem.

Kad sam se ohrabrio, nestale su mirođe pošla iz Nikšića na studije ...

Ne znam da odgovorim na sva pitanja koja me sad salijeću prilike dobre više imat neću.

Neko će drugi slušati stope, a mi nismosmo da nas stave u kalupe.

Oni što čekaju red, u crkvi pored, pričaće da nijesmo valjali ni po lule duvana,

ili ćemo ostati stare priče sa tavana. Kad čujete za mene zvono, neka ne bude ni ovo, ni ono.

Ako sam ugazio đe nijesam smio, slučajno sam tuda bio,

jer u moj grad nema sive boje crno ili bijelo samo kroje.

Oduvijek sam volio da se ljudi smiju pogotovo oni koji to ne umiju,

e njih bi mi bilo najdraže dovesti do toga, da razvuku nepoznato nešto i zaborave muku ...

 

POSLUŠAJTE:

https://www.youtube.com/watch?v=khz-32MWJtU&feature=emb_logo