povratak na sve vijesti

GALERIJA KRISTOFOR STANKOVIĆ

petak, studenog 05. 2021.

Nakon pauze od dvije godine uvjetovane epidemiološkom situacijom i posljedicama potresa u Zagrebu, Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske je organizirala izložbu slika Luke Lagatora pod nazivom CETINJU u Galeriji Kristofora Stankovića - Staogradska vijećanica u Zagrebu. Izložba je otvorena 3. 11. 2021. godine

U ime organizatora prisutnih je pozdravio predsjednik NZCH Danilo Ivezić koji je istaknuo posebno zadovoljstvo što nakon dvogodišnje pauze kulturnoj javnosti Grada Zagreba ponovno predstavljamo umjetnike iz Crne Gore, prenoseći na taj način dio suvremene kulturne scene Crne Gore u Hrvatskoj. 

Pozivu organizatora na otvorenju izložbe odazvao se zavidan broj posjetitelja, među njima predsjednica Županijske skupštine Zagrebačke županije gospođa Marina Glasnović, i savjetnik predsjednika Crne Gore gospodin Boris Bastijančić, koji je službeno boravio u Zagrebu u sklopu drugih obveza.

O autoru i njegovom ciklusu predstavljenom u Zagrebu govorila je povijesničarka umjetnosti Ive Körbler (tekst prenosimo u cijelosti):

AUTENTIČNA LJEPOTA CRNOGORSKE POVIJESTI  

"Gostovanje istaknutog crnogorskog slikara Luke Lagatora (Cetinje, 1945.) u zagrebačkoj galeriji starogradske vijećnice „Kristofor Stanković", povodom Dana crnogorske kulture 2021., u organizaciji Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske vrlo je vrijedan likovni doživljaj. Radi se, naime, o predstavljanju umjetnika opusa koji je nastao u posljednjih šest godina, i gdje bez obzira na variranje ponuđenih motiva možemo dobiti jasan uvid u stil, morfologiju i simboličnu razinu Lagatorovih djela.

Međutim, iako je umjetnik karikaturist međunarodne reputacije, prema načinu na koji pristupa slikarskoj materiji rekla bih da je po vokaciji grafičar ili restaurator – konzervator. Zašto ističem? Njegove se slike sastoje od precizno naslikanih figurativnih / realističkih dijelova i zona / područja koji su potpuno apstraktni, gdje se u načinu na koji pristupa kompoziciji i rasporedu apstraktnih elemenata u kadru prepoznaje grafički senzibilitet, au detaljističkim, crtačkim preciznim prikazima arhitekture i urbanističkih fragmenata moguća edukacija iz restauracije. Luka Lagator odlično vlada perspektivom i perspektivnim skraćenjima, a kada se na nekim slikama javljaju perspektivne devijacije to je uvijek svjestan umjetnikov postupak kojim se želi naglasiti simbolični naboj i poruka jedne slike.

U ciklusu slika posvećenom njegovom gradu Cetinju prelama se niz tzv. podtema; od teme iz slavne prošlosti, portreta obiteljskih grbova i slavnih vladika, zaštitnika Cetinje (lovćenska vila), važnih arhitektonskih mjesta koja su značajna za povijesna zbivanja, ali i niz referenci na sadašnjost, kao i na neizvjesnu budućnost. Svi ti motivi interpretirani su kroz Lagatorov specifičan sivi spektar, s mnogo nijansa sive, gdje se mjestimice javljaju crna, crvena, žuta, plava ili zelena boja, kao simbolični akcenti i koloristički „pojačivači“ metaforičnog i simboličnog značenja teme koja se tiče prošlosti, sadašnjosti. ili budućnosti. Ne, na jedinstvenom postupkom slikanja, koje se sastoji od niza slojeva, i koji se u slici pretapaju jedan u drugi, kao da želi objediniti iskustva prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, koncepta gdje se istovremeno prelama više dimenzija stvarnosti kroz nizove slikanih prizora i motiva. To fino lomljenje slojeva, ponekad jasno geometrijski precizno naznačeno, a ponekad sa zaobljenim, mekim linijama koje sugeriraju ulaz ili skretanje u neki vremenski portal ili isječak prošlosti, prepoznatljiva je – čak stilska – odlika Lagatorova slikarstva, u kojoj umjetnik pokazuje visoko majstorstvo slikarske vještine. Niti jedna slika nije previše vizualno „zagušena“ nizanjem i preklapanjem tih slojeva boja, geometrijskih oblika i teksture, štoviše, uvijek dobivamo efekt prozračnog, gotovo lazurnog tretmana slikane površine, gdje umjetnik uspješno iluzionistički – na način iluzionističkog zidnog slikarstva iz ranijih stoljeća – elaborira volumen i dubinske planove u slici. To fino lomljenje slojeva, ponekad jasno geometrijski precizno naznačeno, a ponekad sa zaobljenim, mekim linijama koje sugeriraju ulaz ili skretanje u neki vremenski portal ili isječak prošlosti, prepoznatljiva je – čak stilska – odlika Lagatorova slikarstva, u kojoj umjetnik pokazuje visoko majstorstvo slikarske vještine. Niti jedna slika nije previše vizualno „zagušena“ nizanjem i preklapanjem tih slojeva boja, geometrijskih oblika i teksture, štoviše, uvijek dobivamo efekt prozračnog, gotovo lazurnog tretmana slikane površine, gdje umjetnik uspješno iluzionistički – na način iluzionističkog zidnog slikarstva iz ranijih stoljeća – elaborira volumen i dubinske planove u slici. To fino lomljenje slojeva, ponekad jasno geometrijski precizno naznačeno, a ponekad sa zaobljenim, mekim linijama koje sugeriraju ulaz ili skretanje u neki vremenski portal ili isječak prošlosti, prepoznatljiva je – čak stilska – odlika Lagatorova slikarstva, u kojoj umjetnik pokazuje visoko majstorstvo slikarske vještine. Niti jedna slika nije previše vizualno „zagušena“ nizanjem i preklapanjem tih slojeva boja, geometrijskih oblika i teksture, štoviše, uvijek dobivamo efekt prozračnog, gotovo lazurnog tretmana slikane površine, gdje umjetnik uspješno iluzionistički – na način iluzionističkog zidnog slikarstva iz ranijih stoljeća – elaborira volumen i dubinske planove u slici. mekim linijama koje sugeriraju ulaz ili skretanje u neki vremenski portal ili isječak, prepoznatljiva je – čak stilska – odlika Lagatorova slikarstva, u kojoj umjetnik pokazuje visoko majstorstvo slikarske prošlosti. Niti jedna slika nije previše vizualno „zagušena“ nizanjem i preklapanjem tih slojeva boja, geometrijskih oblika i teksture, štoviše, uvijek dobivamo efekt prozračnog, gotovo lazurnog tretmana slikane površine, gdje umjetnik uspješno iluzionistički – na način iluzionističkog zidnog slikarstva iz ranijih stoljeća – elaborira volumen i dubinske planove u slici. mekim linijama koje sugeriraju ulaz ili skretanje u neki vremenski portal ili isječak, prepoznatljiva je – čak stilska – odlika Lagatorova slikarstva, u kojoj umjetnik pokazuje visoko majstorstvo slikarske prošlosti. Niti jedna slika nije previše vizualno „zagušena“ nizanjem i preklapanjem tih slojeva boja, geometrijskih oblika i teksture, štoviše, uvijek dobivamo efekt prozračnog, gotovo lazurnog tretmana slikane površine, gdje umjetnik uspješno iluzionistički – na način iluzionističkog zidnog slikarstva iz ranijih stoljeća – elaborira volumen i dubinske planove u slici.

Često se kao motiv u slikama javlja oblik kocke, koja za umjetnika također je važno povijesno i simbolično značenje. Kocka može označavati kamen temeljac, početke jedne kulture i nacije, oltar, ali jednako tako – kada je naslikana kao da lebdi u gornjem dijelu slike – može simbolizirati povijesno i mitološko breme i nasljeđe koje nas opterećuje, predstavljajući i opomenu za budućnost. Česte su kod umjetnika i tzv. vremensko-meteorološke asocijacije i metafore (oluja, gromovi, kiša, tmurni oblaci) koje na jedan vrlo dojmljiv i čist način označavaju alegoriju današnjeg povijesno-društveno-političkog trenutka, decentan komentar stvarnosti ili zapitanost nad budućnošću i opstankom crnogorske kulture i nacije.

U Lagatorovu slikarstvu nema nimalo patetike, pretjerane naracije ili naturalizma koji bi nas odvlačio od jakog simboličnog sloja ovog djela. Iznimno izbalansirani prizori radi ograničene upotrebe boja ostavljaju na promatraču jak dojam, a taj se efekt provlači i apstraktnim segmentom njegova opusa, gdje se iz polaznog motiva pejzaža – koji je maksimalno reduciran na plohe boje – može očitavati apartan raspored elemenata na slici koji su dosljedno svedeni. na gestu, plohu i boju. Tu do izražaja dolazi i umjetnikov senzibilitet za grafičarski slojevit i precizan raspored elemenata na slici, i zaista je teško za neka djela na „prvo gledanje“ reći jesu li akril, akvatinta, monotipija ili serigrafija u više boja.

Mogli bismo reći da se umjetnik u svom opusu bavi tragovima, ruševinama i krhotinama prošlosti koje nas podjednako opterećuju i obvezuju za sadašnjost i budućnost, ali i slavnom ostavštinom predaka koja nam je svima i dalje na ponos i koja se neće tako lako moći zatrti ili izbrisati . U tim delikatno izbalansiranim suprotstavljenim značenjima, simbolima, porukama i emocijama slikarstvo Luke Lagatora izvrsno funkcionira kao kompleksna povijesna čitanka koja nije lišena autentičnog umjetničkog naboja te posebnosti i prepoznatljivosti umjetnikova jedinstvenog stilskog potpisa."

U uvodnom tekstu u Katalogu Dimitrije Popoviće  kaže (tekst prenosimo u cijelosti):

Od sazdanja Cetinja s referiranjem na njegovog osnivača Ivana Crnojevića, od sakralnog i svjetovnog što se trajno prožimaju, od burnih i ne rijetko dramatičnih vremena do suvremenog života grada, sve to za umjetnika čini kreativni izazov. Upravo je vrijeme ona kategorija koja se javlja kao temeljna odrednica Lagatorovog ciklusa slika. Temporalnost se ne očituje kao linerani niz povijesnih fakata nego kao metafizičko vrijeme u kojem se prožimaju slike autorovih doživljaja i refleksije. Otuda potreba za pretapanjem kadrova unutar zadatog kadra slika, dijagonalnih i sfernih zrakastih prosijavanja naslikanih otmje- nim dominantno sivkasto nijansiranim površinama. Kompozicije se usložnjavaju dinamikom artikulacije kulturno povijesnih simbola grada, od grba dinastija Crnojevića i čuvenog Oktoiha do sakralnih i svjetovnih objekata, tih amblema grada koji su tako likovno kontekstualizirani da slikar njemu svojstvenoj doživljajnosti Cetinja u stiliziranim fragmentima, najčešće siluetama, otvara promatraču nizove asocijacije na ono što čini posebnost lica i karakter bića stare kraljevske Prijestonice. Dominantne su siluete planine Lovćen, Orlovog krša, Tablje, Ćipura, Lovćenske vile... Tu su silu- ete Ivana Crnojevića, štampara Makarija, Petra I. Petrovića Njegoša, vladike Rada sve do silueta anonimnih građana koji se u dokolici mirno zabavljaju kartajući ispred osvijetljene Lokande, porušenog simbola grada, ili su zbijeni pod kišobranima na posljednjem ispraćaju pokojnog sugrađanina u kišnom ambijentu na groblju ispred lokalne kapelice. Lagatorova osjetljivost za bogatstvo teme kakva je ova njegovog rodnog grada na profinjen način povezivanja likovno s literarnim, sa zbirkom pjesama ,,Ljudi sjenke" i ,,Kari Šabanovi” cetinjskog lirika Aleksandra Lesa Ivanovića. Slika- reva kompozicija ,,Ljudi sjenke" kroz kadar osmrtnice kao na ekranu prolaznosti života prikazuje niz silueta ,nalik povorci duhava, što sugerira neutješnu svijest o čovjekovoj prolaznosti. Ono što se pojavljuje u gotovo svim kompozicijama ovoga ciklusa jest prisustvo kocke, tog geometrijskog tijela koje je u izvjesnom smislu opsesivni predmet Lagatorovog zanimanja. Treba podsjetiti da je umjetnik 1997. godine izveo performans nazvan ,,Sizifov put". Monumentalnu je kocku slikara gurao od Budve do vrha Lovćena referirajući se na filozofski koncept apsurda kakav je predstavio Albert Ca- mus u svom ,,Mitu o Sizifu. " Obzirom da je umjetničko djelo, kako kaže Umberto Eco ,,otvorena forma”, dakle otvara niz mogućnosti sagledavanja i čitanja, funkciju kocke vidim u drugačijem kontekstu. U njezinim se stranicama kao kakvom višestranom zrcalu projiciraju, simboli prošlosti i sadašnjosti grada Cetinja. U tom smislu Lagator daje nešto drugačije od kamijevske filozofije apsurda. Francuski književnik i filozof se u slavnom djelu pita ,,Ne znam ima li ovaj svijet smisao koji ga nadilazi?”. Ono što nam povijest Cetinja i njegova kultura pokazuje jest upravo smisao postojanja, potreba za kulturom koja nije prestajala iu najtežim periodima borbe za opstanak. Slikarev po- liptih ,,Oktoih” simbolizira tu čovjekovu iskonsku potrebu za stvaranjem i gradnjom. Kocka jest simbol gradnje, simbol grada. Naslikana je u središtu poliptiha s reljefnim grbom Crnojevića kao plodotvornim jezgrom tog simbola gradnje - stvaranja. Od koc- ke odnosno grba tog formalnog i simboličkog centra kompozicije, šire se koncentrični lukovi kao prosvjetljenje, kao emanacija čovjekovog kreativnog duha. U radikalno stiliziranim kompozicijama ,,Petar Prvi" i ,,Vladika Rade” savršeno obrađena kocka u kojoj se projiciraju sjenke sjene crnogorskih duhovnih vladara impliciraju se svijest o misli o sakralnom i mističnom u tajni nebeskog beskraja. Ono što ostaje nakon srušene kuće, govorio je Martin Heidegger nije ruševina nego ideja gradnje. Tu ideju gradnje ili stvaralaštva što se odnosi na slobodu kao osnovni preduvjet, upravo je pokazalo Cetinje iu svojoj novoj povijesti. Slika ,,Grad heroj” s tamnim siluetom Lovćena, tog za cetinjane ,,oltara slobode” , svojim koloritom i dinamičnom gestom, izražava žrtvu koja je data u drugom svjetskom ratu. šire se koncentrični lukovi kao prosvjetljenje, kao emanacija čovjekovog kreativnog duha. U radikalno stiliziranim kompozicijama ,,Petar Prvi" i ,,Vladika Rade” savršeno obrađena kocka u kojoj se projiciraju sjenke sjene crnogorskih duhovnih vladara impliciraju se svijest o misli o sakralnom i mističnom u tajni nebeskog beskraja. Ono što ostaje nakon srušene kuće, govorio je Martin Heidegger nije ruševina nego ideja gradnje. Tu ideju gradnje ili stvaralaštva što se odnosi na slobodu kao osnovni preduvjet, upravo je pokazalo Cetinje iu svojoj novoj povijesti. Slika ,,Grad heroj” s tamnim siluetom Lovćena, tog za cetinjane ,,oltara slobode” , svojim koloritom i dinamičnom gestom, izražava žrtvu koja je data u drugom svjetskom ratu. šire se koncentrični lukovi kao prosvjetljenje, kao emanacija čovjekovog kreativnog duha. U radikalno stiliziranim kompozicijama ,,Petar Prvi" i ,,Vladika Rade” savršeno obrađena kocka u kojoj se projiciraju sjenke sjene crnogorskih duhovnih vladara impliciraju se svijest o misli o sakralnom i mističnom u tajni nebeskog beskraja. Ono što ostaje nakon srušene kuće, govorio je Martin Heidegger nije ruševina nego ideja gradnje. Tu ideju gradnje ili stvaralaštva što se odnosi na slobodu kao osnovni preduvjet, upravo je pokazalo Cetinje iu svojoj novoj povijesti. Slika ,,Grad heroj” s tamnim siluetom Lovćena, tog za cetinjane ,,oltara slobode” , svojim koloritom i dinamičnom gestom, izražava žrtvu koja je data u drugom svjetskom ratu. Vladika Rade” savršeno obrađena kocka u kojoj se projiciraju sjenke sjene crnogorskih duhovnih vladara impliciraju se svijest o misli o sakralnom i mističnom u tajni nebeskog beskraja. Ono što ostaje nakon srušene kuće, govorio je Martin Heidegger nije ruševina nego ideja gradnje. Tu ideju gradnje ili stvaralaštva što se odnosi na slobodu kao osnovni preduvjet, upravo je pokazalo Cetinje iu svojoj novoj povijesti. Slika ,,Grad heroj” s tamnim siluetom Lovćena, tog za cetinjane ,,oltara slobode”, svojim koloritom i dinamičnim gestom, izražava žrtvu koja je data u drugom svjetskom ratu. Vladika Rade” savršeno obrađena kocka u kojoj se projiciraju sjenke sjene crnogorskih duhovnih vladara impliciraju se svijest o misli o sakralnom i mističnom u tajni nebeskog beskraja. Ono što ostaje nakon srušene kuće, govorio je Martin Heidegger nije ruševina nego ideja gradnje. Tu ideju gradnje ili stvaralaštva što se odnosi na slobodu kao osnovni preduvjet, upravo je pokazalo Cetinje iu svojoj novoj povijesti. Slika ,,Grad heroj” s tamnim siluetom Lovćena, tog za cetinjane ,,oltara slobode”, svojim koloritom i dinamičnim gestom, izražava žrtvu koja je data u drugom svjetskom ratu.

Luka Lagator je ovim ciklusom slika inspiriranim i posvećenim Cetinju pokazao kako se slojevitost motiva može kreativno izraziti rafiniranim slikarskim postupkom i inventivnim koceptima kompozicije stvarajući vrijedno djelo na ponos autoru i njegovom rodnom gradu."

Snimku otvorenja izložbe možete pogledati na:

https://youtu.be/H9SEpzF-iq4