povratak na sve vijesti

30 GODINA DRUŠTVA MONTENEGRO

četvrtak, studenog 19. 2020.

Sukladno epidemiološkim mjerama i preporukama Stožera civilne zaštite u Crnogorskom Domu u Zagrebu je 17. 11. 2020. Svečanom sjednicom obilježeno 30 godina OSNIVANJA I DJELOVANJA Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore "Montenegro" Zagreb

VELIKI JUBILEJ

 30 GODINA

DRUŠTVA CRNOGORACA I PRIJATELJA CRNE GORE „MONTENEGRO“-ZAGREB

U Crnogorskom domu u Zagrebu 17.11.2020. održana je svečana sjednica Predsjedništva Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore „Montenegro“-Zagreb povodom obilježavanja trideset godina osnivanja i rada Društva. Sjednici je prisustvovao i Danilo Ivezić, predsjednik Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske.

Cijela ova godina trebala je biti ispunjena velikim brojem događanja i raznovrsnih programa: nizom izložbi, gostovanjima Pjevačkog zbora na Crnogorskim večerima u Splitu, Umagu, Rijeci, Kranju, u Crnoj Gori: Kolašinu i Mojkovcu, nastupima u Zagrebu i okolici, Lučindanskim susretima, nizu projekcija dokumentarnih filmova, posebnim programom u povodu velikog jubileja, 30 godina Društva… programi su velikim dijelom bili dogovoreni i u visokom stupnju pripreme za realizaciju. Nažalost, zbog poznatih razloga, mjera predostrožnosti  i procjene rizika, a u skladu sa zdravstveno epidemiološkim preporukama i propisima koji su se stalno pooštravali, programe smo morali otkazati.

O proteklih trideset godina govorila je Milanka Bulatović, predsjednica Društva.

Ova obljetnica je i prigoda da se prisjetimo onih koji su svojom nesebičnošću i angažmanom omogućili tridesetogodišnje trajanje i djelovanje našeg Društva, kao i onih koji nisu više među nama. Minutom šutnje odano je  priznanje svim umrlim članicama i članovima Društva.

Posebna zahvala upućuje se dosadašnjim predsjednicima:Urošu Goluboviću,  Ljubomiru Kuljači, Veselinu Vujoviću, Danilu Iveziću i Dušanu Miškoviću.

Podsjećanje na događanja oko osnivanja i sam čin osnivanja kao i kasnijeg djelovanja Društva treba započeti s 21. lipnjem 1990. godine kada je u zagrebačkom restoranu „Plitvice“ grupa od jedanaest Crnogoraca formirala Inicijativni odbor za osnivanje Društva „Montenegro“. U vrlo kratkom periodu broj članova Društva u osnivanju, narastao je na četrdesetak. Utvrđeni su i Temeljni ciljevi Društva, koji se i danas, u izvornom obliku, nalaze u preambuli Statuta Društva. Poseban naglasak u nazivu i osnovnim ciljevima Društva na „prijatelji Crne Gore“ govori o namjeri okupljanja ne samo na etničkoj osnovi, a što je ostalo bitnim obilježjem Društva i danas. Temeljnim ciljevima Društva i statutarnim odrednicama postavljena je osnovna svrha formiranja i djelovanja Društva, očuvanje nacionalnog i kulturnog identiteta, uz nastavak dobrosusjedskih odnosa i suradnju Hrvatske i Crne Gore na području kulture, umjetnosti, znanosti i politike temeljenu na kontaktima koji sežu u duboku prošlost.

Osnivačkoj skupštini je prisustvovalo preko 250 osoba – članova i uvaženih gostiju. Stiglo je preko pedeset telegrama podrške iz Crne Gore, Hrvatske i drugih krajeva. Za prvog predsjednika Društva izabran je prof. dr. sc. Uroš Golubović, za predsjednika Glavnog odbora Pavle Spasić, a za tajnika Strahinja Marović. Rješenjem Ministarstva uprave i pravosuđa Republike Hrvatske od 6. 12. 1990. godine Društvo je registrirano, a na temelju odredbi Zakona o društvenim organizacijama i udruženjima građana iz 1990. godine.

Logika procesa i pojedinih njegovih faza, koji su se počeli odvijati na području bivše Jugoslavije bitno je odredila načine i mogućnosti djelovanja Društva kao i crnogorske nacionalne manjine u Hrvatskoj, čiji je položaj predugo bio bitno otežan i dugogodišnjom vazalskom pozicijom službene Crne Gore, koja je sve do 1997. godine tavorila u nekakvoj pseudojugoslavenskoj kvazifederalnoj zajednici.

Svoj stav spram matične domovine Crne Gore, jasno je određen već na počecima osnivanja

Društva, u kontaktima s nizom intelektualaca u Crnoj Gori, kada je, između ostalog, dogovoreno da će Društvo pružati pomoć Crnogorskom federalističkom pokretu (kasnije Crnogorski nacionalni pokret) organizirajući i sponzorirajući tiskanje knjige „Elementa Montenegrina“ I i II. Inicirano je osnivanje Crnogorskog vijeća Europskog pokreta. Kontaktiralo se i data je podrška Odboru za povratak Autokefalne Crnogorske crkve kao važnog povijesnog čimbenika crnogorske državnosti, kontaktiralo se s Društvom poštovalaca Dinastije Petrović – Njegoš i drugima. U suradnji s Hrvatskim Vijećem Europskog pokreta, Društvo je u Zagrebu organiziralo 5. travnja 1991. tribinu Mali narodi Europe – Crnogorski narod. Na tribini su sudjelovali crnogorski književnici, javni i kulturni radnici i čelnici nekih crnogorskih političkih stranaka. Tribina je u Crnoj Gori i Srbiji izazvala oštre napade, posebice u sredstvima javnog informiranja.

Pružana je pomoć u međunarodnom priznanju Crnogorskog P.E.N. Centra, s kojim je suradnja intenzivirana u prvoj polovici 1991. u vrijeme borbe crnogorskih pisaca i intelektualaca, na čelu s akademikom Pavlom Mijovićem, za njegovo međunarodno priznanje.

Svoj antiratni stav i osudu agresije Društvo je izrazilo organizacijom protestnog skupa u Europskom domu u Zagrebu u povodu napada na Dubrovnik i Hrvatsku. Na skupu je sudjelovao veliki broj Crnogoraca. Cijeneći značaj skupa, Fond za spas Dubrovnika „SVETI  VLAHO“ pismeno je zahvalio Društvu.

Više članova „Montenegra“ sudjelovalo je u probijanju opsade Dubrovnika i protestu  svjetskoj zajednici i savjesti čovječanstva u konvojima Libertas I i II. Organizirana je izložba u humanitarne svrhe, jednog od osnivača „Montenegra“, akademskog slikara Dimitrija Popovića. Prihodom od prodaje, kupljena je hrana i u studenom 1991. upućena kamionom za djecu u Vukovaru.

U listopadu 1992. Društvo je javno podržalo i pozdravilo akciju kulturnih i znanstvenih radnika Cetinja i Crne Gore u osudi pljačke kulturnih dobara iz dubrovačke regije kao i nastojanjima za povratak istih koji je uslijedio u svibnju 1994.

Društvo je bilo inicijator osnivanja Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske, a  izrađivani su i zajednički programi. Uz te zajedničke programe i Nacionalna zajednica i „Montenegro“ imali su i svoje posebne programe. Nacionalna zajednica obavila je niz organizacionih i drugih poslova i s Društvom „Montenegro“ organizirala u Zagrebu 25. i 26. studenoga 1994. skup Pola milenijuma Crnojevića štamparije, uz učešće više intelektualaca i znanstvenika iz Crne Gore i Hrvatske. Krajem 1994. i u 1995. godini, dolazi do prekida suradnje i sukoba s tadašnjim čelnim ljudima NZCH, koji je trajao je sve do 1999. U naznačenom periodu veći broj crnogorskih intelektualaca i uglednih pojedinaca napustio je redove NZCH.

U razdoblju od 1991. do 1998. godine Društvo je objavilo desetak knjiga. Osnivanjem Matice crnogorske 1994. godine započela je intenzivna suradnja Društva i Matice na kulturnom planu, a ta suradnja traje i danas.

Početkom 1999. godine, započinje proces objedinjavanja udruženja u Zagrebu sastankom predstavnika Društva „Montenegro“ i „Luča“, o uspostavi suradnje i zajedničkim programskim aktivnostima, kojem se pridružuje i veći broj članova Društva „Montenegro – Montenegrina“. Nakon formiranja Koordinacionog odbora crnogorskih udruga Grada Zagreba 2002., u ožujku 2003. godine dolazi do njihovog objedinjavanja u jednu udrugu, koja je tako dobila i brojnost i kvalitetu. S ponosom možemo reći da su s nama u aktivnostima i programskim događanjima sudjelovali i ugledni pojedinci iz javnog, kulturnog, znanstvenog i intelektualnog miljea Grada Zagreba, crnogorskog porijekla.

Od 1999. do 2006. godine, Društvo najveći dio svojih aktivnosti koordinira s NZCH. Među prvima iz tog perioda je i „Stav o crnogorskom pitanju“ iz svibnja 1999. naglašavajući da se radi o stavovima Crnogoraca Hrvatske, ali da je pravo jedino građana Crne Gore da odlučuju o svojoj sudbini i o svojoj državi. Od 11. do 18. 11. 2000 organizirano je i potpisivanje Peticije za samostalnu Crnu Goru.

Članovi Društva su uzeli aktivno učešće u aktivnostima Nacionalne zajednice na izradi osnovnih dokumenata vezanih za održavanje Prvog i Drugog kongresa crnogorskih iseljenika u New York-u i na Cetinju.

Ne zanemaruje se ni osnovna djelatnost i svrha postojanja Društva. U periodu od 2000. do danas organizirano je oko 500 izložaba, na kojima su bili zastupljeni afirmirani crnogorski umjetnici, akademski slikari na počecima umjetničke karijere, članovi Društva i prijatelji Crne Gore. Tradicionalno, Društvo već godinama uspješno organizira Lučindanske susrete (ove godine su trebali biti 22. put), u okviru kojih je i započeta manifestacija Dani crnogorske kulture u okviru koje se danas javnosti Republike Hrvatske predstavljaju najznačajnija događanja u suvremenoj kulturi Crne Gore (gostovanjem pojedinaca, kazališnih predstava, glazbenih grupa, pijanista, gitarista, violinista, opernih solista i sl.), kao i naša dostignuća na očuvanju nacionalnog i kulturnog identiteta. Odista smo postali prepoznatljivi u Zagrebu po nizu manifestacija. Uz Dane crnogorske kulture, u suradnji s NZCH, Društvo je bilo nositelj aktivnosti na predstavljanju knjiga iz izdavačke djelatnosti NZCH, kao i godišnjem obilježavanju Dana nezavisnosti i Dana državnosti.

Od programa, treba istaći i Dokumentarni film u Crnogorskom domu, posebno uspješan i prepoznat od članstva- ovo je sedma godina, desetke amaterskih izložbi koje svjedoče o povezivanju sa lokalnom zajednicom (autorice koje su se po prvi put predstavile javnosti, iz niza gradova u okolici i šire) i  Crnogorsku večer u Zagrebu, gdje se, uz goste, predstavljaju umjetnici iz Crne Gore.

Treba nadalje istaknuti djelovanje našeg Pjevačkog zbora, koji njeguje crnogorsku folklornu baštinu kao i pjesme šireg repertoara, i koji ove godine slavi vrijedan jubilej – 20 godina rada.

Ukupno djelovanje vjerojatno ne bi bilo moguće bez ukupne podrške institucija Republike Hrvatske i Grada Zagreba–stoga zahvalnost Savjetu za nacionalne manjine koji prepoznaje i vrednuje naše programe i institucijama Grada Zagreba i Milanu Bandiću, gradonačelniku.

 Posebnu zahvalnost treba iskazati našem članu,  umjetniku, akademiku Dimitriju Popoviću, koji je od osnutka pa do današnjih dana obilježio rad Društva, velikim nesebičnim umjetničkim doprinosom dao pečat Društvu.

  

Zaključno,  biti i raditi u našem Društvu obogaćuje i oplemenjuje naš život, a posebno obavezuje sa nasljeđem koje su ostavili prethodnici : Čin osnivanja svakako je važan pokretač  svega, a  izuzetna je zadaća bila i ostala  kako očuvati i razviti Društvo i dovesti ga do današnjeg ugleda,  sa kvalitetnim programima i prepoznatljivošću u lokalnoj i široj zajednici. Nadamo se da ovaj višedecenijski trud neće biti uzaludan, da će nove generacije to nastaviti i razviti nekom novom energijom i specifičnosti.