Vijeće crnogorske nacionalne manjine grada Zagreba

LUČINDAN 2020.

petak, listopada 30. 2020.

Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske i Društvo Crnogoraca i prijatelja Crne Gore „Montenegro“ Zagreb su namjeravali i ove godine po 22. put organizirati LUČUNDANSKE SUSRETE u Zagrebu. Način organizacije bio je uvjetovan epidemijom corona virusa, i u cijelosti određen Odlukama i Preporukama Stožera civilne zaštite RH. Manifestacija je u okviru tzv. NOVOG- NORMALNOG trebala biti održana 31. 10. 2020. (subota) u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog

Organizatori Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske i Društvo Crnogoraca i prijatelja Crne Gore "Montenegro" Zagreb uputili su se gostima i uzvanicima Lučindanskih susreta 2020 dopis:

Poštovani

Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske i Društvo Crnogoraca i prijatelja Crne Gore „Crna Gora“ Zagreb i ove godine po 22. put organiziraju LUČUNDANSKE SUSRETE u Zagrebu.

Organizacija ovogodišnjih Lučindanskih susreta uvjetovana je epidemijom korona virusa, i u cijelosti određena Odlukama i Preporukama Stožera civilne zaštite RH.

Nastojeći održati kontinuitet ove značajne manifestacije pokušaćemo u tzv. NOVOM- NORMALNOM organizirati ovu manifestaciju 31. 10. 2020. (subota) u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog s početkom u 11h.

Ovogodišnji Lučindanski susreti posvećeni su 190- toj godišnjici smrti ČUDOTVORCA CETINJSKOG, a očekivani grad gost je CETINJE.

Svjesni smo činjenice da ukupne epidemiološke situacije cijelu priču „drže“ u neizvjesnosti, ali su ipak nadamo susreti u Zagrebu na Lučindan 2020.

U PRILOGU JE POZIVNICA i IZJAVA Covid 19. Ako niste u mogućnosti isprintati Izjavu, ista će biti dostupna i moći ćete popuniti na ulazu u Dvoranu.

Pozdrav

Međutim zbog pogoršavanja ukupnih epidemioloških situacija i najnovijih odluka i mjera KRIZNOG STOŽERA, 26. 10. 2020. organizatori su donijeli odluku o ODGAĐANJU MANIFESTACIJE LUČINDANSKI SUSRETI 2020. u Zagrebu.

Uz napomenu da smo imali i želju i namjeru, ali nije išlo. Upućena je i isprika svim pozvanima

uz pozdrav za neka BOLJA VREMENA.

Na prostoru Crne Gore žive 2.833 biljne vrste i podvrste od kojih 22 žive samo u Crnoj Gori, kao što su: lovćenska mrtva kopriva, glišićev zvončić, gintlijev sivac, baldaćijeva broćika, rohlenin čkalj, malijev jeremičak, durmitorski kaluđerak.

Najstarije stablo u Europi je BARSKA MASLINA stara preko 2000 godina.

Biogradska gora je pored Perućice jedina prašuma u Europi. Pretpostavlja se da je i najstariji NACIONALNI park u Europi jer je proglašena ZABRANOM 1878. godine. U njoj se nalazi 25 biljnih zajednica i 84 vrste drveća. Pojedina stabla dosežu visinu preko 60 metara i starost preko petsto godina.

Na Durmitoru, Sinjavini i Prokletijama raste rijetki planinski cvijet RUNOLIST

Skadarsko jezero je najveći ptičji rezervat u Europi.

Kanjon Tare je najduži i najdublji kanjon u Europi. (80 km i 1300m). Po dubini je drugi u svijetu (iza Kolorada).

Morača je vjerojatno jedina rijeka u svijetu u koju se ulijeva rijeka veća od nje (Zeta).

Brskovo (današnji Mojkovac) je u XIII . stoljeću bilo veće od Londona

NEVIDIO, kanjon Komarnice smatra se najneprohodnijim kanjonom na svijetu. U kanjon Nevidio prvi put je stupila ljudska noga 1965. Tada ga je osvojila grupa planinara iz Nikšića.

Bokokotorski zaliv je najjužniji fjord u Evropi.

Krov kuće koja se nalazi na mjestu Raškovo gumno, nedaleko od Kolašina, pravilno dijeli kišu crnogorskim rijekama Tari i Morači. Prva vodu odnosi u crnomorski a druga u jadranski sliv.

Kasoronj (Trupa Longicirpa) je biljka koja jedino na svijetu raste u Skadarskom jezeru. Iako joj je korijen stalno u vodi, ne može da donese plod ukoliko ljeti ne padne kiša. Plod kasoronja je veoma ukusan.

Na teritoriji Crne Gore nama nijednog ekavskog toponima. U Srbiji postoje brojni ijekavski nazivi mjesta i naselja

Sedam crnogorskih vladara iz dinastije Petrovića sahranjivani su u sedamnaest grobnica.

Vranjina je jedino selo u Crnoj Gori čiji mještani ne plaćaju porez na zemlju, jer je nemaju. Stanovnici Vranjine bave se uglavnom ribarstvom.

Najveće selo u Crnoj Gori je **Prošćenje** kod Mojkovca

Gradovi u Crnoj Gori nijesu ulazili u plemena.

ZVONO IVANA CRNOJEVIĆA sa Cetinjskog manastira, koje potiče iz 1484. godine, pretopljeno je u mesingane kvake. To nasilje nad crnogorskom baštinom izvedeno je u Novom Sadu između Prvog i Drugog svjetskog rata.

Prvu zbirku crnogorskih narodnih melodija izdao je 1890. godine Čeh Ludvig Kuba.

Prva državna štamparija (na svijetu) osnovana je u Crnoj Gori. Zetski vladar Đurađ Crnojević nabavi je štampariju 1493. godine u Veneciji. Radila je na Cetinju.

HRVATSKO - CRNOGORSKE VEZE u XIX. i s početka XX. stoljeća

PODSJEĆANJE NA MANJI BROJ POJEDINCA IZ HRVATSKE KOJI SU SVOJ ŽIVOT ILI PROFESIONALNO DJELOVANJE DIJELOM VEZALI UZ CRNU GORU

Likovni umjetnici: Lovro Marinov Dobričević (Kotor, 1420.- Dubrovnik, 1475.); Tripo Kokolja (Perast, 1661.- Korčula, 1713.); Ferdo Quiquerez (Budim, 1845.- Zagreb, 1893.); Ivan Rendić (Imotski, 1849.- Split, 1932.); Vlaho Bukovac (Cavtat, 1855.- Prag, 1922.); Celestin Mato Medović (Pelješac 1857.- Sarajevo, 1920.); Ivan Žmirić (Zadar, 1842.- Zadar, 1929.); Menci Klement Crnčić (Nova Gradiška, 1865.- Zagreb, 1930.); Oton Iveković (Klanjec, 1869.- Klanjec, 1939.); Ivan Meštrović (Vrpolje, 1883.- South Bend, Indiana, SAD, 1962.);

Književnici: Ivan Mažuranić (Novi Vinodolski, 1814.- Zagreb, 1890.); Mato Topalović (1812.- 1862.); Ljudevit Gaj (Krapina 1809.- Zagreb, 1872.); Ivan Kukuljević- Sakcinski (Varaždin, 1816.- Hrvatsko Zagorje, 1889.); Petar Preradović (Grabrovica, 1818.- Beč, 1872.); Medo Pucić (Dubrovnik, 1821.- Dubrovnik, 1882.); Stanko Vraz (Cerovec, 1810.- Zagreb, 1851.); Milan Rešetar (Dubrovnik, 1860.- Firenca, 1942.); Antun Barac (Crikvenica, 1894.- Zagreb, 1955.); August Šenoa (Zagreb, 1838.- Zagreb, 1881.); Tin Ujević (Vrgorac, 1891.- Zagreb, 1955.)

Veze knjaza/kralja Nikole s Hrvatskom: Josip Juraj Strossmayer (Osijek, 1815.- Đakovo. 1905.); Jovan Sundečić (Golijevo, 1825.- Kotor, 1900.); Šimun Milinović (Lovreč, 1835.- Bar, 1910.); Milorad Medaković (Zvonigrad, 1824.- Beograd, 1897.); Josip Slade (Trogir, 1828.- Trogir, 1911.); Simo Matavulj (Šibenik, 1852.- Beograd, 1908.); Valtazar Bogišić (Cavtat 1834.- Rijeka 1908.)