„MOJA PRIČA“

„MOJA PRIČA“ IZLOŽBA  SONJE TOMAC

U rano jutro ustajem bez volje

Uz prozor stajem i gledam napolje,

A vani bajka od snježne bjeline,

Te mi srce smjesta prožme osjećaj miline.

U pahulje gledam i kao da letim,

Ne mogu a da te se iznova ne sjetim.

Zoveš me, za ruku me primaš,

Po snježnom me vodiš putu.

Šutimo, upijamo svu tu ljepotu.

Oko mi zasuzi dok gledam taj svijet bijeli

Jer sreća je sreća samo kad se dijeli.

U Crnogorskom domu u Zagrebu, četvrtak uvečer, 27.2.2020., Sonja Tomac, uz pomoć prijatelja, skulpturama i poezijom, dala nam je svoju priču.

Izložba je započela Sonjinim stihovima koje je govorila Dunja Markičević uz gitarsku pratnju Bojana Radulovića .

Milanka Bulatović istakla je da je ova izložba posebna po dvije karakteristike: to je PRVA SAMOSTALNA IZLOŽBA Sonje Tomac, a PRVA IZLOŽBA SKULPTURA u galeriji MONTENEGRINA.

Izrazila je zadovoljstvo da i ovaj put predstavljamo ženu, autoricu, koja se posvetila umjetnosti, kao i mnoge druge, u zrelijoj dobi, pronašavši vremena u opterećujućoj svakodnevici za svoje umjetničko stvaranje.

A kako Sonja stvara, kazala nam je Diana Širić Jovović, Sonjina profesorica :

„Sonja Tomac razmišlja o skulpturi kao o introspektivnom konceptu psihosocijalne tematike pri čemu posebnu pažnju posvećuje promatraču i upućuje ga u poruku same skulpture. Figure Sonje Tomac korespondiraju s prostorom na način gdje se čini da je figura izolirana iz dijela jednog šireg i dubljeg koncepta te je kao takva interpolirana u nevidljivi ambijent koji promatraču postaje vidljiv i čitljiv kroz vlastita iskustva. Interpretacijom figure Sonje Tomac možemo složiti svojevrstan mozaik fragmenata psihosocijalnih tematika i shvatiti da je riječ o autorici kvalitetnog izričaja koja pomno opservirajući vlastitu okolinu svoje dojmove vješto dokumentira u skulpturu kao opipljiv komentar na vlastitu zbilju. Nesumnjivo je riječ o autorici iznimnih talenata i čast mi je skromno sudjelovati u njenom umjetničkom razvoju.“

 Večer ispunjena nizom emocija, gledajući skulpture- puno sjete, melankolije, tuge, a ipak sa tračkom utjehe koju daje jedna velika ljubav. Sve se to vidjelo i na licima brojnih prisutnih koji su došli pogledati izložbu i iskazati svoje poštovanje i ljubav prema autorici.

Milanka Bulatović