ČASTAN ČOVJEK U VREMENU BEZ ČASTI
Ovdje neće biti razaranja dok sam ja zapovjednik, a ako ipak budem prisiljen da naredim razaranje Pule i Istre, mene tada više neće biti - tako je obećao admiral Barović.
29-TA GODIŠNJICA
Vladimir Barovic je te ratne 1991. bio na mjestu komandanta 5. vojno-pomorskog sektora u Puli i sa tadašnjim gradonačelnikom Lucianom Delbjankom postigao je sporazum da jugoslovenska vojska mirno napusti grad.
T ek je padao prvi sumrak tog 29. septembra 1991. godine, kada je admiral Vladimir Barović zakoračio u predvorje zgrade ambulante Vojno-pomorskog kompleksa na Visu. Mirno je pozdravio dežurnog vojnika na prijavnici i ušao u kancelariju u kojoj nije bilo nikoga. Pola sata kasnije, odjeknuo je pucanj. Jedan metak. Vladimir Barović okončao je sebi život, prvog dana nakon što je prekomandovan iz Pule za Vis. Odbio je da izvrši naredbu Generalštaba tadašnje Jugoslovenske armije da mora bombardovati gradove na primorju Hrvatske. Presudio je sebi, da ne bi presudio nevinima, da ne bi ubijao ljude i razarao zemlju koju je volio. Tim jednim, jedinim, ispaljenim metkom upisao je svoje ime u spisak časnih koje istorija ne smije zaboraviti.
Dvadeset i pet godina kasnije, deset godina od obnavljanja nezavisnosti - 21. maja 2016. godine - crnogorski heroj dobio je prvo odlikovanje iz Crne Gore. Na inicijativu Građanske alijanse i SUBNOR-a i antifašista Crne Gore, predsjednik Filip Vujanović posthumno je Ordenom časti odlikovao admirala bivše JNA Vladimira Barovića. Kako su izvijestili mediji, orden je umjesto admiralove supruge Radmile, koja je ocijenila da je ,, sve davno rečeno “, primio komandant Mornarice Vojske Crne Gore Darko Vuković.
Novinar Dragan Bursać , svojevremeno pišući o godišnjicama samouprave Vladimira Barovića, poručio je čitaocima:
,, Dobri čovječe, kad se nađeš bilo gdje na Jadranu, ti baci cvijet u vodu iz poštovanja prema čovjeku čiji je metak zaustavio hiljade plotuna “.
Zaista, ima li Crna Gora pravo da zaboravi svoje heroje, ako želi da ima budućnost?
