OBILJEŽENO 190 GODINA SMRTI PETRA I. PETROVIĆA NJEGOŠA

JEDINSTVENA UMJETNIČKA POSLANICA

 Dimitrije Popović: Čudotvorac Cetinjski

Ako je tačna ona misao Karla Krausa da se „na jednom pravom portretu mora prepoznati koji ga je slikar slikao‟, onda su Dimitrijevi portreti očigledno prepoznatljivi. Ne samo stoga što odražavaju srž čuvene poetike, već i što odaju suštinu njegove umjetničke strasti.

Likovne misli Dimitrijeve nalaze posebnu izdašnost crnogorskih povijesno-književnih i drugih tema, pri čemu je u središtu zbivanja – privlačenje (meta)fizičkog. Umjetnik obično bira složene, višeslojne ličnosti, čija svojstva najčešće bivaju i oprečna. To su graničnici autorove znatiželjne linije koja, u godini velikog jubileja dopire do Petra I Petrovića, kome Crna Gora, ondašnja a i današnja, duguje u duhovnom, istorijskom i stvaralačkom smislu.

I, kako nam to Dimitrije približava Petra I? Već samim nazivom grafičke mape, sugeriše prvjenstvo sakralnog, a opet duboko utemeljenog u crnogorskom prostoru. Čudotvorac Cetinjski istovremeno prodorna je i smirena ličnost, obavijena mističnim oreolom. U zaposjednutoj tišini on stoluje, tišini zemlje kamenite koja se, ako je sudeći po izvorima iz tog vremena, može preći „u dužinu za 10 časova, a u širinu za 6 časova.“... Ali uistinu je to sav jedan svijet.

Između kletve i blagoslova, sjedinjen s pejzažima kamenog mora i strašnim simbolima praiskona – vladari lik Petra I. Gospodari i umjetnošću. Sa ovih radova tako čitamo moguće obraćanje Svetog Petra Cetinjskog nama koji ga pokušavamo odgonetnuti i posredstvom Dimitrijevih kompozicija. Njegove poruke, simboli onoga čiji je čudesni život svjedočanstvo za nezaborav, svevremeni su kodovi odživljenog bića patnje i mudrosti. I nikada, dok posmatramo Dimitrijeve upečatljive radove, ne čujemo iste riječi, baš kao što nam se pogled Čudotvorca nikada neće ukazati jednokrako.

Pojavom ove grafičke mape, opet je Cetinje rodno mjesto vrhunske umjetnosti. Kao da nam se s najviše tačke obraća Čudotvorac Cetinjski, a da se to u isti mah obraća Crnogorac svemogućem Bogu. Tu se već sljubljuju umjetnikove pasije: opet Dimitrije izučava susret crnogorskih opreka. Njegova kreacija sjedinjuje lik s pejzažom. Svetitelja i vladara, pisca istorije i pisca stihova, potpuno različito viđenog očima putopisaca i savremenika, naših i izvanjih.

Dimitrijev potez ide pravo u lik, u svijest ‒ pravo. I prodire u prošlost i njene odjeke. Predočava nam prije svega lik čovjeka, mudrog i hrabrog, poštovanog i progonjenog. Arhimandrit i vojskovođa, zakonodavac i vizionar, duhovnik i jezikotvorac, lik istorijski poznat tek iz dvije ili tri vizuelne predstave. Surov i blag, ćutljiv i rječit. Onaj koji proklinje i koji je prvi među mučenicima; pomiritelj i poliglota. Stoik i plemić. Petar, Petrović, sveti... Petar naš neznanog imena.

Sve te osobine Dimitrije oslikava vjerodostojno i impresivno. Multiplikacija poznatih likova izvodi se umješnom rukom i mišlju autora koji u svom daru objedinjuje mnoštvo filozofskih konotacija.

Dok do nas dopire snaga svetiteljevog djela, ne možemo a da se ne prisjetimo pjesme „Mitropolit“ Mladena Lompara koji je u literaturi volio uzgredne sudbine poput one storije o Opatu Dolčiju, Dubrovčaninu što je jedno vrijeme bio uz Petra I.

„U zlo sjeme i zlo vrijeme

rastu sveci –

izgovori tiho

sluteći svoje mjesto u crkovnom kalendaru

suzom

kletvom

i mušketom –

opet izgovori tiho

gledajući suncu pravo u oko

da bi vidio svjetlost kad zatvori kapke

i učini mu se da je to odgovor“

Kao da nam i sam Dimitrije sugeriše odgovor blizak oštroumnoj i mističnoj pojavi Čudotvorca Cetinjskog. Ako bi se sačinila crnogorska istorija kroz likove, moguće da bi lik Petra I bio dominantan. (Tek kad bi njegova riječ presudila, pomislili bismo.) Zaštitnički nam se ovdje javlja Čudotvorac Cetinjski, u nekom bdjenju nad Crnom Gorom, kao što nam se i Dimitrijev jasni umjetnički pokret ukazuje kao obnovljena misao o zemlji.

Nije Dimitrijevo djelo samo današnja izložba, niti je samo sjutrašnje svjedočanstvo, koliko je snažan motiv za umjetnost i odgonetanje, za razvijanje istoriografske metafikcije, paralelno u likovnoj umjetnosti i literaturi. Stapanje vrhunske umjetnosti i povijesti odvija se rafiniranom linijom koja vodi do neke omamljujuće svjetlosti.

I tako stvara Dimitrije, gledajući suncu pravo u oko. Zahvalni smo našem umjetniku što je na čudo nastanka i opstanka Crne Gore, oličeno u Petru I, odgovorio jedinstvenom likovnom poslanicom.

  Pavle Goranović

Vjernici ili ateisti u Crnoj Gori, naročito oni rođeni na Cetinju, moraju osjećati posebno poštovanje prema ličnosti i djelu Petra I Petrovića Njegoša, svjetovnom i duhovnom vladaru Crne Gore koji je postavio temelje i naznačio smjerove razvoja modernog ustrojstva države čemu je u potpunosti bio posvećen. Taj se osjećaj dubokog poštovanja i divljenja prema njegovoj ličnosti formira kroz poznavanje tadašnje stvarnosti burnih društveno istorijskih događaja i okolnosti u kojima je djelovao crnogorski vladar i svetac. U tom se monumentalnom vremenskom okviru njegove vladavine sagledava sva veličina i snaga kompleksne osobnosti kakav je bio Petar I Petrović Njegoš. U okviru te stvarne i imaginarne slike posebno zrači i isijava svjetlost oreola božanskog nadahnuća Mitropilitove prirode. Njegova svjetovna dalekovidost i dosljednost, duhovna veličina samožrtvovanja za mir i slavu naroda kojeg je predvodio, učinila je da za vrijeme svog života, ovaj, kako je za sebe rekao,, dobroželatelj nesrećni", bude proglašen svecem. Bio je hrabar vojskovođa koji je u bitkama nosio isukanu sablju i smjerni Božji pastir koji je  ponizno cjelivao krst. U tom burnom tegobnom vremenu Petar I Petrović Njegoš postaje Sveti Petar Čudotvorac Cetinjski. Svjetovno i duhovno je u njegovom biću egzistiralo na način snažnog jedinstva koje se u svojoj dinamičnoj postojanosti nužno prožimalo jedno s drugim. Među svojim narodom je uživao poštovanje i ulivao strahopoštovanje. Svoje je životne principe bazirao na evanđeovskim učenjima, na onim postulatima koji ističu temeljne kvalitete najviših humanističkih vrijednosti, na ljubavi, miru, bratskoj slozi i pravdi. Za razliku od onih prvih svetaca, mučenika za hrišćansku vjeru, koji su u nepokolebljivoj odanosti svom Bogu bili podvrgavani najbrutalnijem fizičkom mučenju i ubijanju, Sveti Petar Cetinjski je proživljavao i podnosio unutarnji martirij svog hrišćanskog bića. Prinosio je i polagao svoju žrtvu na oltar zemaljskog hrama svoje Crne Gore čija je neprikosnovena svetinja bila i ostala njena sloboda. Obraćajući se Brđanima u svojim ,,Poslanicama" Cetinjski svetac piše:,,Znate, kako sam vama i svijema Crnogorcima vazda i na svako mesto govorio, moleći svakoga i zaklinjajući, da u mir i slogu među sobom živite. I koliko sam truda i muke od početka do sada pretrpio, to samo jedini Bog znade; i sve radeći za obšte narodno dobro i slobodu , bez nikakve hile i lukavstva, nako s pravijem i čistijem srcem želeći vidjeti vas i ostalu moju braću ot neprijateljskog jarma i zuluma oslobođene... Zaboravio sam i na moju dušu i moje zdravlje, a prijenuo za vas i drugu braću Crnogorce, da ne izgubite, nego da uzdržite svoje poštenje i slavu i da utvrdite vašu predragu voljnost i slobodu, koju vi je Bog darovao mimo svakoga naroda na svijetu..."Koliko je samo bilo potrebno snage i umijeća, taktike i strpljenja da se neukroćena gorštačka ćud kod onih koje je nazivao ,,vječnim zlotvorima i mučiteljima", ,,samovoljnim krvnicima" da se takvi podvedu pod ,,poslušenije". Želio je da se vladavinom prava i zakonima u zemlji osnaži sloga i jedinstvo toliko potrebni u neizvjesnim vremenima u kojima je prijetila stalna opasnost od spoljne sile koja bi mogla ugroziti opstanak njegovog naroda.

Zato je imperativ uspostavljanja i poštovanja zakona morao biti garant unutrašnje složnosti među zavađenim plemenima.

Sposobnost Svetog Petra Čudotvorca Cetinjskog da sprovede u život ono, za što se vođen načelom pravednosti zalagao svim svojim bićem, posebno mu je omogućavao onaj najučinkovitiji prirodni glasovni instrument - Riječ.

Pojam riječi u slučaju Čudotvorca Cetinjskog pokazuje svu snagu njene stvarne i mistične moći. Sintagma iz Ivanovog evanđelja ,,I riječ je postala tijelom" prenešena i modificirana u kontekstu životnog poslanja Mitropolita crnogorskog, i okolnostima u kojima je djelovao, dobija novo svrsishodno značenje: ,,I riječ je postala djelom". To djelo, veliko djelo Čudotvorca Cetinjskog ostvarivano je upravo snagom njegovih riječi podjednako kada se obraćao onima kojima je propovijedao, koje je blagosiljao ili onima koje je proklinjao. Bio je svjestan što i koliko znači autoritet Biblije, primjeri iz Svetog pisma, za uspostavljanje moralnih vrijednosti u životu i ponašanju svojih sunarodnjaka. Takođe je bio svjestan moći koju ima izgovorena riječ  i onda kad onaj koji ju je izgovorio nije više među živima, a uživa autoritet svete osobe. Takva riječ ostaje vječno živjeti kao neprikosnovena istina, kao blagoslov, kao opomena ili opravdana kazna. Uzdajući se s pravom u djelotvornost riječi, osvjedočen svojim teškim i mukotrpnim iskustvom, svoje je misli oblikovao i u pisanoj formi. Tako su čuvene ,,Polanice" zadobile status jedinstvenog moralno religijskog kodeksa, vrsnog književnog djela pisanog asketskim jezikom u koherentnoj strukturi sugestivnog narativa. Kad se slučaj nemorala iz profanog svijeta treba osuditi, onda se poseže  za odabranim primjerom iz Novog zavjeta, što će imati pozitivan učinak u neukom i neprosvijećenom puku, upravo kroz neprikosnovenu važnost evanđeoskog teksta. Zato na jednom mjestu u ,,Poslanicama" Čudotvorac Cetinjski kori izvjesnog Pera Radova koji je ostavio ženu i djecu s namjerom da oženi svoju snahu. Za ovaj izdvojen, individualni slučaj, kao paradigmu za nemoralnost u bračnom odnosu, za skrnavljenje sakramenta braka,, a u svrhu opšte afirmacije normi primjernog ponašanja, Sveti Petar navodi događaj iz evanđelja. Ivan Krstitelj kori kralja Heroda zbog njegovog nezakonitog braka sa Herodijadom, ženom svoga brata Filipa. Iako će Herod zbog riječi prekora kazniti Krstitelja odrubivši mu glavu, u ,,Poslanicama" Čudotvorac Cetinjski piše: ,,I po svemu što bezbožnik posječe Jovanovu glavu, ali nemoga posjeći jezik Krstiteljev, ni njegovu glavu u zemlju sakriti, nego je tri puta u dubinu zemnu zakopava... Sad pomislite koliko je bezakonije uzeti snahu za ženu. Može li to hristijanin i pomisliti a kamo li učiniti. "Dakle sveta riječ, izgovorena živa Krstiteljeva riječ nadilazi njegovu smrt i živi vječno kao neugasivo svjetlo savjesti. Moć i djelotvornost riječi je neuništiva.

U težnji da se ostvari cilj slobode, sloge i bratstva kao garanta unutrašnje opstojnosti države, od izuzetnog je značaja bila uloga ,,otečestva". Treba, isticao je crnogorski Mitropolit ,,dražjajšu voljnost i slobodu zaštićivati". U tom se smislu presudna važnost za beskompromisno ostvarenje, odjelotvorenje cjelovitosti koncepta praktičnog ustrojstva države, širi  sa ,,Poslanica" na važnost koju je imala ,,Stega" kao prvi pisani zakon. U sastavljanju tog zakona, okupljeni su se pod zakletvom, prizivajući u pomoć ,,Gospoda Boga svedržitelja". striktno obavezali, kako piše u donešenom zakonu na solidarnost i slogu: ,,drug drugu, pleme plemenu i nahija nahiji, tvrdu i čistu vjeru i riječi od časti i poštenja dodasmo, da se izdati, preuvjeriti nećemo među sobom."  Svečeva zaokupljenost i predana brižnost za sudbinu Crne Gore, ovjenčana pobjedama na Martinićima i Krusima, izražava se i kroz onaj simbolički spoj , kroz nepodijeljeno jedinstvo u kojem se na mističan način rimuje značenje Mitropolitovog imena s njegovim poslanjem. Apostolu Petru u Evanđelju po Marku , Isus kaže :,, Ti si Petar - Stijena i na toj stijeni sagradit ću crkvu svoju..." Čudotvorac Cetinjski je Petar,  crnogorska postojana stijena, živi hram koji se uzdiže iz stijena s kojima je iskonski i sudbinski vezan. ,,Ni same ledene stijene ne dam za nikakvo blago ovoga svijeta, jer su i ledene stijene prekupane u junačkoj krvi... Neću blaga ni bogatstva, ali oću poštenje, pod kojim zajedno s mojim narodom živim i umrijeti želim." Ove se godine navršava 190 godina od smrti Petra I Petrovića Njegoša. Umro je na Cetinju 18 oktobra 1830. godine. Crnogorski narod danas živi sa njegovim likom koji je svojim životnim poslanjem i svojom žrtvom za ispunjenje tog poslanja zaslužio oreol zemaljske i nebeske slave. Ta zlatna kruna sjaji dostojanstvom zadivljujuće veličine Čudotvorca Cetinjskog.                                                                                                                                                       

   Dimitrije Popović

Prijedlog rješenja spomenika Svetom Petru Cetinjskom na Cetinju