povratak na sve vijesti

O TEMPORA O MORES

ponedjeljak, studenog 16. 2020.

Ostaje dilema optimiste da li je toliko loše da gore ne može biti, “Može, može” veli pesimista i tako ispare i posljednje kapi iluzija da promjene mogu donijeti dobro Crnoj Gori.

O tempora o mores

Dvanaest stolica za dvanaest apostola

piše: Marko Špadijer

Kad u maloj Crnoj Gori provedeš preko pedeset godina aktivno ili pasivno učestvujući u društvenim poslovima i dobiješ Vladu u kojoj nikoga ne poznaješ, i za većinu prvi put čuješ, pomisliš da je pregazilo vrijeme. Od mnogo mlađih prijatelja saznajem da i oni ne znaju ko će vršiti vlast u tvojoj domovini, onda ti ne ostaje drugo nego da se oslobodi na televiziji, novinama i društvenim mrežama. Tada tek nastaju nedoumice. Ako zanemariš političku patologiju, pomisliš da ima nade da se oslobodi partitokratije i uspostavi meritorne demokratske građanske institucije. Međutim, gdje je previše uvjerenja da sloboda i povijest počinje od nas, tu su skrivene namjere.

Ostaje dilema optimist da je toliko loše da gore ne može biti, „Može, može“ veli pesimista i tako ispare i posljednje kapije iluzije da promjene mogu donijeti dobro Crnoj Gori.

Turbulentno vrijeme nije pogodno za spokojan život, već je vrlo inspirativno za umjetnost. Izbor Vlade, prilike u kojima se radnja odvija i ideje koje cirkulišu na crnogorskoj društvenoj sceni, zbunjujuće djeluju kroz površnu dnevnu propagandu, pa će se tek kasnije slika oblikovati u dublju spoznaje o nama samima.

Prva i bukvalna asocijacija se sama nameće. Najavljuje se Vlada dvanaest Hristovih apostola, magični broj dvanaest odmah vodi do „Dvanaest stolica” Iljfa i Petrova. Budući pisci i slikari, privučeni tim magnetnim simbolima, moraće da vode računa da ne podlegnu uzorima Izgradnja autentičnih slika stvarnosti i junaka u toj priči biće teška. Treba sačuvati novine iz ovog razdoblja. Protagonisti novog, slobodnog i drugačijeg crnogorskog svijeta već su ostavili signale po kojima se mogu naslutiti njihove nakane. Apostolska vlada sastavljena od eksperata iz kruga prijatelja i poznanika Mandatara, kadrovika iz Mitropolije i drugih centara, vrlo je homogena ekipa. Svi sami odlikaši, svi se jednako krste, svi imaju posao iz svoje struke. Svi sa titulama koje zavode prostotu. Nije važno što ne odražava Crnu Goru, jer će se mijenjati prema svom liku. Izuzev par ličnosti, niko od ministara u svojim biografijama nije naveden da je rukovodio bilo kakvom organizacijom van svojih profesija, čak ni sindikalnom ili crkvenom. Za ministra je potrebno znanje i vještina rukovođenja resorom. Posao apostola je manje zahtjevan. Ako je, kako kažu, „svodnu listu“ dizajnirala Mitropolija SPC, začuđuje što za ministarstvo vojnog nije predloženo svešteno uši, kad se za popa Iliju Plamenca govorilo da se u Crnoj Gori sve mijenja izuzev božje volje i ministra vojnog. Mandatar je uzeo na sebe obavezu da od Crne Gore napravi uzornu državu. Nije važan uzor i da će Crna Gora biti vladikat, despotija, monarhija, republika, zapadna demokratija - važno je da bude srpska! U tome ima punu podršku. Frustrirani gubitnici pregalili su svoju prvu pobjedu na izborima i stalima u red za čekanje šta će služiti ekspertizima,

Tekst „osvojena sloboda“ počeo je da svira na stare poznate note.

Vidjeli smo kako izgleda bahatost i ignorancija Crne Gore od strane srpskih državnih i vjerskih vlasti prilikom nedavnih Sahrane; “Pomiriteljski” čas istorije koji su u Budvi održali predsjednika opštine i šef Komunalnog, zatim samovoljno kopanje po grobu jednog crnogorskog mitropolita ispred manastira u Brčelima, čuli smo izjave o Njegoševom mauzolu u stilu Ćosićevih zavještanja… Stvara se ambijent za taj model mira i sloge u Crnoj Gori.

Sama ličnost Mandatara (treba da zadrži tu titulu, jer gordo i originalno zvuči), vrlo je složena i zahtjevna za literarnu obradu.

U površnim likovnim, karikaturalnim i stripovskim verzijama on je bezazlen i dobroćudni božjak, univerzitetski profesor koji voli da ljubi ruke monahinjama, popovima i đecima i rado dolazi na svako sijelo.

Budući pisci će morati proučiti fenomen crnogorskog državnog Univerziteta i njegov klerikalni potencijal. Istraživači će se namučiti da utvrde kako je iz 19. dospio u 21. vijek. Da li je hibernirao u nekoj boci koja je plutala morima, ili je moderni Aladinov duh koga je crkva oslobodila iz lampe. Do sada je javno nastupao u ulogama svetosavskog prosvjetitelja, plemenskog pametara, govornika bez funkcija… „Nemojte što zamjeriti“ kaže ovaj saobrazni, tradicionalni vaspitani Srbin. Pokazao je da je crnogorsku istoriju učio iz deseteračkih pjesama i slave doba svoju domovinu iz doba kralja Nikole kao drugu srpsku državu. Biće intrigantno pratiti kako će se ponašati ovaj amalgam mašinstva i svetosavlja, na putu utjerivanja Crne Gore u srpski svijet. Da li je moguće tako nešto u sekularnoj građanskoj državi koja je prevalila dio puta za Europu.

Vratimo se na naših 12 apostola sa Isusom i 12 stolica sa Ostapom Benderom. Kako će 12 apostola uspjeti da zagriju stolice i izbruše dijamante, i kako će Mandatar postati Hrist? Stvarnost je fantastična od svake fantastike, kako je rekao Kiš ..

Isus je suviše eksploatisan u umjetnosti (književnosti, slikarstvu, vajarstvu, filmu, muzici). Čitava hristologija je uglavnom religijski dogmatizovala, a zavisno od vremena i prilika prikazivan je kao simbol stradanja i čovjekoljublja. Potreban je jedan novi Hrist spasitelj koji sa svojim učenicima (jer apostoli postaju tek poslije njegove smrti) obećava vasksnuće. Čudni su putevi gospodnji, neizvjesna korona sudbina i neiscrpna umjetnička imaginacija.

Druga krajnost, takođe književno inspirativna, jeste da li Mandatara prikazati kao Ostapa Bendera prevaranta i manipulatora koga su Iljf i Petrov učinili upečatljivim književnim junakom. Definitivno, nije podoban. Za druge likove iz njegovog kruga postmoderna literatura bi mogla naći neki izlaz, kao na primjer da se brilijanti nalaze  u fotelji ministrice kulture. Teško da može  naš Mandatar biti književni junak. Uostalom, ne mora ući u roman. Možda vremenom u ep, komediju, dramu, pjesmu, hagiografiju. Zasad je najprikladnija književna forma  kozerija. Malo li je?

Ako Mandatar ne uspije postati književni lik, može biti glumac u drami ili lutkarskoj predstavi. Istina, previše je blijed za ulogu Hrista, bez neophodnog šarma za Ostapa Bendera. Međutim, ne treba podcjenjivati ​​mogućnosti gostujućih režisera koji mogu od njega napraviti lik u tragediji koja se tiče svih nas.

Najbolje bi bilo da Mandatar, dvanaest apostola i dvanaest stolica, ostanu samo motiv za neku zamišljenu priču.