povratak na sve vijesti

IN MEMORIAM VUJADIN PRELEVIĆ VUJO

ponedjeljak, siječnja 21. 2019.

U Zagrebu je nakon kratke i teške bolesti u 71. godini života umro VUJADIN PRELEVIĆ- VUJO

U Zagrebu je 18. 1. 2019. nakon kraće i teške bolesti u 71. godini umro VUJADIN PRELEVIĆ- VUJO.

Njegovom smrću crnogorska zajednica u Zagrebu i Zagrebačkoj županiji ostala je bez uglednog čovjeka koji je u četiri izborna ciklusa bio biran za Predstavnika crnogorske nacionalne manjine u Zagrebačkoj županiji, organizatora i suorganizatora brojnih programskih aktivnosti koje su postale sastavnim dijelom kulturnog života ove sredina.

Vuja ćemo ispratiti na vječni počinak 22. 1. 2019. godine u 12 i 50 na Krematoriju (velika dvorana).

Vujadin Prelević je rođen 1948. godine na Cetinju. Djetinjstvo, školovanje i dio mladosti je proveo u tadašnjem Titogradu. Sedamdesetih godina dolazi u Hrvatsku i trajno se nastanjuje u Samoboru. Radni vijek proveo je u građevinskoj struci na gradilištima po RH. 

O Vujadinu Preleviću najbolje govori  priča koje se rijetki sjećaju, od prije pedeset godina kada je septembarskog jutra 1968., svojom prisebnošću i hrabrošću spasio dvije petnaestogodišnje djevojke.

Priča je vezana uz tadašnji Titograd i njegov čuveni viseći most.  I toga jutra visećim mostom, prolazilo je u oba smjera mnoštvo Titograđana. Nešto prije sedam sati uz  prasak se jedna od dvije čelične sajle, koje su držale most, prekinula. Most se nagnuo stranom prema rijeci i s njega su prolaznici počeli padati, kao da ih netko istresa iz košare, u Moraču. Od pedesetak osoba koje su se tog jutra našle na mostu dvadeset pet je lakše i teže povrijeđeno, a nažalost, pet osoba je našlo smrt u hladnoj Morači. Tragedija je mogla biti i veća da nije bilo Vujove prisebnosti i hrabrosti, tada srednjoškolca. Prisjećajući se tih dana ispričao je: „Kada god sam prelazio preko visećeg mosta, prebacivao sam ruku preko ograde i prstima prebirao po isprepletenoj žici, kao da sviram gitaru. I to mi je spasilo život. U trenutku izokretanja mosta čvrsto sam se uhvatio za ogradu i uspio održati“. Slobodnom rukom Vujo je obgrlio dvije djevojčice koje su se našle u njegovoj blizini i onda ih polako čineći korak po korak po izvrnutoj ogradi mosta, doveo do druge obale, spasivši ih pada na kamenu obalu a time i sigurne smrti. Za svoju hrabrost nagrađen si „SREBRNOM PLAKETOM“ za Pothvat godine u organizaciji tadašnjeg časopisa ARENA.

Ova priča je samo pokazatelj i potvrda o  njegovoj plemenitosti i odvažnosti kao čovjeka, prijatelja, supružnika i roditelja.

Neka ti je slava i hvala.