povratak na sve vijesti

ZLATKO GLAMOČAK "BOŽANSTVENA KOMEDIJA

subota, listopada 12. 2019.

"Božanstvena komedija"- uistinu, ima li većeg i za ljudski duh uznositijeg djela od Danteovih stihova? Ima li, dakle, većeg izvorišta motivike i posvete ljudskim čuvstvima i sudbinama od tog djela? Ne čudi što je upravo u to vrelo, pa makar i samo simbolički, zagrabio Zlatko Glamočak i svu svoju snažnu, individualnu izražajnost prepustio krikovima ljudskih duša- mr.sc. Lada Ratković Bukovčan

Kao i niz prethodnih godina, točnije sve od 2002. kada je Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske pokrenula program DANI CRNOGORSKE KULTURE  sa svrhom i namjerom da javnosti Republike Hrvatske predstavi ono najznačajnije vezano uz suvremena, ali i uz tradicionalna dostignuća crnogorske kulturne scene, izložba ZLATKA GLAMOČAKA "BOŽANSTVENA KOMEDIJA" u Muzeju Mimara (otvorena 10. 10. 2019.) predstavljala je svojevrsni kulturni događaj. 

Izloženi eksponati, postav izložbe, osvrti Dimitrija Popovića i Ive Körbler, i svojevrsni performans  poznatog crnogorskog glumca Slobodana Marunovića koji je kroz stihove D. Alighierija, W. Shakespearea i Njegoša proveo prisutne kroz izložbu, učinilo ovo večer posebnim.

Otvorenju izložbe su prisustvovali i ambasador Crne Gore u RH gospodin Boro Vučinić, predsjednik Odbora za vanjsku politiku Hrvatskog Sabora gospodin  Miro Kovač; bivši ministar kulture RH Božo Biškupić, generalni direktor Direktorata za kulturnu baštinu ministarstva kulture Crne Gore Aleksandar Dajković, direktor NBCG "Đurđe Crnojević" Bogić Rakočević i brojni uzvanici i gosti.

U ime organizatora prisutne je na početku pozdravio Danilo Ivezić, a gospođa Milanka Bulatović je pročitala tekst ravnateljice Muzeja Mimara Lade Ratković Bukovčan koja zbog bolesti nije mogla biti prisutna. 

"Činjenica da Muzej Mimara u Nacionalnoj zajednici Crnogoraca Hrvatske vidi partnera u nizu projekata koji se održavaju u ovom prostoru rječito govori o kvaliteti naših programa. U ovom prostoru nakon Voja Stanića, Dimitrija Popovića, Miodraga Šćepanovića je večaras Zlatko Glamočak.- rekao je Danilo Ivezić, i istakao da je kroz realizaciju programa Dani crnogorske kulture u različitim oblicima i različitim prostorima prerdstavljeno javnosti RH na desetine crnogorskih umjetnika koji su svojim prisustvom ne samo predstavljali Crnu Goru nego i svojim stvaralaštvom obogatili kulturna događanja u Republici Hrvatskoj..."

..." Što je to što njegove skulpture, njegova djela koja zrače nesputanom ekspresivnošću i oblikovnom rudimentalnošću, često neugodnom prisutnosti krika i vapaja i uzaludne molbe u poniznom pognuću, čini tako snažnim i, slobodno mogu reći, neizbježnima u svim značajnim pregledima suvremene umjetnosti? Nesumnjivo,  riječ   o jasnoj percepciji kako je umjetniku znano savršenstvo tajne ljudske anatomije, ali i sva tajanstva boli, htijenja, patnje. U podlozi, jasno je, stoji njegovo savršeno kiparsko znanje i, baš zbog toga, mogućnost da izričaju prepusti snagu poteza ..."napisala je Lada Ratković Bukovčan.

..."U svakom detalju umjetnikovih kompozicija, u razjapljenim ustima, u zgrčenim prstima šake ili stopala, u tenziji toraksa ili abdomena, Glamočak demonstrira ono što čini suštinu njegovog likovnog izraza. Unutrašnja se energija oslobađa u ljudskom biću i po principu organskog procesa određuje mjeru i oblik kao i stepen ekspresivnosti svakog pojedinog detalja tijela. Na taj način integritet oblikovane cjeline u skulpturi koja po prirodi svog medija daje djelu istinsku, opipljivu, stvarnost Glamočakov likovni spektakl egzistencijalne drame dovodi do paroksizma užasa. Takvom dojmu posebno doprinosi izvedbeni materijal kakav je poliester čije izražajne mogućnosti u Glamočakovom slučaju postižu dodatni afektivni naboj. Problem tretiranja pokreta kod Glamočaka nije samo u fiksiranju položaja tijela uhvaćenom u datom momentu, nego je to izražavanje energije, koja prožima totalitet oblikovane forme te putem svog sugestivnog vitalizma aktivira okolni prostor u kojem se djelo nalazi..."- Dimitrije Popović

..."Tema izmučenog i ranjenog čovjeka, postapokaliptičnog vremena u kojemu nema tjelesno nedeformiranih preživjelih ljudi, odnosno, skulpture koja nadilazi standardni naturalizam - zaštitni je pečat opusa crnogorskog kipara Zlatka Glamočaka. Nije dovoljno reći kako su njegove skulpture i skulpturalne kompozicije te ambijenti potresni, jer od njih nam se ledi krv, prolazi nas jeza. Jeza nad činjenicom kako nas povijest ništa nije naučila, i kako kroz ubijanje, uništavanje i smrt stalno hranimo neljudske demone i tu drugu dimenziju stvarnosti. Njegov dirljivo stravičan imaginarij ljudske nastranosti i destrukcije ima u konačnici egzistencijalna uporišta, i apeliranja na ljudsku svijest i savjest, i stoga nas tako dramatično provodi kroz prikaze patnje i smrti. No, nije to samo oda leševima i zombijima koji će ostati na Zemlji nakon konačnog Armagedona, tu su i sjećanja na masovne grobnice na našim prostorima („Corpus separatum“), pretke koji su izgubljeni i u nekim ranijim bitkama i ratovima kao obično topovsko meso ili nevine žrtve („U jami“). Taj morbidni orkestar boli, patnje i smrti igra svoju dobro uhodanu partituru, gdje nam se jezivo cereka nakaza u ironično-grotesknom prikazu „Male noćne muzike“. Naša je stvarnost okrutna, nemilosrdna i krvožedna, gdje smo nekako zaboravili na Boga, odnosno, kao da prečesto podnosimo žrtve onom drugom bogu, u podzemlju...-  Ive Körbler,

 Predgovor Kostasa Mavrakisa - Modernost Zlatka Glamočaka  iz kataloga izložbe možete pročitati OVĐE

Dokument