povratak na sve vijesti

POVODOM 525 GODINA OD OSNIVANJA ŠTAMPARIJE

utorak, studenog 27. 2018.

"...Istorijski izvori govore da je to bila prva štamparija na Jugoistoku Evrope i prva državna štamparija u svijetu. Zahvaljujući Đurađovoj viziji, te darovitosti i pregalaštvu jeromonaha Makarija, izrađivača olovnih slova i štampara, koji je to umijeće sticao u Veneciji, kod ondašnjeg znamenitog štampara, Kotoranina Andrije Paltašića, iste godine kada je osnovana, započinje, a već na samom početku naredne, završava se pečatanje prve knjige Oktoh prvoglasnik..."

POVODOM 525 GODINA OD OSNIVANJA ŠTAMPARIJE

 CIVILIZACIJSKA OBZORJA OBODSKE ŠTAMPARIJE

Piše: Milorad Minjo Ražnatović

 

Crnogorska istorija je ispunjena neprestanim bitkama za slobodu, za narodnu samosvojnost i državno dostojanstvo. Te bitke i megdani,  koji su u hiljadugodišnjem istorijskom trajanju vojevani pod vođstvom četiri crnogorske dinastije – Vojislavljevića, Balšića, Crnojevića i Petrovića, velike pobjede i porazi u njima, državni usponi, poniranja i ponovna uskrsnuća su dospjeli u našu svijest,  postajući dio našeg saznanja i pamćenja zahvaljujući mudrosti, dalekovidosti i opredjeljenju crnogorskih vladara za prosvjećivanjem i kulturnim uzdizanjem crnogorskog naroda. To je odredilo i njegovu dalju  duhovnu bićevnost, kojoj bi „suđeno“ da, još od polovine prošlog milenijuma, kada je sa Oboda odzvanjao prodoran eho pokretnih olovnih slova,  sva planetarna umna dostignuća – umjetnička,  naučna, filozofska, istorijska..., „uskladišti“ u memorijsku vječnost   štamparskim slogom vajanom, koja će širiti crnogorske horizonte pismenosti i saznanja, a isto tako inspirisati ljude od misli, ideja i pera, sa ovoga podneblja, da  taj svoj dar pridruže već pomenutim univerzalnim vrijednostima, i „prilože“ na „oltar vječnosti“. I uz to ih podstaći i ohrabriti da, sa ne manje odgovornosti, važnosti, žara, predanosti, ljubavi i ośećajnosti, originalnom zavičajnom „pričom“, inspirisanom prirodnim ljepotama, istorijskim događanjima, mitovima, narodnim običajima i kulturnom baštinom, ovjekovječe svaki crnogorski grad, mjesto i mještace, čineći ih tako prepoznatljivijim i „vidljivijim“ nama samima, a i širem okruženju. No, nekad je  gotovo nemoguće, svo kulturno bogatstvo,  prirodne ljepote i duh jednog mjesta, lapidarno na papir prenijeti, slikovito opisati i  njegovu bajkovitost autentično publikumu dočarati. Posebno ne u eseju novinski prilagođene dužine i poštovanja urednički određene tematske širine. Upravo  je to slučaj i sa Rijekom Crnojevića. Jer, malo je mjesta u bližem i širem okruženju đe je na jednom mjestu sabrano toliko prirodnih ljepota, istorijskog i kulturnog bogatstva,  koje predstavlja neiscrpni izvor duhovnog uzdignuća, intelektualnog nadahnuća i stvaralačkog pregnuća, kao što je Rijeka Crnojevića. Ovaj gradić  smješten na obalama istoimene rijeke, u samom srcu Crne Gore (ne odnosi se  isključivo na geografsku odrednicu), udaljen  dvadeset i četiri kilometra od Podgorice i  petnaestak kilometara od Cetinja, na koridoru starog puta koji je povezivao ova dva grada, vjekovima je zaokupljao pažnju i bio stjecište putopisaca, slikara, istoričara, književnika, publicista, trgovaca, ugostitelja, zanatlija, brodara, ribara, fabrikanata... Zato,  ovom prilikom i nećemo o svemu tome, jer bi nam trebalo puno prostora da opišemo sve njegove vrijednosti i ljepote, a pritom se i izložili opasnosti da njihovu osebujnost i magičnost vjerno „portretišemo“, već samo o onom, već pomenutom, kulturnom i civilizacijskom fenomenu koji ovaj gradić smješta u red najznačajnijih istorijskih mjesta, ne samo u Crnoj Gori, već i  mnogo šire.

Iznad desne obale rijeke i Starog (Danilovog) mosta izdiže se  legendarni Obod - sadašnje prigradsko naselje  Riječki Grad, koje dobi ime  po rijeci koja ispod njega protiče  i ondašnjem srednjovjekovnom utvrđenom gradu što ga 1475. godine, po zauzimanju dotadašnje prijestonice Žabljaka Crnojevića, od strane turske imperije,  podiže gospodar Ivan Crnojević i  krajem petnaestog vijeka stolova u njemu on i sin mu Đurađ. I dok su  u tom vremenu narodi u našem bližem i daljem okruženju stenjali pod okupatorskim jarmom, sa Oboda su se vodile, ne samo bitke crnogorskog naroda za svoju slobodu, već i bitke za  prosvjetiteljstvo, kulturu i civilizacijska dostignuća.  O tome nam najvjernije śedočanstvo pruža crnogorski vladar Đurađ Crnojević koji, slijedeći započetu kulturnu misiju svoga oca, vezanu za nabavku štamparije, te davne 1493. godine, samo pedesetak godina poslije Gutenbergovog epohalnog otkrića  štamparske prese i metalnih pokretnih slova (1440.), osnova na brdu Obod  štampariju, koju donese iz ženine postojbine Mletaka. Istorijski izvori govore da je to bila  prva štamparija na Jugoistoku Evrope i prva državna štamparija u svijetu...   (tekst u cijelosti pročitajte OVĐE