povratak na sve vijesti

Komemoracija u povodu smrti STRAHINJE MAROVIĆA -STRAJA

četvrtak, prosinca 20. 2018.

Prijatelji i poznanici, članovi Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore "Montenegro" Zagreb, oprostili su se 19. 12. 2018, na komemorativnom skupu u Crnogorskom domu u Zagrebu, od osnivača i dugogodišnjeg tajnika Društva i jednog od osnivača Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske, STRAHINJE MAROVIĆA.

"Strahinja Marović je umro 3. 12. 2018. godine, ispratili smo ga na  Krematoriju  6. 12. 2018. a danas priređujemo oproštaj s njim u Crnogorskom domu u Zagrebu,- rekao je na početku svog obraćanja Dušan Mišković i nastavio: "Otišao je još jedan od onih koji su bili inicijatori i utemeljitelji crnogorskog organiziranog djelovanja u Republici Hrvatskoj. Svoje znanje i sposobnosti, prije svega kao vrsnog pravnika, zaljubljenika u umjetnost ali i kao neprikosnovenog borca za crnogorsku stvar Strashinja je davao nesebično. Stvaranje pravnih okvira djelovanja, izrada Statuta, i definiranje prostora aktivnosti  je bilo njegovo djelo i za Društvo, i za Nacionalnu zajednicu ali i izvan toga na stvaranju Svjetske asocijacije crnogorskih udruženja (I i II Kongres) izradom Statuta. Istaknut je njegov angažman kod podizanja mauzoleja na Lovćenu, u  velikom projektu nazva „Umjetnici Jugoslavije Njegošu“ a u suradnji s hrvatskim uglednim stručnjacima osigurao je donaciju umjetničkih djela suvremenih umjetnika Hrvatske. Veliki angažman s bratom Cokom na vraćanju umjetničkih djela koja su bila uradena na Dubrovačkom području od strane crnogorskih rezervista u sramnom napadu na Dubrovnik '91. godine, koji je završio s uspjehom. Njegov optimizam, jednostavnost i ljudskost prije svega krasila ga je čitavog života. Bili smo prijatelji, družili se i sastajali svake neđelje na Jarunu,  i onda kada više nije mogao razgovarati, teško se kretao ali je bio uporan. Ostaje njegova čuvena rečenica kada ne bi znao što kazati, reko bi "TANDARA MANDARA".

"Dugogodišnje prijateljevanje sa Strahinjom Marovićem, rekao je Dimitrije Popović, započelo je 1971. godine mojim dolaskom na studije u Zagreb. To prijateljstvo trajalo je do njegove smrti. Sa Strajim i pokojnim Pavlom Spasićem me vežu posebne uspomene. Dom Strahinjin je bio mjesto kulturnog okupljanja i življenja. Sa svojom  suprugom Emicom mu ništa oko umjetnosti nije bilo teško. Bio je vrsni poznavalac kulturnih prilika Grada Zagreba, Hrvatske  i bliski poznanik i prijatelj sa mnogim imenima kulturne scene ovog podneblja. Njegove zasluge u oblikovanju organizacionog djelovanja Crnogoraca i potrebe njihovog okupljanja u cilju zaštite i ostvarivanja prava u novonastalim prilikama su neosporne. Njegova opredijeljenost za crnogorsko pitanje neupitna a njegova zasluga u svemu ogromna. Namjeravo je taj period djelovanja i rada uobličiti u studiju i dokumentirati ne kao lično  već kao objektivno i argumentirano viđenje toga vremena. Nažalost zbog bolesti nije uspio u realizaciji. Vjerujem da je bio zadovoljan onim što su Društvo i NZCH napravili u ovom periodu, sa projektima koji su izuzetno kvalitetni i vrijedni i koji su za tu kvalitetu i dobili priznanja. Strahinja ostaje u našim srcima dok je i nas.  Neka mu je vječna slava i hvala!"

Na komemorativnom skupu je Milanka Bulatović pročitala pismo Strajovog dugogodišnjeg prijatelja RATKA DRAGOVIĆA:

"Moj drug Minjo Knežević mi je poslao tužnu vijest da je Strahinja napustio ovaj svijet i da se preselio u vječnost. Suze nijesu manjkale.

Vi ćete  ljudski i prijateljski u Crnogorskom domu održati komemoraciju. Iz dna moje duše, hvala vam.

Strajo je od djetinjstva bio moj iskreni drug. Zajedno smo rasli, ponekad bili i loši đaci ali vječito nemirni. Tamo gdje mu je otišla duša jabuke su u opasnosti. A tek još kako kada mu se, jednoga dana, i ja pridružim. Drugovanje sa  Strajom  čini  dobar dio moje mladosti. Život nas je rastavio a mi se tu ništa nijesmo pitali. Eto, danas ću u mislima biti sa vama."

Pozdravlja vas Ratko Dragović iz Beograda.