BIBLIOTEKAR- Cetinjski zapisi- MARKO ŠPADIJER 8. 11. 2017.

"BIBLIOTEKAR- cetinjski zapisi-" MARKO ŠPADIJER

Zagreb, 8. 11. 2017.

         U pozivu za predstavljanje knjige Marka Špadijera "BIBLIOTEKAR" u Crnogorskom domu u Zagrebu 8. 11. 2017. organizatori su napisali: …Zadovoljstvo nam je pozvati vas na jednu priču o Cetinju… dodali bi i o cetinjanima i jednom vremenu odnosno, kako reče prof. dr. sc. Dragutin Lalović na predstavljanu: "Cetinjski zapisi" autentičan su ljetopis-roman jednog Cetinjanina o Cetinju, lijepa pripovijest u kojoj se Grad upisuje u povijest preko individualne sudbine svojeg "bibliotekara…".

          Brojni gosti i uzvanici, ljubitelji knjige, sa neposrednim sudionicima predstavljanja prof. dr. sc. Lidijom Vukčević, akademikom Dimitrijem Popovićem,  prof. dr. sc. Dragutinom Lalovićem i autorom knjige markom Špadijerom učinili su ovo veče posebnim, zorno pokazujući zašto ovaj prostor često nazivaju i Domom knjige.

         Naslovljavajući svoj osvrt na roman imenom Cetinjski Amarcord, Lidija Vukčević kaže: "Ako je vjerovati slavnom H. L. Boghesu, biblioteke su naša druga, metafizička postojbina. One su postojanije od nas samih. Dugotrajnije i zagonetnije, jer sabiru iskustva historije čovjeka i čovječanstva. S takvom premisom počinje svoju romanesknu prozu Marko Špadijer. I prethodnom napomenom o historiji tih zapisa, koji su plod njegovih mladenačkih zabilješki… i nastavlja- Najveći dio radnje svoga romana –prvijenca narator zakriven za autorskim Ja bibliotekara Petra Delje smješta u milje slavne cetinjske biblioteke koja je ujedno i središnja nacionalna kultura institucija Crne Gore i Crnogoraca… Znatna je Špadijerova imaginacija kojom priziva i predstavlja svoje kulturološke vizije i analogije, zanimljive suvremenom i mlađem čitatelju. To su one slike što ustvari, svoji plastičnim prikazivanjem, literarno reinstaliraju vrijeme nakon Drugoga svjetskoga rata, optimizam pedesetih koji je u cetinjskoj sredini imao svoje posebnosti, okus periferijske frustracije koja vodi dijalog s novim prijestolnicama. Prizori što se odvijaju u beogradskim salonima i dedinjskim  rezidencijama, gotovo paralelne,  s onima iz cetinjskog ambijenta nove komunističke aristokracije,  donose osobine nove klase. Nalik nekoj dobro uigranoj  baletnoj predstavi, pred nama klize i smjenjuju se dame novog vremena i visoki poslenici spremni da pod svaku cijenu obrane ideale koji su već počeli konvertirati u svoje suprotnosti.

          Živopisno i bez natege, s iskustvima elokventnog intelektualca i čitatelja, Špadijer donosi mnoge dokumentarističke pojedinosti iz vremena svoje mladosti, koje iskrsavaju pred nama  u svoj svojoj plastičnosti i životnosti. Najdragocjenije nam se čine i najupečatljivije, one fabularne dionice koje su, kako se čini, iskustvo samog autora. To su, uz nekoliko erotskih lirskih fantazija, pripovijesti vezane uz Deljin cetinjski kulturni krug smješten u bizarnom prostoru jednog od školskih drugova, invalida. Tamo se raspravlja o umjetnosti i filozofiji, politici i moralu. Tuluzlotrekovski ambijent zapuštenog prostora pojačavaju ekspresije koje šire famozne cetinjske kiše koje natapaju svu atmosferu, čineći je još upečatljivijima evokacije sjećanja, vrlo srodne onim fellinijevskim iz Amarcorda…"

        "Svojom knjigom Marko mi je u sjećanje vratio Cetinje i njegove ljude s kraja šezdesetih i početka sedamdesetih godina prošlog stoljeća- rekao je Dimitrije Popović. U potpunosti je uspio u knjizi prenijeti atmosferu i ličnosti toga vremena,  sa onim najsitnijim detaljima i samo Cetinju svojstvenim humorom. Svi ti likovi su tu preda mnom u najsitnijim detaljima, onog minulog vremena, kada Cetinje  postaje prošlost i "odlazi u povijest".

        Dragutin Lalović u svom osvrtu kaže:

          "Knjigu bi se nedvojbeno moglo čitati u politološkom ključu, kao svjedočanstvo o crnogorskom proljeću, u sklopu jugoslavenskog proljeća 1962-1972, sa sjajnim fragmentima u kojima se Partija obračunava sa svojom političkom policijom, famoznom UDBOM ("Brionski plenum", 1966), koja je, po Titovim riječima bila "zajašila Partiju" ("Udba ne vjeruje Partiji", bahati se načelnik Službe u ovom romanu). Nakon čega se nezaustavljivo otvara dotada blokirani prostor socijalne i nacionalne emancipacije, a u Crnoj Gori dramatičan slijed identitetskih, kulturnih i političkih raskršća, stranputice i dosega… naglašavajući- Izabirem da kao obični čitalac predstavim knjigu ograničavajući se na nekoliko varijacija.

            Priča se gradi na dva temeljna dvojstva, kojima se može dodati i treće:

1) dvojstvo u pojmu bibliotekara (Petar Delja - Novak Simović);

2) dvojstvo duha i sile, knjige i moći, slavne prošlosti i svijetle budućnosti, dvojstvo koje ujelovljuju prijestonica Cetinje i glavni grad Titograd;

3) dvojstvo u samom glavnom liku (bibliotekar-omladinac)

            Prvo, već par titre "Bibliotekar" je knjiga o Knjizi, a glavni lik i povijesni glavni grad čuvari su smisla života i nacionalnog opstanka, čuvari bitka knjige. Jezgra je u sučeljavanju mladog Petra Delje s njegovim mentorom Novakom Simovićem, Velikim sveštenikom knjige i direktorom cetinjske Nacionalne biblioteke. Ali čiji se kult knjige reduktivistički instrumentalizira kako zbog njegova partijskog dogmatizma, tako i zbog poricanja crnogorskog identiteta podlijeganjem sirenskom zovu srpskog pijemontizma. A opet čovjek je silno učen i znanju predan, svojem štićeniku blizak i odan, premda "bez šarma i smisla za humor". Pa se pred Deljom otvara najosobnija dvojba o drevnom prokletom pitanju: kako tako veliko i istinsko znanje može doći u takav konflikt s moralom, kako se Knjiga može zloupotrijebiti i iznevjeriti sebe samu?

            Meni se to dvojstvo u pojmu bibliotekara čini glavnom duhovnom potkom ove autobiografske priče.

            Drugo, ova knjiga nas izaziva na promišljanje povijesnog razdoblja u kojemu se činilo kako Cetinje neopozivo postaje grad prošlosti, slavne dakako, dok se nasuprot njemu naoko zajamčena socijalistička budućnost strateški premješta u Titograd, već i po nazivu simboličkoj prijestonici Titove Jugoslavije. Pa se mladom Cetinjaninu nerijetko čini da njegov grad "umire", da se život zbiva "negdje drugdje", gubi nadu da se Knjiga može oprijeti političkoj Moći, što ga navodi na sumorne misli da Biblioteka više "nije sjedište duha... sve više liči na faraonsku grobnicu". No mladi bibliotekar je komunistički idealist, "prijatelj knjige i naroda", ne predaje se pasivnoj jadikovki, nego snatri o duhovno preporođenom rodnome mediteranskom gradu, sjedištu kulturnoga i univerzitetskog života.

            Treće, završno se dvojba očituje u dvojstvu glavnog junaka, kada primjerice piše: "Društvo iz muzeja, arhiva i biblioteke postaje kasta koja živi kao zatvorena, pomalo autistična intelektualna grupa. Iako je volonterski bio u političkim forumima, Delja je osjećao da sve više pripada tom krugu ljudi. Potrebno mu je da izađe iz kulture knjige, iz monologa autora u dinamični prostor realnog života, u interakciju i u sumnju. Mora uhvatiti zraka, koraknuti u stvarnost" (str. 311).

            Delja, naime, nije samo bibliotekar, on je i politički aktivist, štoviše Predsjednik cetinjske omladinske organizacije i član Opštinskog komiteta SK Crne Gore. Kao takvome potrebno mu je poput zraka iskoračiti iz kaste i pasivnog kulta knjige, u političku stvarnost izgradnje novoga, humanog svijeta. Ta je dimenzija njegove "političke duše" uglavnom u romanu samo naznačena, napose kad se opisuje sekretara opštinskog komiteta Saveza komunista, poštenoga, hrabroga i mudrog radnika Vujadina Strahinju. I ako mi u ovom knjizi nešto nedostaje, onda je to poglavlje u kojemu bi nam se predstavio lik Petra Delja kao predsjednika omladinske organizacije Cetinja.  Ali onda bi ovi cetinjski zapisi možda prije bili ljetopisi jednog omladinca...

            Da zaključim. "Bibliotekar" Marka Špadijera je duhovno instruktivan i književno uzbudljiv roman o intelektualnom odrastanju, u kojemu se naš junak vjerodostojno i s mnogo duha suočava s mukama života, u stalnom i nezavršivom samopreispitivanju, propitivanju i odmjeravanje krhke ravnoteže između znanja i morala, između Platona i istine."

        Na kraju ove večeri knjige marko Špadijer je zahvalio izdavačima. Vijeću crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba, Skener studiju i Obodu s Cetinja, ističući da je posebno zadovoljan činjenicom da je knjiga predstavljena u Zagrebu, u crnogorskom domu uz prisustvo brojnih Crnogorki i Crnogoraca iz Zagreba pogotovo onih porijetlom sa Cetinja