povratak na sve vijesti

VEČE SA MLADENOM LOMPAROM- NOVINARSKI DOM

srijeda, ožujka 23. 2016.

U okviru zajedničkog projekta, Vijeća crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba i Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore, CRNOGORSKI KNJIŽEVNICI U ZAGREBU I HRVATSKI U CRNOJ GORI, 22. 3. 2016. u Novinarskom domu; Perkovčeva 2 Zagreb, održana je VEČE SA MLADENOM LOMPAROM

VEČE SA MLADENOM LOMPAROM

Novinarski dom, Zagreb, 22. 3. 2016.

 

      Organizatori večeri s Mladenom Lomparom, Vijeće crnogorske narodne manjine i Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore, ne slučajno, su odabrali 22. 3. 2016. za ovo događanje, jer je prekrasna večer, praznik ljepote riječi, brojni učesnici, poseban ambijent dvorane Novinarskog doma, izrečene želje i zahvale bio i poseban dar za rođendan, čovjeku koji progovara:“…đe izvori šute…“ kako kaže Aleksandra Vuković u svom obraćanju na ovoj večeri.

    O Mladenu Lomparu – otmjenijim od svih pjesnika (Nela Savković- Vukčević), govorili su: Tonko Maroević; Nela Savković Vukčević, Aleksandra Vuković i Dimitrije Popović. Prisutnima se obratio i Mladen Lompar dok je moderator večeri bio Danilo Ivezić.

 WEB

      Nakon pozdravnih govora predsjednika Vijeća crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba Dušana Miškovića i predsjednika Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore Zvonimira Dekovića, kao svojevrstan uvod u priču o Mladenu Lomparu, Milanka Bulatović je pročitala pjesmu Princeza Zorka –„u čijoj je ispovijesti  ocu iskazana najpotresnija istina supružničkim odnosom uvrijeđene žene, razočarane majke.“

     Priču o Mladenu u Novinarskom domu u Zagrebu obilježilo je „žensko pismo“, riječi Nele Savković Vukčević i Aleksandre Vuković i toplina prijateljske riječi Tonka Maroevića i Dimitrija Popovića  u njihovom dugogodišnjem uzajamnom bitisanju.

     „Pjesme Mladena Lompara prijesto su poetike montenegrine i čine čast crnogorskom jeziku- kaže Nela Savković Vukčević i nastavlja: Kada ušetate u Biljardu, ili Dvor kralja Nikole, u Muzej Marka Miljanova ili na podgoričku izložbu arheoloških eksponata, śetite se da je svojom rukom Mladen Lompar postavljao ove oredne, sablje, nošnje, slike, straovjekovne predmete, smještao ih je po svom ośećaju za Crnu Goru, za lijepo, za budućnost, sve iz poznavanja prošlosti… Znanje klasične filologije, koje je Mladen Lompar studirao u Beogradu, kao drugi fakultet, daje Lomparovm pjesništvu onu ozbiljnost, reljefnost i eleganciju zbog čega i njegov opus isijava klasičnu vrijednost, došapnutu kroz Horacijevu poruku da je najveći onaj pjesnik, koji…ne dopušta da mu budu osrednji ni ljudi, ni bogovi ni stupovi (ispod svoda gdje se prodaju knjige)… Na kraju, jedna priča, medaljon iz života Mladena Lompara. Nakon strašnog zemljotresa 1979, Lompar je  kao istoričar umjetnosti, bio zadužen da procjenjuje štetu na spomenicima kulture. Vidio je tada mnoge tajne manastirske riznice, vrijedne relivije, antikne biblioteke, ali posebno iznenađenje čekalo ga je u jednom katoličkom samostanu. Na stočiću pored kreveta jedne časne sestre, ispod popadalog maltera, nazirala se kniga- prva knjiga stihova mladog Mladena Lompara, PUSTINOŽITELJ. –Ko čita ovu knjigu?- pitao je Mladen opatice koje su ga pratile kroz svete odaje. One su se samo osmjehivale…

     „… Pojavom Mladena Lompara crnogorska poezija dobila je vijenac ženskih glasova u stihu, muškom rukom zahvaćen bokor ženskih ličnosti koje istorija nije dovršila, te je pjesnik od njih ispleo krug-kolo kojim će započinjati svaka buduća igra poezije u Crnoj Gori- riječi su Aleksandre Vuković na početku njene priče o Mladenu naslovljene ZMIJE GROMOŽURA  Mladena Lompara s podnaslovom TADA ONA VIJENAC RASPLETE.

     Nastavljajući priču Aleksandra kaže: „…A Lomparove su žene kraljice, princeze i vladarke. Gospe roda plemenitog u ovome su morskom vijencu tragične heroine svoga vremena i tuđeg prostora… Vijenac ženski Lompar završava likom Zorke Petrović… U taj  monolog utkana je pobuna zbog njenog ženskog udesa i nedostojnog kraja crnogorske države. Sudbina kraljeve kćeri izjednačena je sa sudbinom države… Sve su pjesme ZMIJA GRMOŽURA pisane da bi se stiglo do jedne koja je vijencu kopča Bez nje vijenac ne bi bio krug. Ne bi bio cjelovit, postojan ciklus života. Pjesma Margareti jeste pjesma budućoj ženi… Od plamena do svjetlosti, divljanje i divljenje rukopisima koji plamen jesu, od kojih se gori…“

     „Trebalo je da pišem libreto za operu Vladimir i Kosara na nagovor kompozitora Senada Gačevića. Nikad ga nijesam napisao- započeo je svoje obraćanje Mladen Lompar. Uz zahvalu na sve rečeno i umjesto uobičajenog govora pročitao je svoju pjesmu PRELUDIJ

Sveti mučenik

Vladimir Dukljanski

od mladosti

ispunjen duhovnim

vladao je Dukljom

ljubljen od sviju…

     Večer pjesničke riječi i velikog pjesnika kojoj su prisustvovali brojni zaljubljenici i znalci lijepe riječi (Božo Biškupić, Nadežda Čačinovič, Branko Čegec…) završila je Aleksandra Vuković stihovima VIJENCI KOSARINI

o Blaženi

moja kobi

i moja vječnosti

evo me

u dubravi na našem Obliku…