povratak na sve vijesti

U CRNOGORSKOM DOMU U ZAGREBU PREDSTAVLJENA KNJIGA - LIDIJE VUKČEVIĆ- ZAPADNI ZAPISI I OTVORENA IZLOŽBA SLIKA -REFLEKSIJE-

petak, ožujka 04. 2016.

U Crnogorskom domu u Zagrebu 3. 3. 2016. predstavljena knjiga i otvorena izložba fotografija LIDIJE VUKČEVIĆ

     U organizaciji Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore "Montenegro" Zagreb, a u suradnji s Nacionalnom zajednicom Crnogoraca Hrvatske u Crnogorskom domu u Zagrebu, Trnjanska cesta 35 otvorena je 3. 3. 2016. izložba fotografija REFLEKSIJE i predstavljen knjiga ZAPADNI ZAPISI- Lidije Vukčević

       Kiša i vjetar nije spriječio veliki broj gostiju koji su se odazvali pozivu organizatora da prisustvuju ovj jedinstvenoj večeri, dvostrukom događanju, izložbi fotografija i predstavljanju knjige.

O fotografijama i knjizi su govorili: urednik izdanja Dimitrije Popović, književnici Miloš Đurđević i Velimir Visković, i autorica Lidija Vukčević. 

      Knjiga je objavljena 2015.god. u Zagrebu u izdanju Skener studija, gdje je i napravljen izbor iz ciklusa Refleksije od 26 fotografija snimljenih od 2012.-2015. god.

     Zapadni zapisi pisani su u prostorima srednje, zapadne i južne Europe kao niz refleksija i eseja,  dnevnika i zapažanja.

     Izabrane fotografije su pokušaj da se vizualnim  univerzalnim znakom  iskaže  osobno viđenje vremena i prostora. Jezik književnosti prožima se s jezikom fotografskih zapisa.

IZVODI IZ GOVORA:

Dimitrije Popović- "Večeras u  Crnogorskom domu po prvi put predstavljamo našu uglednu autoricu  Lidiju Vukčević, dva vida njenog izražavanja, literarni i likovni- fotografski izraz. Do sada sam bio urednik dvije Lidijine knjige i ovo je treća koja je tu pred nama, oblikovana u Skaner studiju, pa ima i svoju likovnu kvalitetu osim ove literarne. Ovo posebno podvlačim jer se i na naslovnici nalazi fotografija koja je i sastavni dio večerašnje izložbe... Knjiga je literarni triptih, ujedinjujea tri cjeline  Lidijinog iskaza koji nosi ona bitna svojstva njenih prethodnih knjiga, one vječne teme koja je znak jednakosti između života i literature... Lidija kroz svoja iskustva, posebno kroz iskustva njenih roditelja u sredinama u kojima je radila i stvarala, razmišljala, prenosi na jedan literaran način, kroz jednu ličnu optiku i ono što dodiruje probleme društvenog, univerzalnog značenja.  Ona ima jasan i precizan odnos prema onome što čini njezin život, situacije  u njenom životu i sredinama u kojima radi.. Izložba je naslovljena REFLEKCIJE- Lidija nije mogla naći bolji, precizniji, sveobuhvatniji izrazi termin za ovaj ciklus radova. Tu je taj fini sretni spoj likovnosti i literature stvaran...

Velimir Visković- "Uz ovu knjigu piše da je ovo šesnaesta knjiga u opusu Lidije Vukčević, naprosto ne mogu povjerovati koliko je prošlo vremena od onog našeg prvog susreta i da je toliko knjiga Lidija uspjela napisati... Iako Lidija u jednom dijelu ove knjige kaže da ne piše osobno, osobnost je teško izbjeći. Kod nje je udio osobnog velik. Sposobnost pisca je  u tome da ta osobnost ne ostane na razini trača već da pisac govoreći o sebi umije zna prenijeti neko univerzalno, opće iskustvo, koje će podijeliti s drugim.  Lidija ima doista rijetku sposobnost da prenosi osjećaje, da prenosi svoja stanja, ponekad da prenese na sebe svoju melankoliju, svoje osjećaje usamljenosti. Lidija doista dojmljivo operira tim slikama vezanim za vlastitu autobiografiju. U svim tim njenim knjigama tematiziran je sklop obiteljske povijesti, pa i kada se bavi općim temama karakteristika je za nju da uz tu opću tematiku uvijek infiltrira neku osobnu temu, zgodu, nekakvu boju, miris koji je vraća u djetinjstvo. Jer taj povratak korijenima, propitivanje tih korijena i različitih nanosa iskustva stečenog u različitim sredinama je karakteristično za Lidiju... Lidija jako lijepo piše, a to govore i ljudi do čijeg ukusa držim. Lidija se ne bavi naizgled velikim temama, ona govori o iskustvu svakodnevnice jedne senzibilne, vrlo osjetljive žene. Tu su i prilozi sretnog djetinjstva... Govori o stvarima koje se odnose na njezinu specifičnu povijest. Njena neukorijenjenost ni u jednu sredinu, odnosno korijenjenosti u nekoliko sredina. Osjećaj pripadnosti Zagrebu, Samoboru, osjećaj da jest dio hrvatske kulture, ali ponekad i bolan osjećaj da je hrvatska kultura ne prima do kraja. S druge strane jedan osjećaj pripadnosti Crnoj Gori, i to mediteranskoj komponenti, što nije bitno obilježje većine crnogorskih književnika... Ovi zapisi imaju jako puno vrlo fine istančane atmosfere koju Lidija svojim pjesničkim zapažanjima, svojom pjesničkom upotrebom jezika dovodi do toga da mogu reći: Lidija je pravi umjetnik!

Miloš Đurđević-"Moje poznanstvo s Lidijom je vezano uz njenu poeziju, pa me i na početku čitanja ove knjige veći broj riječi veže uz to. Riječi su duboko usidrene u poeziji. Ono što je težište knjige osim poezije je JUG ili s velikim ili malim slovom... Kod Lidije je jasno pozicioniranje pola - to je svijetlo, to je tama, to je otac, to je majka... Ovi Zapisi su inačica dnevničkih prije nego autobiografskih zapisa. Tu je i ono političko pisanje one šezdeset osmaške generacije ali u isto vrijeme i raskid sa revolucijama i avangardama... Tu je prisutno i otvoreno gađenje i zazor od onoga što se događa oko nje - na ulicama, medijima… bilo da je u pitanju ova sredina, bilo da je u pitanju talijanska sredina ili jug Francuske pa sve do grafita iz Crne Gore…

    Uz veliku zahvalu prethodnim govornicima autorica Lidije Vukčević je na kraju pročitala odlomak iz  zapisa - Proljeće u Ferrari. 

 POZIVNICA

Dokument