povratak na sve vijesti

PUTOPISNA FOTO REPORTAŽA O IRSKOJ

četvrtak, ožujka 31. 2016.

Turistički posjet koji se pretvorio u dvotjednu avanturu uzduž i poprijeko Irske sa fokusom na Dublin… Usporedba Hrvatske i Irske, presjek kultura, upečatljivi dojmovi, iće i piće, mitovi i legende… Sve to u priči Hrvoja Šinceka

Veliki broj posjetilaca u Crnogorskom domu u Zagrebu 30. 3. 2016. sa zadovoljstvom je saslušao priču i pogledao pregršt fotografija iz Irske, Hrvoja Šinceka u njegovj PUTOPISNOJ FOTO REPORTAŽI pod nazivom "IRSKA- zemlja nove nade i starih navika" u organizaciji Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore "Montenegro" Zagreb.

 

HRVOJE kaže:

     "Irska - zemlja nove nade i starih navika. Tako bi nekako zvučali općeniti dojmovi nakon višetjednog posjeta Irskoj. Zemlja čije gospodarstvo nosi obilježja kratkih stagnacija te prolongiranog stabilnog rasta, može se ponositi i sa najvišom stopom fertiliteta te drugom po redu najnižom stopom mortaliteta u Europskoj uniji. Zbog veoma blage klime i podosta kišnih dana (ima ih više nego Engleska!), većina vegetacije je zelena tijekom cijele godine. Ne nazivaju Irsku "Zelenim otokom" uzalud. Uz sve prije navedeno, mnogobrojne prirodne ljepote koje oduzimaju dah te bogata povijest koju vrlo zorno njeguju, učinili su od Irske ne samo poželjni novi dom za svekoliku imigraciju, već i jednu od najpopularnijih turističkih destinacija na svijetu. U javnim politikama nema štednje, osobito prema kulturi, povijesti i turizmu. Sve što se moglo restaurirati i predstaviti u dobrom svjetlu na korist domaće i inozemne populacije je učinjeno. 

       U jeku ekonomskog razvoja, imigranti čine čak 64% populacije Dublina. Tržište rada raste iz dana u dan, i ima prostora za još. Čak i oni koji rade za minimalac mogu sasvim pristojno živjeti, bez da nužno moraju štedjeti. Koliko sam uspio saznati, plaće su im četiri puta veće nego u Zagrebu. Najveći životni trošak otpada na smještaj, a ni zdravstvena zaštita i školovanje nisu daleko, dok je cijena hrane jednaka ili mrvicu skuplja, a odjeća i obuća je u pravilu podosta jeftinija. No koliko god proizvodi i usluge bili skuplji ili jeftiniji, velika razlika između Irske i Hrvatske je u kvaliteti i širokom asortimanu - ovo se osobito odnosi na kvalitetu hrane, kuhinjskih i higijenskih potrepština, a ni javne i telekomunikacijske usluge nisu daleko. Na primjer, Gradsko vijeće provodi redovni nadzor nad stanodavcima u vidu da li je prostor koji iznajmljuju adekvatan za život te da li ispunjava određene standarde ovisno o tipu smještaja. Zbilja, hrvatski standard je doista nizak i omogućava, uz blagoslov vladajućih (koji god da jesu), da nam se prodaje zadnje smeće pod kvalitetu, usprkos tome što se radi o istim brendovima i tipovima proizvoda kao i "vani". U ovom gradu po mjeri čovjeka, gdje je pješak car, biciklisti su normalna pojava na cestama, vozači automobila su veoma obazrivi i ne trube ukoliko se ne radi o imanentnoj opasnosti. Negativne stvari koje sam primijetio su da su imigranti ti koji velikom većinom rade na manualnim i uslužnim poslovima (za poslove u "struci" moraš imati vezu ili pripadati deficitarnim zanimanjima, ili naravno, biti Irac), problem sa alkoholizmom (zato i imaju visoke poreze na alkohol) i poveći broj ovisnika o drogama (osobito noću). No usprkos ovim negativnim trendovima, primjećujem da građani Dublina hodaju ulicama uzdignute glave i nerijetko nasmiješeni, te se zajedno sa turistima miješaju u kompaktnu masu dobrog raspoloženja. Kad ste zadnji put vidjeli takav optimizam u Zagrebu? Neki kvartovi u Dublinu imaju "tematske" imigrantske ulice, gdje su objekti gotovo u cijelosti posvećeni npr. Kinezima, Indijcima, Koreancima, Pakistancima... Kohezija među tim narodima je hvalevrijedna. S druge strane, upoznao sam i dosta Hrvata, koji su se u pravilu izolirali od ostalih sunarodnjaka. Ništa bolje iskustvo nije bilo ni sa hrvatskim veleposlanstvom u Dublinu, od kojih nismo dobili odgovor na pitanje zašto nema niti jedne hrvatske udruge ili zajednice na tlu Irske, usprkos velikom broju doseljenih Hrvata. Bit će da su se tradicionalni hrvatski jal te nesposobnost i nebriga hrvatskih institucija za svoje građane prelili i na irsko tlo."

 

 

POZIVNICA:

Dokument