povratak na sve vijesti

Piše: Milorad Minjo Ražnatović-JUBILEJI PONOSA, PODŚEĆANJA, BRIGE I UPOZORENJA

ponedjeljak, listopada 10. 2016.

U godini kada obilježavamo desetogodišnjicu vrtanja nezavisnosti, a podśećanjem na smrt kneza Vladimira (1016. godine) apostrofiramo i milenijumsko trajanje crnogorske države, koja je sljedstveno istorijskim prilikama kroz svoju desetovjekovnu istoriju mijenjala svoje ime (Duklja - Zeta - Crna Gora), moramo biti svjesni njenih uspona i posrnuća, koje je doživljavala „zahvaljujući“ onim „najbližim“, kao i ponovnih državnih uskrsnuća.

JUBILEJI PONOSA, PODŚEĆANJA, BRIGE I UPOZORENJA

 Piše: Milorad Minjo Ražnatović

             U godini kada obilježavamo desetogodišnjicu vrtanja nezavisnosti, a podśećanjem na smrt kneza Vladimira (1016. godine) apostrofiramo i milenijumsko trajanje crnogorske države, koja je sljedstveno istorijskim prilikama kroz svoju desetovjekovnu istoriju mijenjala svoje ime  (Duklja - Zeta - Crna Gora), moramo biti svjesni njenih uspona i posrnuća, koje je doživljavala  „zahvaljujući“ onim „najbližim“, kao i ponovnih državnih uskrsnuća.  Opominje nas milenijumsko trajanje koje je ispunjeno „borbom neprestalnom“ za slobodu, državni integritet, crkveno-vjerski subjektivitet, nacionalni i kulturni identitet, da nam istorija mora biti „životna učiteljica“ i vodilja na putu čvrstog državotvornog utemeljenja sadašnje Crne Gore. To nam kroz istoriju poručuje: tragična sudbina kneza Vladimira, te njegovo podmuklo pogubljenje; Nemanjino brutalno osvajanje Duklje i Garašaninovsko-Pašićevsko-Aleksandrovski „krvavi istorijski albumi“ čime je omogućeno  nasilno, nelegalno i nelegitimno održavanje Podgoričke skupštine 1918. godine,  koja je ukinula crnogorsku državu i nacionalna posebitost Crnogoraca; kao i Miloševićev velikosrpski nacionalistički projekat i rat „do posljednjeg Crnogorca“ za „očuvanje Jugoslavije“, čime Crna Gora 1989. godine, drugi put u prošlom vijeku, gubi svako obilježje državnosti. Ovi istorijski događaji ukazuju da je osnovni zadatak bio državno uništenje i zatiranje državotvorne svijesti, ubijanje slobodarskog duha i vrijednosno preoblikovanje onoga što je  činilo osnovni bitak ovog naroda,  zasnivan na moralnim kategorijama čojstva i junaštva. Jedino je  na taj način dukljansko-zestko-crnogorska državnost mogla biti trajno potrta, a narodni i kulturni identitet izbrisan iz memorije. No, na sreću istorijska državotvorna svijest i slobodarski duh Crnogoraca bili su jači od svih osvajača i asimilatora koji su Crnu Goru željeli obezdržavit, obezličit i obesčastit. Ta duhovna snaga Crnogoraca nije dozvoljavala da  državna posrnuća potru njihova pregnuća i ugase slobodarska narodna nadahnuća, već su njenom vitalnošću i nesalomljivošću  liječena ranjena državotvorna krila kojima se iznova, kao feniks, Crna Gora uzdizala  u visine državotvornosti, etičnosti, slobodarstva i samosvojnosti...

TEKST U CIJELOSTI MOŽETE PROČITATI OVĐE