povratak na sve vijesti

CRNOGORSKO VEČE U BELOM MANASTIRU

nedjelja, listopada 02. 2016.

Divna Baranja, tužna i osamljena dočekala nas je u subotu, 1.10.2016. godine. KUD „Montenegro-Montenegrina“ Beli Manastir bio je naš domaćin na „Crnogorskoj večeri“, koju su organizirali prvi put.

NE! ZABORAVLJENOJ BARANJI U VREMENU

       Divna Baranja, tužna i osamljena dočekala nas je u subotu, 1.10.2016. godine.

       KUD „Montenegro-Montenegrina“ Beli Manastir bio je naš domaćin na „Crnogorskoj večeri“, koju su organizirali prvi put.

      Većina nas nije nikada bila u tim krajevima, a vožnja beskrajnim nizinama, kućama poredanima duž  putova nametala nam je usporedbe sa putovanjima Crnom Gorom, gdje smo često imali osjećaj da učestvujemo u brdsko planinskim utrkama i safarijima.

      Ljepota rano jesenskih pejzaža, uspavani prizori kao sa impresionističkog  platna,   prazna dvorišta, a ni laveža pasa, bili su doživljaj za sebe. Dio ljudi bilo je u zadnjim danima berbi grožđa, a veći dio je već otišao za boljim ili bilo kakvim poslom u tuđinu.

      Put nas je najprije odveo u Park prirode KOPAČKI RIT , poplavno područje u Baranji, između Dunava i Drave, najstariji proglašeni park prirode u Hrvatskoj, veličine 17.700 hektara. Ime je dobio prema istoimenom selu koje se nalazi na rubu parka, od mađarskih riječi : "kopacs" = kopča i "rét" = močvarna livada. To je najveće  rastilište i mrijestilište slatkovodne ribe u Podunavlju i najvažniji ornitološki rezervat u Hrvatskoj. Sveukupno, postoji četrdesetak biljnih zajednica i preko tri stotine flornih vrsta, što  svjedoči o velikoj vegetacijskoj raznolikosti Kopačkog rita, a od svega tog bogatstva, uspjeli smo vidjeti par čaplji, jer je većina ptica već odletjela u Afriku, tako da je bilo i razočaranih, koje nije moglo utješiti ni to da također  nismo vidjeli niti jednoga komarca, čuvenu i neizostavnu „domaću životinju“.

       Oduševila su nas sva usputna mjesta, svojevrsni etno muzeji na otvorenome, uređene fasade kuća, seoska dvorišta sa očuvanim poljoprivrednim alatima i ostalim potrebnim inventarom, cvijeće na ogradama i u dvorištima, sve to kao da  zove ljude kojih nema….

     „Baranjska kuća“ , kompleks restorana, salaša i kućica sa zanatima koji više ne postoje - u „Ulici  zaboravljenog vremena“ u Karancu, bilo je naše odredište za probanje čobanca, fiša, mesnih i  ribljih plata.

      BELI M,ANASTIR dočekao nas je u miru i tišini subotnjeg predvečerja.

    „Crnogorsko veče“ održavalo se u Etnološkom centru Baranjske baštine, projektu Grada Belog Manastira, Turističke zajednice,  sufinanciranom  sredstvima iz fondova Europske unije.  Osmišljen je projekt ''Kuća baranjske baštine'' u kojoj će biti smješteni svi predmeti koji obilježavaju multikulturalnu baranjsku baštinu,a predstavlja sve etničke skupine koje su povijesno naseljavale Baranju te od zaborava čuva njihove običaje i tradiciju.

    Predsjednica KUD-a „Montenegro-Montenegrina“ Beli Manastir , Anđelka Pavić, toplim riječima dobrodošlice otvorila je ovu manifestaciju i dala riječ gradonačelniku Belog Manastira, Ivanu Dobošu, koji je izrazio veliko zadovoljstvo ovom večeri. O Društvu „Montenegro“ Zagreb ,  Nacionalnoj zajednici Crnogoraca Hrvatske i programima, kao i o pjevačkom zboru „Montenegro“, govorila je Milanka Bulatović

     Kulturno umjetnički program otvorila je Aleksandra Vukadinović , izvedbom dvije tradicijske pjesme srpske etno baštine i oduševila svojim a cappella pjevanjem.

    Cjelovečernji koncert izveo je zatim pjevački zbor „Montenegro“ izvedbom pjesama iz Crne Gore: Čobanine, lijepa đevojko, Poljem se vija, Još ne sviće rujna zora, Ivanova korita, Gledala sam s Koma plava, Prođoh kroz goru, Tekla voda na valove, Bokeljska noć…. Bilo je tu puno zapretenih emocija, nostalgičnog pjevanja i prisjećanja na  rodni kraj.

      Ugodna i topla večer naših dragih domaćina, nastavila se uz hranu i piće u atriju Centra, naravno, uz razgovore o Crnoj Gori, načinima buduće suradnje i programa.

     Ispunili smo  dušu  nekim  novim mirom i spokojem koji nas je preplavio zahvaljujući našim „Baranjkama i Baranjcima“ i njihovom   specifičnom mentalitetu , tako suprotnim našemu i toplim riječima ispraćaja na lijepom govoru Baranje.