Vijeće crnogorske nacionalne manjine grada Zagreba | PODGORICA GRAD GOST LUČINDANSKIH SUSRETA 2015.

PODGORICA GRAD GOST LUČINDANSKIH SUSRETA 2015.

subota, svibnja 02. 2015.

Zamjenici gradonačelnika Podgorica Časlav Vešović i Boris Mugoša su sa zadovoljstvom prihvatili poziv Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore "Montenegro" Zagreb i Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske da Podgorica bude grad gost Lučindanskih susreta 2015. u Zagrebu krajem 10. mjeseca.

Zamjenici gradonačelnika Podgorice Časlav Vešović i Boris Mugoša, i sekretarka za kulturu i sport Glavnog grada Nela Savković Vukčević sastali su se 28. 4. 2015. sa predstavnicima Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore "Montenegro" Zagreb i Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske Brankom Klikovcem i Danilom Ivezićem.

Tema razgovora je učešće Podgorice- Glavnog Grada- u LUČINDANSKIM SUSRETIMA 2015. u Zagrebu koje već 17 godina organiziraju Društvo "Montenegro" i NZCH. Poziv je prihvaćen bez ikakve zadrške a detalji učešća će biti dogovoreni i precizirani u kontaktima u narednom periodu.

Predstavnici Glavnog Grada su tokom razgovora ukazali na značaj suradnje s iseljeništvom, činjenicu dobrosusjedskih i prijateljskih odnose Crne Gore i Republike Hrvatske, i izrazili zadovoljstvo statusom u društvu i ugledom koji crnogorska nacionalna manjina uživa u Republici Hrvatskoj. Naglašena je spremnost uprave Glavnog grada da podrži i podstakne napore predstavnika udruženja Crnogoraca u Hrvatskoj u cilju afirmacije crnogorskih kulturnih i tradicionalnih vrijednosti.

Predstavnici Društva "Montenegro" i NZCH su naglasili da je suradnja sa matičnom državom i njeniim Glavnim gradom za njih posebno važna, jer najviše doprinosi održavanju veza i kontakata sa pojedincima i institucijama za gradnju mostova suradnje sa iseljeništvom.

Na kraju susreta su razmijenjeni prigodni pokloni. Domaćini su gostima uručili Monografiju Podgorice i suvenir vezan uz Duklju. Predstavnici Drštva "Montenegro" i NZCH su domaćinioma poklonili par naslova iz izdavačke djelatnosti NZCH.

Pod

Podgorica 28. 4. 2015.

Na prostoru Crne Gore žive 2.833 biljne vrste i podvrste od kojih 22 žive samo u Crnoj Gori, kao što su: lovćenska mrtva kopriva, glišićev zvončić, gintlijev sivac, baldaćijeva broćika, rohlenin čkalj, malijev jeremičak, durmitorski kaluđerak.

Najstarije stablo u Europi je BARSKA MASLINA stara preko 2000 godina.

Biogradska gora je pored Perućice jedina prašuma u Europi. Pretpostavlja se da je i najstariji NACIONALNI park u Europi jer je proglašena ZABRANOM 1878. godine. U njoj se nalazi 25 biljnih zajednica i 84 vrste drveća. Pojedina stabla dosežu visinu preko 60 metara i starost preko petsto godina.

Na Durmitoru, Sinjavini i Prokletijama raste rijetki planinski cvijet RUNOLIST

Skadarsko jezero je najveći ptičji rezervat u Europi.

Kanjon Tare je najduži i najdublji kanjon u Europi. (80 km i 1300m). Po dubini je drugi u svijetu (iza Kolorada).

Morača je vjerojatno jedina rijeka u svijetu u koju se ulijeva rijeka veća od nje (Zeta).

Brskovo (današnji Mojkovac) je u XIII . stoljeću bilo veće od Londona

NEVIDIO, kanjon Komarnice smatra se najneprohodnijim kanjonom na svijetu. U kanjon Nevidio prvi put je stupila ljudska noga 1965. Tada ga je osvojila grupa planinara iz Nikšića.

Bokokotorski zaliv je najjužniji fjord u Evropi.

Krov kuće koja se nalazi na mjestu Raškovo gumno, nedaleko od Kolašina, pravilno dijeli kišu crnogorskim rijekama Tari i Morači. Prva vodu odnosi u crnomorski a druga u jadranski sliv.

Kasoronj (Trupa Longicirpa) je biljka koja jedino na svijetu raste u Skadarskom jezeru. Iako joj je korijen stalno u vodi, ne može da donese plod ukoliko ljeti ne padne kiša. Plod kasoronja je veoma ukusan.

Na teritoriji Crne Gore nama nijednog ekavskog toponima. U Srbiji postoje brojni ijekavski nazivi mjesta i naselja

Sedam crnogorskih vladara iz dinastije Petrovića sahranjivani su u sedamnaest grobnica.

Vranjina je jedino selo u Crnoj Gori čiji mještani ne plaćaju porez na zemlju, jer je nemaju. Stanovnici Vranjine bave se uglavnom ribarstvom.

Najveće selo u Crnoj Gori je **Prošćenje** kod Mojkovca

Gradovi u Crnoj Gori nijesu ulazili u plemena.

ZVONO IVANA CRNOJEVIĆA sa Cetinjskog manastira, koje potiče iz 1484. godine, pretopljeno je u mesingane kvake. To nasilje nad crnogorskom baštinom izvedeno je u Novom Sadu između Prvog i Drugog svjetskog rata.

Prvu zbirku crnogorskih narodnih melodija izdao je 1890. godine Čeh Ludvig Kuba.

Prva državna štamparija (na svijetu) osnovana je u Crnoj Gori. Zetski vladar Đurađ Crnojević nabavi je štampariju 1493. godine u Veneciji. Radila je na Cetinju.

HRVATSKO - CRNOGORSKE VEZE u XIX. i s početka XX. stoljeća

PODSJEĆANJE NA MANJI BROJ POJEDINCA IZ HRVATSKE KOJI SU SVOJ ŽIVOT ILI PROFESIONALNO DJELOVANJE DIJELOM VEZALI UZ CRNU GORU

Likovni umjetnici: Lovro Marinov Dobričević (Kotor, 1420.- Dubrovnik, 1475.); Tripo Kokolja (Perast, 1661.- Korčula, 1713.); Ferdo Quiquerez (Budim, 1845.- Zagreb, 1893.); Ivan Rendić (Imotski, 1849.- Split, 1932.); Vlaho Bukovac (Cavtat, 1855.- Prag, 1922.); Celestin Mato Medović (Pelješac 1857.- Sarajevo, 1920.); Ivan Žmirić (Zadar, 1842.- Zadar, 1929.); Menci Klement Crnčić (Nova Gradiška, 1865.- Zagreb, 1930.); Oton Iveković (Klanjec, 1869.- Klanjec, 1939.); Ivan Meštrović (Vrpolje, 1883.- South Bend, Indiana, SAD, 1962.);

Književnici: Ivan Mažuranić (Novi Vinodolski, 1814.- Zagreb, 1890.); Mato Topalović (1812.- 1862.); Ljudevit Gaj (Krapina 1809.- Zagreb, 1872.); Ivan Kukuljević- Sakcinski (Varaždin, 1816.- Hrvatsko Zagorje, 1889.); Petar Preradović (Grabrovica, 1818.- Beč, 1872.); Medo Pucić (Dubrovnik, 1821.- Dubrovnik, 1882.); Stanko Vraz (Cerovec, 1810.- Zagreb, 1851.); Milan Rešetar (Dubrovnik, 1860.- Firenca, 1942.); Antun Barac (Crikvenica, 1894.- Zagreb, 1955.); August Šenoa (Zagreb, 1838.- Zagreb, 1881.); Tin Ujević (Vrgorac, 1891.- Zagreb, 1955.)

Veze knjaza/kralja Nikole s Hrvatskom: Josip Juraj Strossmayer (Osijek, 1815.- Đakovo. 1905.); Jovan Sundečić (Golijevo, 1825.- Kotor, 1900.); Šimun Milinović (Lovreč, 1835.- Bar, 1910.); Milorad Medaković (Zvonigrad, 1824.- Beograd, 1897.); Josip Slade (Trogir, 1828.- Trogir, 1911.); Simo Matavulj (Šibenik, 1852.- Beograd, 1908.); Valtazar Bogišić (Cavtat 1834.- Rijeka 1908.)