Milorad Minjo Ražnatović: DEMOKRATSKA FARSA

petak, veljače 20. 2015.

Crnogorska politička scena iz godine u godinu biva sve veće poprište „kreativnih i originalnih“ ideja prosrpske opozicije za smjenu vlasti...- piše Milorad Minjo Ražnatović

DEMOKRATSKA FARSA

Piše: Milorad Minjo Ražnatović

Crnogorska politička scena iz godine u godinu biva sve veće poprište „kreativnih i originalnih“ ideja prosrpske opozicije za smjenu vlasti. Sve one do sada, ne samo da nijesu davale nikavih vidljivih rezultata, već suprotno, akcije nastajale na takvim idejama slabile su opozicioni front i njihovo jedinstvo što je potvrđivano i od biračkog tijela na izborima. Ne uspijevajući da iskorače ni korak dalje od svojeg mitomanskog i velikosrpskog koncepta ova „teatarska trupa“ na scenu donosi već viđene, nemaštovite, nerealne i u osnovi anticrnogorske ideje, koje su unaprijed osuđene na propast. Dakle, ničeg novog što bi bilo savremenog, univerzalnog i progresivnog karaktera i što bi afirmisalo crnogorsku istoriju, državnost i kulturu, a samim tim bilo prihvatljivo i „gledljivo“ za širi auditorijum. Ove karakteristike su njene autore i aktere pretvorile u lutajući teatar apsurda i komike u kojemu je sve podređeno „uveseljavanju pučanstva“ i zadovoljenju opozicionih zahtjeva i potreba. Jalovost organizovanih akcija završavala je još većim nepovjerenjem svojeg biračkog tijela...

CJELOKUPNI TEKST PROČITATJTE U PRILOGU:

Dokument

PODSJEĆANJE NA MANJI BROJ POJEDINCA IZ HRVATSKE KOJI SU SVOJ ŽIVOT ILI PROFESIONALNO DJELOVANJE DIJELOM VEZALI UZ CRNU GORU

Likovni umjetnici: Lovro Marinov Dobričević (Kotor, 1420.- Dubrovnik, 1475.); Tripo Kokolja (Perast, 1661.- Korčula, 1713.); Ferdo Quiquerez (Budim, 1845.- Zagreb, 1893.); Ivan Rendić (Imotski, 1849.- Split, 1932.); Vlaho Bukovac (Cavtat, 1855.- Prag, 1922.); Celestin Mato Medović (Pelješac 1857.- Sarajevo, 1920.); Ivan Žmirić (Zadar, 1842.- Zadar, 1929.); Menci Klement Crnčić (Nova Gradiška, 1865.- Zagreb, 1930.); Oton Iveković (Klanjec, 1869.- Klanjec, 1939.); Ivan Meštrović (Vrpolje, 1883.- South Bend, Indiana, SAD, 1962.);

Književnici: Ivan Mažuranić (Novi Vinodolski, 1814.- Zagreb, 1890.); Mato Topalović (1812.- 1862.); Ljudevit Gaj (Krapina 1809.- Zagreb, 1872.); Ivan Kukuljević- Sakcinski (Varaždin, 1816.- Hrvatsko Zagorje, 1889.); Petar Preradović (Grabrovica, 1818.- Beč, 1872.); Medo Pucić (Dubrovnik, 1821.- Dubrovnik, 1882.); Stanko Vraz (Cerovec, 1810.- Zagreb, 1851.); Milan Rešetar (Dubrovnik, 1860.- Firenca, 1942.); Antun Barac (Crikvenica, 1894.- Zagreb, 1955.); August Šenoa (Zagreb, 1838.- Zagreb, 1881.); Tin Ujević (Vrgorac, 1891.- Zagreb, 1955.)

Veze knjaza/kralja Nikole s Hrvatskom: Josip Juraj Strossmayer (Osijek, 1815.- Đakovo. 1905.); Jovan Sundečić (Golijevo, 1825.- Kotor, 1900.); Šimun Milinović (Lovreč, 1835.- Bar, 1910.); Milorad Medaković (Zvonigrad, 1824.- Beograd, 1897.); Josip Slade (Trogir, 1828.- Trogir, 1911.); Simo Matavulj (Šibenik, 1852.- Beograd, 1908.); Valtazar Bogišić (Cavtat 1834.- Rijeka 1908.)