povratak na sve vijesti

IZLOŽBA PORTRETA MIRJANE NIKOLIĆ

petak, studenog 20. 2015.

Mirjana Nikolić, odabravši ljudski portret kao jedan od najčešćih likovnih motiva unutar povijesti umjetnosti, ovim se putem predstavlja zbirkom portreta objedinjenih imenom Arsena Dedića.- Marko Pisarević

     U organizaciji Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore „Montenegro“ Zagreb 19. 11. 2015. u Crnogorskom domu Trnjanska c. 35 Zgareb otvorena je izložba portreta MIRJANE NIKOLIĆ-pod nazivom „Sve bilo je muzika“. Izložba je svojevrstan hommage ARSENU DEDIĆU jer se autorica predstavila zbirkom portreta objedinjenih imenom Arsena Dedića. Uz samog Arsena tu su i sva ona imena i osobnosti koje su na bilo koji način dolazile u doticaj sa šibenskim kantautorom sa zagrebačkom adresom. Umjetnica je nastojala prikazujući prijatelje, suradnike, utjecaje i štovatelje Dedića prikazati ujedno univerzalnost njegove osobnosti i raznolikost ljudskog i umjetničkog karaktera. Ova vrsta hommage-a  ne pronalazi svoju vrijednost faktografskim lociranjem bitnih imena nego interpretativnim sugeriranjem potrebe za dijalogom.

      Pozdrav u ime domaćina na početku otvorenja uputio je predsjednik Društva "Montenegro" Dušan Mišković, a Zbor "Montenegro" dirnuo srca svih prisutnih interpretacijom Arsenove pjesme "Putujem". Autorica izložbe Mirjana Nikolić je uz zahvalu što drugi put izlaže u prostoru galerije "Montenegrina", prije dvije godine Društvo je priredilo njenu izložbu -Kolažnih ikona-, rekla:

       "Ovaj ciklus radova nazvan je po Arsenovoj pesmi Sve bilo je muzika, jer za mene je crtež muzika za oči. Izložba je posvećena Arsenu Dediću. Uz portrete Arsena Dedića prikazani su i portreti ljudi koji su na bilo koji način dolazili u dodir s njim (njegovi prijatelji, saradnici, članovi porodice i drugi).
Radeći ceo život u području muzike, Arsen Dedić potvrdio je izreku da je muzika dovoljna za život, ali život nije dovoljan za muziku.
       Arsen se rodio u Šibenuku, živeo je u Zagrebu, prvi solistički koncert održao je u Beogradu, a neće preminuti nikada i nigde, jer nastavlja da živi kroz svoja dela.
Ivo Andrić je govorio: „Smrt briše samo nestvarne veličine, a istinske učvršćuje i uzdiže.“
Andrić kaže da svi mi umiremo samo jednom, a veliki ljudi po dva puta: jednom kad ih nestane sa zemlje, a drugi put kad propadne njihova zadužbina.
Arsen je bio sinonim modernog pesnika. On je komponovao i pevao svoje pesme. Voleo je da koristi za sebe termin pjesmar (onaj koji piše pesme za pevanje). Sve što je napisao je jedna pesma i jedna melodija, kao što je i on sam bio jedan i jedinstven.
      Umetnik čitav život reprodukuje ono prvo što je sakupio u prvim godinama života u zavičaju. Sve je reprodukcija onog s početka jer sve počinje i završava se u istoj tački. Svoje stihove (o ljubavi, tuzi, sreći, prijateljstvu i odrastanju, trenucima očaja i nade, stihove o malim ljudima, sitnicama što život znače, konobi i kuhinji, o dedama, deci i unucima, ženama i ljubavnicama, kući pored mora i kući za ptice, o mladosti i starosti, o prolaznosti života,...) uklesao je u večnost.
      Jedina stvar čudesnija od muzike je čovek iza nje. (Rej Čarls)
      Ova rečenica me je inspirisala da uradim ovaj ciklus portreta Arsena i ljudi sa kojima je sarađivao.
Portret u likovnoj umetnosti označava prikaz određenog lica ili figure. Crtanje portreta nije puko beleženje pojave jedne ličnosti, već poniranje dublje, koliko je to moguće, u suštinu toga bića.
Platon je govorio da je ljudska glava, dakle, ljudsko lice – „slika sveta“. Prema tome, svako ljudsko biće ima svoje lice kao svoju centralnu „sliku“ ili znamenje od koje uvek „polazi“ i „odlazi“ – ali se tom svom „centru“ svako ljudsko biće neprestano vraća, da bi se sa sobom i na taj neizbežni način – srelo i sretalo...
      „U ljudskim licima su ucrtani svi putevi sveta, sve pomisli i sva dela, sve želje i potrebe ljudske, sve mogućnosti čovekove, sve što ga drži i diže, i sve što ga truje i ubija; sve ono o čemu čovek mašta, a i ono što retko biva ili nikad neće biti – dobiva u njima, najposle svoj oblik, ime i glas“ – kaže Ivo Andrić.
     Svako lice ima svoju priču jednu i jedinu i na svakom je slika sopstvenog života. Lice pamti sve, čak i ono što bismo hteli sakriti ostane urezano u obrisima i linijama lika. Lice čoveka me privlači da ga crtam jer ni na jednom drugom delu ljudskog tela ne postoji toliko zapisa o životu. Centralna i najvidljivija tajna celog lica su oči.
     Platonu ljudske oči su „instrumenti najsličniji suncu“. Tako postoje i „oči duše“ kojima se može otkrivati istina, postoje i oči srca „koje vide sve“, „oči dana“ i „oči noći“, postoje i „svevideće oči“, a sve oči su u stremljenju da se sagleda nevidljivo, nepoznato ili skriveno.

     Ovaj ciklus radova se ovde prvi put predstvlja u vidu samostalne izložbe. Izloženo je 30 radova u tehnici crtež. Odlučila sam se za tu tehniku jer je crtež osnovni temelj umetničkog izraza. Tehničke karakteristike crteža omogućavaju da se brzo sprovodi relacija oko – mozak- ruka, za razliku od drugih tehnika."

1

      Različitost motiva, ujednačenost tehnike i svježina pristupa čine ovu izložbu aktualnim i vrijednim pozivom na propitivanje i razumijevanje značenja samog portretiranja i prisutnosti ovim putem portretiranih osoba unutar našeg kulturnog i društvenog života.(iz kataloga izložbe- Marko Pisarević)

 

NOVI LIST O IZLOŽBI:

http://www.novilist.hr/Kultura/Izlozbe/Sve-bilo-je-muzika-Izlozba-portreta-nadahnuta-Arsenom-Dedicem

KATALOG IZLOŽBE

 

Dokument