povratak na sve vijesti

TRIBINA: 200 godina MAŽURANIĆA

srijeda, prosinca 10. 2014.

U organizaciji Vijeća crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba u Crnogorskom domu, Trnjanska c. 35, 9. 12. 2014. održana TRIBINA s temom "200 godina Mažuranića"

Obilježavajući 200-tu godišnjicu rođenja Ivana Mažuranića, Vijeće crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba kao organizator Tribine, željelo je prije svega podsjetiti na veze znamenitih pojedinaca iz Hrvatske i Crne Gore kao i na činjenicu da je spjev "Smrt Samail-age Čengića" Ivana Mažuranića, ukras hrvatske književnosti i jedinstvena riznica crnogorske duhovnosti i kulture.

Ivan _Mažuranić _drawing

O Mažuraniću, ljepoti jezika u spjevu, vezama s Crnom Gorom i Njegošem govorio je MLADENKO SPAHIJA-filozof, pjesnik, i voditelj tribina, rođen 23. listopada 1946. godine u  Perkoviću - Dalmatinska zagora. Studij psihologije i čiste filozofije završio u Zagrebu. U zasebnim knjigama objavio: SUTON JUTARNJI (pjesnički prvijenac) 1975.; VJEŽBANJE U DIJALEKTICI PO VIĐENJU PLATONOVU, 1982; KRŠĆANSKA HAIKU, 1991.;  ANTOLOGIJA HRVATSKOG HAIKU PJESNIŠTVA (uvršten), 1996.; VJEČNOST KOJA SE SMIJE (metafizička poezija), 1996.; PLATON PARMENID TEAG (prepjev), 2010. 

Priča o ljepoti jezika započela je ulomkom iz jednog od pet pjevanja, iz "Čete", koji je umješno pročitala Milanka Bulatović

Govoreći o iznimnom djelu Ivana Mažuranića Mladenko Spahija je između ostalog rekao:

"...Pjesma je nastala kao izraz živog zanimanja Mažuranića za crnogorska, bosanska i turska pitanja, o čemu najpotpunije svjedoči putovanje Antuna Mažuranića u Crnu Goru (1841) i Matije Mažuranića 'Pogled u Bosnu' (1842)...Osnovna je značajka Mažuranićeve umjetnosti pregnantnost, sažetost, lapidarnost, zaziranje od narativnosti i neprestana težnja prema gnomičnosti, osobina neobično značajna u času kad je najveći neprijatelj književnog stvaranja zbunjena, mucava razlivenost. Čudesna konciznost Mažuranićeva Smail-age postala je tako od najvećih tekovina hrvatske književnosti. On se ne koleba izmeu štokavštine i, recimo, svoje rodne čakavštine. Za njega je to riješeno. Drugo pitanje njega muči: kako da se stvori jedan viši tip štokavštine, koja će izvirati izravno iz narodne pjesme a neće žrtvovati dragocjena iskustva i ostvarenja starije hrvatske književnosti, ponajprije Ivana Gundulića... Njemu je do toga da utjecaj tradicije stvaralički prihvati i unaprijedi. Upravo tako stvorio je Mažuranić uvjerenje od kojeg više nije odstupao: pjesnički je izraz artistička tvorevina, rađa se iz narodnog govora ali i diže iznad njega... Bolje rečeno, u književnom jeziku riječ nije nakit nego suština umjetničkog izraza. Upravo zato mora ona istovremeno, svakog časa, pokazivati čitaocu to svoje dvostruko lice: duboku drevnost i neočekivanu svježinu, ponovljenost i neponovljivost..."

Voditelj TRIBINE je bio Danilo Ivezić.

http://www.zagrebancija.com/hr-aktualnosti/200-godina-mazuraniceva-rodjenja_326301

POZIVNICA:

Dokument