povratak na sve vijesti

SLIKE SABAHETE-BEKE I IRVINA MASLIČIĆA U ZAGREBU

četvrtak, travnja 24. 2014.

U galeriji Kristofora Stankovića u Zagrebu - Starogradska vijećnic, 23. 4. 2014. otvorena izložbva slika Sabahete-Beke i Irvina Masličića

      U jednoj od najljepših galerija u Zagrebu, galeriji Kristofora Stankovića- Starogradska vijećnica, otvorena je izložba slika Sabahete -Beka i Irvina Masličića, 23. 4. 2014. pod pokroviteljstvom GRADSKE SKUPŠTINE GRADA ZAGREBA.

     Uz prisustvo brojnih uzvanika i gostiju, nastavljajući tradiciju da se u aprilu mjesecu zagrebačkoj publici predstave slikari iz Crne Gore, organizatori manifestacije Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske, Društvo Crnogoraca i prijatelja Crne Gore "Montenegro" Zagreb u suradnji s Centrom za očuvanje tradicije i kulture nacionalnih manjina Crne Gore, a uz pomoć Savjeta za nacionalne manjine i ovaj put su sa slikarima Sabahetom- Bekom i Irvinom Masličićem ponudi svojevrsno osvježenje i posebnost likovnoj sceni Grada Zagreba. Boje mediterana i podvodni zapisi (kako je nazvana izložba) kroz 37 izloženeih eksponata,po riječima povjesničarke umjetnosti Ive Körbler "...daju nam na uvid njihov nesvakidašnji senzibilitet za različite vrste pejzaža" naglašavajući da su: "Sabaheta-Beka Masličić i Irvin Masličić podjednako sjajni koloristi koji u svojim radovima kombiniraju vrlo veliku skalu hladnih i toplih nijansi bojâ, bez straha od nekih iznimno delikatnih kolorističkih akorda..."

 

Portret Beke Masličić

SABAHETA- BEKA MASLIČIĆ
Rođena 1947. godine u Beranama.  Završila je umjetničku školu u Herceg Novom 1966. i pedagošku akademiju u Prištini.
Imala je 25 samostalnih izložbi, a učesnica je na preko stotinu kolektivnih.
Dobitnica je brojnih nagrada i priznanja među kojima: „21 jul“ Opštine Berane (1988.), „Zaslužni likovni pedagog Jugoslavije“, Državne nagrade „Oktoih“ (2003.) i većeg broja otkupnih nagrada i priznanja za pedagoški rad...
Živi u Beranama, član je ULUCG.

Fotografija

IRVIN MASLIČIĆ
Rođen u Beranama 1981. godine.
Završio Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu u klasi profesora Radoslava Tadića, 2006. godine.
Član je Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore od 2008. godine.
Imao je dvije samostalne i više kolektivnih izložbi: Sarajevo, Podgorica, Bijelo Polje, Kotor, Rožaje, Budva, Tivat, Herceg Novi.
Radi kao likovni urednik u JU Centar za kulturu Berane, gdje vodi kreativnu likovnu radionicu “Paint club”.

OSVRT POVJESNIČARKE UMJETNOSTI IVE KÖRBLER na otvaranju izložbe:

VELIKO PLAVO PUTOVANJE

 Mnogo je umjetnika fascinirano i posvećeno motivima iz prirode, posebno morskim i mediteranskim motivima, no zajednička izložba slikarice Sabahete-Beke Masličić i mladog slikara Irvina Masličića daje nam na uvid njihov nesvakidašnji senzibilitet za različite vrste pejzaža. Oboje na tragu modernističke struje intimističkog pristupa slikanom motivu, gdje se ne bježi uvijek u apstraktnu redukciju odabranog motiva, Sabaheta-Beka Masličić i Irvin Masličić podjednako su sjajni koloristi koji u svojim radovima kombiniraju vrlo veliku skalu hladnih i toplih nijansi bojâ, bez straha od nekih iznimno delikatnih kolorističkih akorda.

Mediteranski vrtovi (bašte) Sabahete-Beke Masličić svojevrsna su likovna metafora vrta obilja ili čak srednjevjekovno-renesansne koncepcije Rajskog vrta s područja mediteranske Evrope, preneseni u današnje vrijeme. Raskoš prizorâ, u kojima se nižu planovi pejzaža u ptičjoj i/li vertikalnoj perspektivi, potencirana je detaljnom elaboracijom vegetabilnih fragmenata, koji su često razloženi na manje cjeline unutar polja slike. To je pejzaž u kojemu nema straha od praznine (horror vacui), i u kojemu sve hedonistički buja, raste i cvate. No, neka nas ne zavara obilje oblikâ i bojâ: u tim se tonalitetima mjestimice može osjetiti duboka melankolija i sjeta usprkos vitalitetu Sabahetinog slikarstva. U njezinim ranije datiranim radovima elaboriranje slike je detaljnije, s mnogo više prepoznatljive figurativne naracije, dok se noviji radovi u fakturi i gesti više približavaju iskustvima francuskog modernog slikarstva 1. polovice 20. stoljeća, reduciranoj naraciji i dočaravanju atmosfere bojom. Pa ipak, nećemo se u atmosferi ovih slika moći oteti spontanim asocijacijama na neke rane radove Antuna Maslea ili Baneta Milenkovića, posebno na onu komponentu melankolije Juga koja se često može očitati u Milenkovićevim mediteranskim pejzažima. Sabaheta-Beka Masličić njeguje, međutim, specifičan kolorit, koji se rijetko može pronaći u recentnom slikarstvu na ovim našim prostorima; njezini srazovi hladnih i toplih nijansi zelene i ružičaste boje sasvim su nova i originalna, hrabra koloristička dionica! Jednako tako, njezina pomna i sustavna elaboracija površine slike, gdje možemo otkriti mnogo malih podslikavanja i preslikavanja pigmentom, ukazuje kako je pred nama relevantan slikarski opus u kojemu se krije mnogo ljepote i inventivnosti.

Irvin Masličić, s druge strane, njeguje koncept tzv. podvodnog, morskog pejzaža, s vrlo sličnom idejom detaljnog, slojevitog elaboriranja površine slike i slojeva namaza / boje, no sasvim drugačijeg, više informelnog tretmana podloge. Iskustva akcijskog slikarstva i tašizma (slikanja mrljama i kapljicama boje) ovdje su više nego prisutna, ali u sjajnoj mimikriji dočaravanja podvodnog stijenja, grebena, škrapa i dna mora. Reljefnost Irvinovih slika prerast će u jednoj fazi do tzv. slikoreljefa, gdje slikar na podlogu lijepi prave školjke i različite druge materijale kako bi postigao efekt vizualno i prostorno pokrenute površine slike koja time sasvim drugačije od sebe reflektira svjetlo i sjenu. Te aplikacije drugih materijala na slike, međutim, ne čine ovo slikarstvo manje uvjerljivim ili previše dekorativnim, i čini se kako je slikar sam sebi postavio zadatak i izazov da jedan tako vizualno osjetljiv motiv poput riba i školjki prikaže na strogo metijerski, slikarski način. Zanimljivo je primijetiti da su Irvinovi raniji radovi apstraktniji od novijih slika, u kojima se mladi slikar više koncentrira na eksperimentiranje s reljefnošću fakture, ali i specifičnom paletom zasićenih, tzv. nečistih boja koje opet uspješno dočaravaju polusjenu morskog dna ili dubljih slojeva mora.

A zašto baš riba, motiv koji se rijetko može vidjeti kod slikara mlađe generacije? Rekla bih da je u slikarstvu Irvina Masličića riba metafora za temu slobode, neuhvatljivosti, nepostojanja (fizičkih, egzistencijalnih) granica, za beskrajnu mogućnost velikog plavog putovanja, negdje daleko u nove prostore nepoznatog, za koje možda još niti sam nije do kraja svjestan.

Iva Körbler

POZIVNICA ZA IZLOŽBU:

Dokument