povratak na sve vijesti

BISERKA GOLEŠ GLASNOVIĆ- U ZEMLJI ČUPAVOG PELIKANA-

četvrtak, listopada 31. 2013.

Prijatno večer uz kolaž priče muzike i stihova u Crnogorskom domu u Zagrebu 30. 10. 2013.

     U organizaciji Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore "Montenegro" Zagreb, u Crnogorskom domu u Zagrebu održasna je VEČER S BISERKOM GOLEŠ GLASNOVIĆ, članicom društva i prijateljem Crne Gore.  

     Dva susreta s Crnom Gorom i njenim ljudima Biserka je opisala u putopisima: "S ANĐELIMA"- 2002. i "U ZEMLJI ČUPAVOG PELIKANA" 2012.

Kudravi Pelikan

       U večeri s Biserkom Goleš Glasnović ispričana je PRIČA O CRNOJ GORI.

     Tekst putopisa U ZEMLJI ČIPAVOG PELIKANA pročitala je glumica PERICA MARTINOVIĆ, čija je interpretacija na trenutak vratila sve prisutne u dvorani na obale Skadarskog jezera u zemlju KUDRAVOG PELIKANA.

B

     Mladi gitarista Matko Bobić izveo je dvije kompozicije: Ante Čagalj: "Rodrigo u Zagori" i Lennox Berkley: "Sonatina, Op 52, No 2 Lento" uz dugotrajne aplauze prisutnih.

       Kako je autortica prije svega pjesnikinja, prisutni su imali priliku uživati i u kratkom izboru iz njene poezija uz interpretaciju same autorice i glumice Perice Martinović.

A

     Milanka Bunčić, čijom zaslugom, je Biserka Glasnović posjetila oba puta Crnu Goru, uz zahvalu na izuzetnoj večeri i priči o Crnoj Gori, obećala je još zajedničkih putovanja po zemlji Čupavog pelikana.

Moderator večeri je bio Danilo Ivezić.

D

    

 "...Rijeka Cijevna u Plavnici se ulijevala u jezero, Morača je tekla glavnim gradom ispod niza mostova. Čupavog pelikana tražila sam u trgovištu na viru, u Virpazaru, gradiću na jezeru i na ušću dviju rijeka s tri mosta. U Rijeci Crnojevića podnosila ubode kojekakvih insekata u društvu još jedne vesele i duhovite Pelikanke iz roda Radulovića (njezin predak Sula Radulov bio je jedan od najmudrijih Crnogoraca), odoljela ulasku u još jedan dekadentni prostor nazvan konakom Petra Petrovića Prvog i zadivila se Mostinom, vitkim mostom koji je iz dvorišta stare kuće prelazio na drugu obalu. Zamišljala stare kamene ribarske kuće na čijim se tavanima suši žito,  u predvorjima ukljeva, a u dvorištima vodeni orah, za neplodne godine – hrana ljudima i marvi. I potonula civilizacija tekla je, ispod korijenja čempresa, poput nepoznate ponornice: velikih očiju, nosova i usana, tajnovitog jezika, možda i pisma. Gostoljubivi poput Malisora, ali skroviti u svome jeziku..."

Iz putopisa "U zemlji čupavog pelikana", Biserka Goleš Glasnović  

POZIVNICA

 

  

Dokument