UMRO MIRKO KOVAČ
Otišao je jedan od najboljih pisaca ovih prostora, velikan riječi, dragi čovjek i prijatelj
"UVOD U DRUGI ŽIVOT"
Nakon duge i teške bolesti u Zagrebu je u 75-oj godini života preminuo Mirko Kovač. Izgubio je bitku sa životom, otišao u vječnost.
Mirko je rođen 26. 12. 1938. u Petrovićima u Banjanima. Autor je brojnih romana, novela zbirki, pripovijedaka, eseja,TV- drama. Napisao je scenarije za neke od najuspješnijih filmova jugoslavenske kinematografije: "Lisice", Okupacija u 26 slika", "Pad Italije"...
Prvu knjigu proze "Gubilište" izdao je 1962., a nakon toga slijede "Ruganje s dušom", "Vrata od utrobe", "Uvod u drugi život", "Kristalne rešetke", "Grad u zrcalu"... Knjige su prevođene na njemački, francuski, talijanski, engleski, švedski, nizozemski, poljski, mađarski.
Smatrao se crnogorskim, hrvatskim, srpskim, bosanskim piscem i taj moto je bio njegov način suprostavljanja nacionalnoj histeriji i isključivosti 90- godina. Bio je NAŠ, kako smo često u susretu s njim govorili!
Učesnik je presudnih događanja vezanih uz nezavisnosta i vraćanje državnosti Crnoj Gori kao član Savjeta Pokreta za NEZAVISNU EVROPSKU Crnu Goru i član Savjeta za standardizaciju crnogorskog jezika.
Dobitnik je mnogih međunarodnih nagrada, između ostalih, Herderova nagrada, nagrada Tucholsky, slovenska nagrada Vilenica, bosanskih nagrada Bosanski stećak i Meša Selimović, hrvatske nagrade Vladimir Nazor i August Šenoa te crnogorskih /obnovljene/ Njegoševe, Trinaestojulske nagrade i nagrade Stefan Mitrov Ljubiša. Dobio je 2012. godine Kiklopa z aživotno djelo. O tome kakav je status uživao najbolje govori izjava članova žirija s predstavljanja ovogodišnjih polufinalista književne nagrade Angelus u Wroclawu: "Prevaga poljskih naslova daje nadu da bi Angelus ove godine mogao dobiti poljak, ali naglašavamo da je ta nada samo statistička. Pogotovo jer su među nominiranim dva autora- MIRKO KOVAČ i NORMAN MANEA- koji slove kao potencijalni kandidati Nobelove nagrade za književnost."
"Trudio sam se svojim prozama, likovima, sudbinama, intimnim pričama, svim onim ljepotama koje proza nosi, ne zagaditi tekst dnevnim peripetijama. Treba velika vještina i majstorstvo da nešto prodre od dnevnih događanja a da se tekst ne naruši. Premda, nisam se ja inače suzdržavao od pamfleta, ali prozu ljubomorno štitim od banaliziranja i obračuna."- govorio je Mirko i u tome uspijevao majstorstvom pisane riječi i perfekcionizmom rečenice u tzv kovačevskom jeziku.
"Decenijama je figurirao kao amblem brilijantne crnogorske intuicije. Bio je simbol buntovničkog odnosa prema fetišima malograđanštine. Prezirao je hulje svih provinijencija. Svakim svojim djelom otvarao je po jednu bravu na kovčegu naše čamotinje... Uvijek je neka ruka pokušavala dati smisao slici raspadanja, mrtvoj istoriji koja sakriva suštinu prošlosti, ukipljenom raspadu kao savršenoj parodiji optimizma. Sada smo kraći za tu jednu ruku... Najvjerniji njegovi poštovaoci odlazak mogu prihvatiti samo kao još jedan uvod u drugi život."- VLATKO SIMUNOVIĆ- Pobjeda 20. 8. 2013.
(s predstavljanja knjige Miraš Martinović "Antički gradovi snovi i sudbine" Novinarski dom -Zagreb 22. 11. 2012.)
Imao sam privilegiju biti prijatelj s Mirkom, često razgovarati dugo o mnogim temama /najmanje o bolesti/. Bio je itekako svjestan svoga teškog stanja ali je to prihvaćao kao realnost. Prije dvadesetak dana čuli smo se zadnji put, pred odlazak u Crnu Goru, kada je rekao: "Uživaj u Crnoj Gori, malo ti zavidim, pričaćeš mi kad se vratiš...."
Počivao u miru.
Danilo Ivezić
