POVIJEST UŽIVO

ISTINSKO DUHOVNO BOGATSTVO CRNE GORE

      Posjetioci Teatra &TD u Zagrebu u srijedu, 26.6.2013. imali su rijetku priliku gledati istoriju uživo. Vrhunski užitak priuštili su nam gosti iz Kolašina: KUD „Mijat Mašković“ i Kolašinsko amatersko pozorište, izvedbom programa „Oj đevojko đe ti ljeto prođe“.
      Na osnovu istraživanja područja Rovaca, Morače, Dobrilovine, Vasojevića, kao i okolnih oblasti, koje je obrađeno etnomuzikološkim i etnokoreološkim metodama , osmišljen je projekt sa etno-edukativno-folklornim sadržajem: običaji, igre i pjesme. Istraživanje je vodio Davor Sedlarević, jedini specijalist, vaspitač tradicionalne igre u Crnoj Gori, koji je suradnik UNESCO-a, za očuvanje nematerijalne baštine. Koordinator aktivnosti bio je Branislav Jeknić, direktor centra za kulturu Kolašin.U saradnji sa Kolašinskim amaterskim pozorištem, osmišljena je umjetnička transpozicija podataka sa terena na scenu. Scenarij su, prema autentičnim kazivanjima, napisali Davor Sedlarević i Đorđije Tatić.
      Vrijednost ovoga projekta najviše je iskazana u tome što se danas na pozornicama gotovo pa da ne može viđeti tradicionalna crnogorska igra i pjesma na način kako je nekada izvođeno u narodu. Malo je poznato da crnogorsku igru prati isključivo pjesma i da je većina koreografija koje se mogu viđet u KUD-ovima zapravo umjetnička stilizacija bez povezanosti sa tradicijom(osim svitne nošnje), jer harmonika, klarinet, violina i slični instrumenti nijesu pratili igru. Nestajanjem te veze sa tradicijom postajemo ono što nijesmo.
       Priče, pjesme i igre predaka uklopljene su u skladnu cjelinu i vode gledaoca kroz bitne običaje životnog ciklusa (rođenje, svadba i smrt), kao i śednike kojima su prekraćivane duge noći na selu, a u svrhu međusobnog povezivanja i prenošenja tradicije i običaja. Priče iz naroda, porodične drame, udvaranja, otmice đevojaka, ljubavi i šale duboko su utkane u tradiciju gotovo svake crnogorske porodice.
       Ova folklorna priča govori o nama, što suštinski jesmo. Vođeni činjenicom „da sve što nije zapisano kao da se nije ni desilo“, ona je i zahvala svim onim „plemenitim pamtišama“ i njihovom amanetu „da sve mora biti prikazano onako kako je bilo“.
     Projekt je nagrađen od strane ZOCG, MUPCG i OSCE za primjenu i očuvanje tradicije.
     Osluškujući utiske nakon predstave, čuli smo „ovako je govorio moj đed, moj stric…

   Gledajući i osluškujući posjetioce nakon predstave, bilo je tu toliko sjete, nostalgije, zapretenih śećanja iz djetinjstva na ipak ne tako davne śednike naših đedova i stričeva, i jedna emotivna punina bila je u svakome od nas. Kristalni ženski i muški glasovi, duhovita natpjevavanja, tužbalice, sve je to nama donijelo Crnu Goru u Zagreb…..

     IZUZETNO, DO SADA NEVIĐENO, PRAVO ISTINSKO DUHOVNO BOGATSTVO CRNE GORE!

Milanka Bulatović