IZLOŽBA SLIKA SONJE RADAN

      U organizaciji Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore "Montenegro" Zagreb" u galeriji "Montenegrina"- Crnogorski dom u Zagrebu- 5. 12. 2013. otvorena izložba slika, "Zvijezde vodilje", akademske slikarice SONJE RADAN.

     U svečanosti otvorenja izložbe učestvovali su: MIROSLAV VULETIĆ- operni pjevač u Narodnom pozorištu Sarajevo, izveo dvije kompozicije na gitari  ("ADIO KERIDA" i "MY WAY")  i TATJANA KAURINOVIĆ, koja je recitirala stihove iz zbirke poezije Ljubice Ostojić "U znaku žudi" posvećene Sonji Radan i njenom slikarstvu.

       U ime domaćina prisutne je pozdravio Dušan Mišković a izložbu je proglasio otvorenom Rade Korać.

         Radove Sonje Radan možete pogledati do 18. 12. 2013.

      Sonja Radan, rođena je u Sarajevu 1960. godine. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti  1984. god. u Sarajevu. Izlagala je širom Europe i Velike Britanije, u kojoj živi i slika posljednjih dvadeset godina. Njezina umjetnost je figurativna, intimna, osebujnog izraza;  žene i ljudi, koje slika, dolaze iz njenog unutarnjeg svijeta, dio su njene prirode.  Njene slike su nepredvidive, raznovrsne, složene i dovršene. Ona bez bojazni eksperimentira s raznim teksturama, ponekad je platno glatko, a ponekad se na njemu vide višeslojni nanosi kičice. Sonjina duša utkana je u dušu njenih likova, ona se krije iza njihovih zagonetnih osmijeha, lepršavih dodira i tajnovitih pogleda.  Osim ulja i akrilika, Sonja slika na svili i staklu.

      "…Sonjino slikarstvo je uglavnom figurativno. Iz, u većini, tamnih pozadina izranjaju portreti, kompozicije, aktovi. Portreti gotovo uvijek, pa i u najmanjoj mjeri, sadrže po neku crtu, odbljesak, asocijaciju, na autoportret Slikarice, sto jest imanentno genealoškom nizu Žena, kroz vrijeme i prostor. Ono što ih povezuje u ogromnu obitelj pretkinja, majki, kćeri, potomkinja, jest ŽUDNJA. Vječna i silna ženska žudnja, kao kreativni i aktivni princip i razlog bivanja.
Kako ih Sonja priziva u svoj svijet? Na više neuobičajenih načina: npr. preko porodičnih kukičanih rukotvorina, koji su izvučeni iz nekih porodičnih škrinja gdje su nadživjeli svoje pletačice, te ih ugradila u slike kao ZVIJEZDE VODILJE. Dakako, one su došle. Koliko je samo snova, žudnje, molitvi, uspomena, ostvareno pod spretnim prstima ovih pletačica?
Ili preko nakita, antičkih primjeraka, čiji se originali nalaze u zbirkama Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Taj nakit iz daleke povijesti je našao mjesto u slikama, likovima žena, koje su ga nosile i pohranile s vlastitim zemnim ostatcima, otišavši davno u neki drugi, moguće bolji svijet i postojanje.
U Rječniku simbola čitamo: kako plemeniti metali, i nakit od njih napravljen, emaniraju ktoničku svjetlost i energiju, ali evocira također strast i nježnost, imaju nečeg majčinskog i zaštitničkog…
Tu su, također slike iz ciklusa U IME LEONARDU. Leonarda kojeg ova Slikarica nosi i otkucava u svom bilu, koje ubrza kad osjeti taj strastven poticaj. Svog Leonarda, zdenca inspiracije i fascinacije. Zatim Majke i kćeri: OČI ŠIROM ZATVORENE. Kompleksni, često posve kontradiktorni i složeni odnosi ovih blisko-dalekih bića. Ali i Majke u simboličkom značaju. One koja povezuje more i zemlju, ambivalentnost u kojoj su život i smrt u nerazlučivom suodnosu. Duboko u sebe zagledane širom zatvorenih očiju, u fantastično tajanstvo vlastitog postanja i postojanja. ZNAKOVI PORED PUTA zapravo su govor o moći gonetanja znakovlja koje je svud oko nas. Iščekivanje znakova, poruka, i odašiljanje istih.
Dakako, tu je fascinacija pticama, koje su simbolička veza između neba i zemlje, viša stanja bića, one koje znaju i čiji smo govor nekoć davno razumijevali.
Tu je i FENIKS, ta često prizivana mitska ptica-besmrtnica pa GLASNIK, čiji su puti i glasovi od božanskih nebesa. Zatim: GOVOR TIJELA, aktovi osobite ekspresivnosti, specifična govora, vjerojatno prvotnog u rodu nam ljudskom.
No vratimo se pejzažima ženskih lica i ŽUDNJI koja ih je stvarala i dozvala, darivala im ponovno život u slikarskom svijetu Sonje Radan. Čudesni su ti pejzaži - lica. Izronili iz tmica zaborava, iz mračnih šuma, iz snova i snovida ta lica Žena u znaku žudnje. Valja se sa njima suočiti, bez distance, do kraja…"

Ljubica Ostojić (iz kataloga izložbe Žena u znaku žudnje, Sarajevo, 2012.)

KATALOG IZLOŽBE